Ne postoji kolektivna krivnja, ali ima kolektivna sramota, kazali su za Radiosarajevo.ba iz Židovskog informacijsko-obrazovnog centra Hatikva iz Zagreba citirajući riječi nobelovca Elija Wiesela (Vizela) u reakciji na izjave srbijanske premijerke Ane Brnabić koja je u intervjuu za Deutsche Welle negirala genocid u Srebrenici.

„U naše doba velikog porasta ekstremizma širom Europe, pojedini istaknuti politički pojedinci i vođe tranzicijskih zemalja bivšeg socijalističkog bloka često pribjegavaju pokušajima relativizacije i umanjivanja odgovornosti pojedinaca i cijelih skupina svoga naroda u povijesno jasno zabilježenim zločinima. U sklopu toga, sa zgražanjem bilježimo izjave srbijanske premijerke Ane Brnabić u nedavnom intervjuu koji je dala za Deutsche Welle“, navode za Radiosarajevo.ba iz Židovskog centra.

Unatoč, kako dodaju, prilici koju joj je pružio novinar Tim Sebastian, ona nije smogla moralne snage da osudi genocid nad srebreničkim muslimanima, nego je pokušala zanijekati prirodu toga genocida i promijeniti mu pravno priznati položaj, kao posljednje što je ostalo žrtvama i preživjelima iz pokolja svojih muževa, očeva, braće i sinova, prenosi bh. informativni servis INS (Bosnian News Service).

„Za nas, kao židovsku i istodobno obrazovnu ustanovu, najstrašniji je, da parafraziramo dio same premijerkine izjave, upravo njezin 'užasan, užasan' cinizam kojim govori o umorstvu čitave muške populacije jednog grada. Ona snažno relativizira međunarodno prepoznati genocid dok ubojice - naoružana Vojska Republike Srpske s pridruženim srpskim jedinicama - očito pripadaju jednoj naciji i religiji, a žrtve, nemoćni civili, drugoj naciji i religiji“, smatraju u Centru.

Upozoravaju da „zbog sličnih nedavnih ponovljenih izjava srbijanskog vodstva“, izražavaju ozbiljnu zabrinutost da će s protokom vremena „doći i do negiranja samih ubojstava, unatoč prevelikom broju ožalošćenih svjedoka i dokumenata, kao što često svjedočimo u slučaju Holokausta“.

„Međutim, izvršitelji ovog besprimjernog masovnog zločina u suvremenoj Europi počinili su ga pred očima javnosti: sami su sebe snimali, snimali su zavezane žrtve pri smaknuću. Hoće li se početi istina prikazivati kao izmišljotina upravo u krugovima koji bi morali pokazati više suosjećanja za žrtve svojih sunarodnjaka... očito je i to moguće i očito to treba očekivati i nadalje. Negiranjem se žrtve pokušava ubiti ponovo i potpuno, da za njima ne ostane ni traga, a nažalost je tome bezdušno pridodala sa svoje strane i srbijanska premijerka“, naveli su iz iz Židovskog informacijsko-obrazovnog centra Hatikva iz Zagreba, te dodali:

„Čini se da je to bilo na još svježem tragu izvrtanja povijesne istine, kada je srbijanski predsjednik Vučić u cilju poticanja međuetničke mržnje i pribavljanja političke dobiti nastojao instrumentalizirati genocid Holokausta, svjesno uspoređujući žrtve Holokausta, usmrćene samo zbog svoga porijekla, sa žrtvama iz srpskog naroda stradalima u akcijama oslobođenja Hrvatske od oružane pobune dijela njezinog srpskog stanovništva i strane vojne agresije. Tom prilikom smo upozorili na trend kretanja takve politike, te smo podsjetili da je zločin u Srebrenici jedini pravno priznati genocid na tlu Europe nakon Holokausta“.

Podsjećaju da „pravna i konvencijska definicija genocida jasno govore u prilog nepobitnoj i sudski utemeljenoj činjenici da je u Srebrenici nad nevinim bošnjačkim muškim civilnim stanovništvom počinjen genocid“.

„U jednoglasnoj presudi na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju iz 2004. godine, potvrđen je genocid u Srebrenici, što je opetovano potvrdio i viši prizivni sud, kao i neovisno Međunarodni sud pravde (ICJ) 2007. Srbija je kao država tada bila osuđena što nije učinila dovoljno da spriječi taj genocid. Mi, kao stručna organizacija koja se bavi proučavanjem Holokausta i podukom o njemu, te općenito ljudskim pravima i kršenjem tih prava, izjavljujemo da ne odgovara čak ni suhoparnoj stručnoj istini cinična izjava srbijanske premijerke da je samo to „genocid kada pobijete cijelu populaciju, žene, djecu“, pa zaključuje, zastrašujuće slično samim počiniteljima, da „to ovdje nije bio slučaj“, jer eto, pobijeni su „samo“ muškarci, a ne i žene i djeca“, upozorili su.

Razjasnili su da se genocid i u stručnoj pravnoj javnosti definira „kao namjera da se zatre neku skupinu ljudi u cijelosti ili u nekom dijelu“.

„Dakle sama namjera i 'samo' dio ubijene populacije dovoljni su za međunarodnu definiciju genocida. Istrebljenje srebreničkih bošnjačkih muškaraca genocid je po definiciji, jer je ubijanjem muškaraca provedena namjera da se onemogući ciljanoj zajednici stvaranje sljedeće generacije. To je bilo istrebljenje s odgodom. Međunarodna zajednica je zločin u Srebrenici prepoznala kao jedini genocid u Europi nakon Holokausta, te su neki od počinitelja osuđeni na međunarodnim sudovima, za drugima se traga kako bi im se sudilo. Napominjemo kako zločin genocide ne zastarjeva. Stoga, kada jedan od dva najviša politička predstavnika naroda iz kojega su potekli nacionalno homogeni odredi za masovno ubijanje u Srebrenici ovako „istjeruje“ pravni smisao i definiciju genocida, onda je to ne samo neusporedivo okrutni cinizam, nego i sramotan pokušaj negiranja“, istakli su iz Židovskog centra.

Na koncu u izjavi za Radiosarajevo.ba su uputili poruku srbijanskom vodstvu i sivma koji negiraju genocid u Srebrenici i Holokaust:

„Riječima nobelovca Elija Wiesela (Vizela), ne postoji kolektivna krivnja, ali ima kolektivne sramote. Moralna norma Europske unije jasno je pokazala da srebrenički zločin smatra genocidom, prema izjavi Europskog parlamenta od 10.7. 2015. godine. Za zločin Holokausta njemački narod, u izjavi njegove kancelarke – na svoj način kolegice srbijanske premijerke - zauvijek nosi osjećaj suodgovornosti za zločin Holokausta, premda je spoznao svoju i krivnju i sramotu. Predstavnici naroda iz kojega su potekli počinitelji srebreničkog zločina trebali bi se javno posramiti, umjesto što izbjegavaju i izokreću istinu. Neka nađu te snage i savjesti u sebi“.