MLADI, MI I BOSNA
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 09. Oct 2018. 15:10:23


ELMEDINA MUFTIĆ: ... Zamislite kakav košmar stvaramo u glavama mladih insana, koji tek treba da formiraju mišljenje o sebi, i svijetu oko sebe. Svaki dan ih svojim neopravdanim nezadovoljstvom trujemo, ubijamo u njima smisao za ljepotom, ubijamo u njima potrebu da se bore, i što je najgore i najteže, a zato ćemo sigurno biti pitani ubijamo im ljubav za domovinom.
Zapitamo li se koliko je naše "krivice" u tome što mladi ljudi napuštaju ovu zemlju. Znamo li koliko smo mi svojim depresivnim odnosom spram države probudili želju u toj našoj mladosti da napusti ovu prelijepu zemlju. Odgovor je, i previše. Svaki dan, čitam, slušam, gledam, kako samo pljujemo po svemu i svakome, ništa nam ne valja, niko nam ne valja, svi su lopovi, svi kradu, ništa se ne razvija, osim korupcije, sve je nepotizam, svi uspješni su kupili diplome, niko više ne uči, ovo je zemlja beznađa... Zamislite kakav košmar stvaramo u glavama mladih insana, koji tek treba da formiraju mišljenje o sebi, i svijetu oko sebe. Svaki dan ih svojim neopravdanim nezadovoljstvom trujemo, ubijamo u njima smisao za ljepotom, ubijamo u njima potrebu da se bore, i što je najgore i najteže, a zato ćemo sigurno biti pitani ubijamo im ljubav za domovinom. Laž je i to ona notorna da u ovoj državi ništa ne valja, da su svi lopovi, da nema uspješnih ljudi koji su postali uspješni svojim znanjem, radom, sposobnošću. Laž je, da je Bosna zemlja beznađa, a vidimo kakvim smo bogatstvom okruženi. Laž je, da su svi korumpirani, da je baš svuda nepotizam. Možemo li, u sebi probuditi makar trun one Omerove pravednosti, pa reći, da ima puno toga što je lijepo u Bosni. Budimo iskreni, krenimo našim mahalama i pogledajmo te velelepne kuće, ta po svjetskim standardima uređena dvorišta, automobile svjetske klase ispred naših kuća, najskuplje mobitele u rukama naše djece, asfaltirana naša sela, do kojih smo se u onih 45 godina „blagostanja“ za kojima suze lijemo, vozili po makadamu i to samo autobusima jednom dnevno, jer malo ko je imao auto, pogledajmo da se Bosna izgrađuje, da je samo prije dvadeset godina bila porušena zemlja na koju je izvršena trodržavna agresija, a ni 45 godina prije je nisu izgrađivali, osim što su pravili nekakve bunkere od koji niko koristi nije imao, niti će imati. Pričajmo o našim herojima, koji su imali po dvadesetak godina, a branili su ovu zemlju, ne pitajući za cijenu koju moraju platiti za našu slobodu i državu koju danas imamo, a koju ne volimo, o kojoj govorimo sve najgore, pričajmo o njima koji su gladni išli na prve linije, a čija su lica sijala nurom pobjede, učimo mladost da snagu crpe iz njihove ljubavi, požrtvovanosti i odlučnosti da ostanu i bore se za ovu zemlju, a ne da se ko kukavice povuku, pred prvim problemom. Pričajmo da je u bivšoj Jugi, najviše nerazvijenih Općina bilo u BiH, da nam je Tito uzimao prirodne resurse i gradio Srbiju, Sloveniju i Hrvatsku, da nas je namjerno zaobišao put bratstva i jedinstva, koji je išao kroz Mekedoniju, Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju, a građen je parama Bosne, da za četrdeset pet godina nismo dobili ni cantimetar autoputa. Recimo našoj djeci istinu, naučimo ih da u bježanju ne leži rješenje problema, problem se rješava borbom, radom. Kukavice napuštaju bojno plje, hrabri izgaraju u borbi. I ovo danas je bitka za domovinu, ostati tu i boriti se da nam bude bolje, da razvijemo svijet kod sebe, da nije sve ni crno ni bijelo, da ima i drugih boja, koje razbijaju monotoniju, unose radost i optimizam. Budimo istinski nosioci emaneta naših šehida, učimo naše generacije istinskim vrijednostima, pa i ako odluče da napuste ovu zemlju, neka je ne napuštaju s gnjevom, nego s osjećajem da će se u nju vratiti, jer gdje god da odu oni su stranci...
I sama sam majka, i moja kćerka koja ima 21 godinu, možda će dobiti želju da ode iz Bosne, neću je spriječiti, ali ću joj objasniti, a objasnila sam joj kroz odgoj, da gdje god ode, ona nosi sebe, od svog unutarnjeg stanja otići neće, ako je zadovoljna u Bosni, bit će zadovoljna i bilo gdje, ako u sebi nosi negativnu energiju ona će biti nesretna i u najbolje uređenom sistenu.
Na kraju da bi smo izgradili, društvo, državu, sistem, moramo izgraditi sebe, moramo postati sretniji, zadovoljniji, prestati biti pohlepni, znati cijeniti istinske vrijednosti, naučiti voljeti domovinu, naučiti voljeti slobodu, i što je najvažnije naučiti poštovati žrtvu onih koji su dali svoje živote da bi mi imali državu, koju nismo sposobni voljeti, a ne da je izgradimo.
NIJE DO SISTEMA, NEGO JE DO NAS.
Voljeli smo Jugoslaviju, a svega smo imali manje nego danas. Uočimo razliku.
A ljudi su odlazili i odlazit će, i bereket je bio u kretanju, ali ako je nijet iskren, a mi zadovoljni u sebi.