Dok uznemirena bosanskohercegovačka javnost očekuje agilnije angažovanje policije na rasvjetljavanju ubistva dvojce njihovih kolega u sarajevskom naselju Alpašino polje, oni revnosno rade na rasvjetljavanju okolnosti vezanih za negodovanje demobilisanih boraca koji već duže vremena na ulicama, protestnim okupljanjem pred institucijama vlasti pa i podizanjem šatorskih naselja ispred Vlade Federacije BiH. Brojni učesnici tih protesta, nakon tretiranja suzavcem i drugim sredstvima, pozivaju se na informativne razgovore a neki od njih, kao Emila Hamzić, poznatija pod estradnim imenom Esma Turulja, dobijaju prekršajne naloge kojima im se, novčanim kaznama, daje do znanja da se ne isplati protestvovati protiv onih koji su, umjsto da rješavaju boračka prava, iste gurnuli na ulicu da se tamo sukobljavju sa svojim saborcima iz policijskih i drugih struktura. Silina vlasti usmjerila se na demobilisane borce -učesnike incidenta u kojem su, tokom njihovog protesta 26.jula ove godine, blokirali saobraćaj pa i nasrnuli na novinare. Novinarska soldarnost će, zasigurno, otežati položaj učesnika incidenta jer će se u okviru nje istresati prljavi veš onih koji, protestima, već duže vrijeme, ispred Parlamenta i na ulici traže realizaciju svojih prava, a ne prljavi veš onih koji rješavnje zahtjeva boraca odlažu u nedogled.




- Znam da u svakoj borbi mora biti žrtava, kaže demobilisani borac Emila Hamzić, kojoj je 12.novembra ove godine uručen Prekšajni nalog kojim se kažnjava sa 400 konvertibilnih maraka zato što je kao učesnik protesta demoblisanih boraca 26.jula, na raskrsnici kod Skenderije „svojim tijelom onemogućavala normalno odvijanje saobraćaja gdje je, tom prilikom, u potpunosti saobraćaj bio obustavljen“. Ako ću u njoj ja biti koleteralna šteta onda ne žalim. Nisam iznenađena što ću biti jedna od žrtava protesta demoblisanih boraca koje je vlast prisilila da na ulici traže svoja prava jer, bukvalno, nemaju posla i nemaju šta jesti. Sapunica kojom demobilisane borce iznurava vlast dovodi do kolektivnog ludla u kojem je teško kontrolisati tuđe, pa i vlastite poteze. No, u svoj ovoj našoj muci, raduje me činjenica da stranke lijevog bloka polako preuzimaju vlast od onih koji su nas doveli do toga da nemamo šta jesti i još nas raznim vrstama policijskih i drugih tortura žele dotući. No, mi se nećemo dati. Propali političari ne znaju na šta smo mi sve spremni. Među protestante smišljeno su ubacivali provokatore sa zadatkom da isprovciraju incidnte i pošlo im je to za rukom. Zbog incidenta u kojem je „povrijeđena“ jedna osoba svi će „mlatarati“ time kako je jedna bolesna i iznunrena žena postala huligan te mlati novinare i druge muškarce nekoliko puta jače od nje. Možda me za to djelo osude na doživotnu robiju. Istina, voljla bih da me osude na smrt jer ovaj život kojim žive demoblisani borci i nije život već nešto što se može nazvati tiho umiranje.
Inače, Emila Hamzić je demobilisani borac, ratni vojni invalid. Kao pripadnik 132. diverzantskog voda Armije Republike Bosne i Hercegovine iz Kladnja prošla je ratištima širom Bosne i Hercegovine. Više od 3,5 mjeseca bila je prisilno zatočena u agresorskom logoru logoru, liječila se na psihjatriji, ima epilepsiju i djete obljelo od dijabetesa. Živi od 82 konvertibilne marke invlidnine i 120 KM pomoći za njegu drugog lica. Ovakva nigdje ne može doći do posla. Država za koju se borila nju i još more sličnih njoj gurnula je na ulicu. Da bi platila ov kznu morat će se dodatno zadužiti.

-Država ima da ispuni zahtjeve koje borci traže ili da nas strijelja da se ne mučimo više, nastavlja Emila Hamzić. Svo ovo vrijeme iza nas uloga boraca, a posebno boraca žena u odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.-1995.godine se omalovažava. Tome treba stati u kraj te onima koji su se borili za ovi zemlju omogućiti bar da preživljavaju ako ne mogu normalno živjeti.



Inače, Esma nevoljko, plovi nemirnim estradnim vodama. Pamte se neke melodije u njenoj izvedbi: „Ne plaši se čedo moje“, „Tvoja majka još je kriva“, „Dušmani nas rastaviše“, „Oprosti mi nisam kriva“, „Zagrlit će majka sina“... Tokom minulog rata snimila je i nekoliko patriotskih pjesama. Iako važi za jednu od boljih klupskih pjevačica, kada je rat stao, izugubila je volju za snimanjem. Na upit zašto rekla je:

- Očekujem da će uskoro demobilisani borci dobiti ona prava koja su uistinu zaslužili te da neće biti potrebe da se ja, bilo kojim drugim poslom, pa i pjesmom, borim za svoju egzistenciju. Maštam da naša zemlja Bosna i Hercegovina bude onakva o kakvoj su sanjali njeni najbolji sinovi i kćeri dok su u temelje njene slobode ugrađivali svoje živote.

Hoće li se njeni snovi ostvariti teško je znati. Jedno je sigurno. U vremenu pred nama slijedi joj nova bitka, bitka u kojoj će morati plaćati prekršajne kazne i dokazivati je li ili nije huigan. Možda dobije i zatvorski kaznu. Za koga će vlast navijati nije teško zaključiti.