"SMUTNJA": "ZATIRANJE ISTINE NEISTINOM"
Autor: Hakija Đozić
Objavljeno: 01. Oct 2018. 15:10:33
 Piše: Hakija ĐOZIĆ, umirovljeni profesor EFSA UNSA |
dva carstva: Istočno i Zapadno. Istovremeno se u povijesno-j građi Bosne spominje "'staro kršćanstvo". ako je nastala i "Bosanska crkva". Ona se "pojavila naporedo s bosanskom nezavisnošću". Imala je " znatna udjela u državnim poslovima zemlje" (Grupa autora, POVIJET BOSNE I HERCEGOVINE, Napredak, Zagreb, 1942, 57). Eto materijalnog dokaza da je, gledano izvorno, prvo postojala "Bosanska crkva", a ne "Crkva bosanska", kojom se sintagmom i danas agresivno služe poklonici katoličanstva. Jer, Ćiro Truhelka je koristio sintagmu "BOSANSKA NARODNA (PATARENSKA) CRKVA (Isto, 767)". Ona je leksički slična prvoj hipotezi, sa kojom su se tad služili svi Bosanci (bez obzira na konfesiju).
Korijeni Bošnjaka se mogu povijesno pratiti unazad, čak i od dobro poznatih Ilira, najstarijih stanovnika Bosne. Ipak, radi ograničenosti prostora, sad će biti govora samo sa razvijen-im periodom srednjeg vijeka. Naselili su Bosnu i okolne zemlje tek u 7. stoljeću. Tad su bili pagani. Ti narodi (srpska i hrvatska plemena) su došla na tzv. Balkan u drugom valu njihova doseljavanja. Hrvati su uspostavili kraljevstvo na tlu današnje sjeverozapadne Hrvatske. Srbi su se doselili na područje današnje južne Srbije, a kasnije su se "rasprostranili" na sjever i istok. Kako je već pomenuto, Iliri (koji su živjeli u dolini Rijeke Bosne i Vrbasa), vremenom su primili osnovnu slavensku kulturu (jezik, običaje itd.). Prva država tog naroda je dobila ime Bosna, navodno od imena Bathinus, po imenu jednog plemena Ilira. Rijeka Bosna je nazvana Bathinus flumen (Google, Wikipendija). Valjda, stoga postoji i nedoumica: da li je starija kokoš ili jaje?
Bosanci/Bošnjaci su, polazeći Kulinove povelje (1189), pravno najstarija država Evrope. Stariji su 26 godine i od Magna karta (napisane 1215. godine), prvog pravnog akta Velike Britanije (Google, Wikipendija). Povijesne činjenice govore da su svi stanovnici na prostoru Bosne, kad se gleda u etničkom smislu, bili Bošnjaci tokom cijelog vremena državne samostalno srednjovjekovne Bosne (1145-1463), pa i kasnije. Isto stanje je bilo i u vrijeme Osmanskog carstva (1463-1878), pa sve dok Srbija i Hrvastka, sredinom 19. stoljeća, nisu pomoću plačene propagande unosili u Bosnu svoju nacionalnu svijest (Google Windous). Teofil Petranović, je bio plačeni utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Slično ulogu je imao Stjepan Radić i Vaso Pelagič, hrvatskih aktivisti, poslanih od Vatikaba "da u Bosni šire kršćanstvo".
Safvet-beg Bašagić (1870. - 1934.), još kao gimnazijalac je u prvom broju lista "Bošnjaka" (2. jula 1981. godine) objavio i pjesmu: "Znaš Bošnjače, nije davno bilo, / Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u našoj Bosni ponositoj, / I junačkoj zemlji Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroza svoje hire, / Oba stranca ko u svome šire. / Oba su nas gosta saletila, / Da nam otmu najsvetije blago, / Naše ime ponosno i drago." Podsjetimo se ponovo da su Bošnjaci južnoslovenski narod. U srednjovjekovnoj Bosni, njeni stanovnici su imenovani kao Bosanci i Bošnjani, o čemu ima više primjera u pisanim izvorima 14 i 15. vijeka (Google, Wikipendija).
No, tokom A-U vladavine (1878-1918) nad Bosnom, radi planirane aneksije, ministar Kallay je pokušao da ojača naciju Bošnjaka. Ali, on je umro je 1907. godine. Stoga njegova ideja i nije mogla uspjeti. Jer, integracionan-i impulsi su dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti, kad su u pitanju Bošnjaci, sve je dobilo negativan karakter, pa i kad je u pitanju kontinuitet kulture življenja (kruna, spomenici uglednika, pečati, grb, leksika itd.). Stoga je ugledni Miroslav Krleža (1893-1981), nešto kasnije, na oštrouman način upozorio Evropu sa ovom porukom: "Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj" (Google, Wikipendija).
Podsjetimo se i da je Darko Tanasković, najpoznatiji jugoslovenski orijentalista, kazao je za Bošnjake "da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvorni-m kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime" " (Google, Wikipendija). Ali, ovog uglednika iz reda Srba oponira-o je Dobrica Ćosić, koji se kiti i nadimkom "Otac nacije". On "veli": „Laž je srpski državni interes." Žalosna istina! No, pravu povijest o genetici ljudima će donijeti razvijena antropologija (P. Jasad). Tad će nacionalisti moći pjevati samo pjesmu: tra-la-la-la!
U potrazi za receptom porobljavanja Bošnjaka, prvo se osvrnimo na Načertanije (1844) Ilije Garašanina. U tom tekstu (čija je osnova prepisana od Poljaka), narod Bosne se naziva bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji, pa piše: "Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva...". Nadalje, govori se o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem je pisano i Načertanije, sjedinjenju istih sa Srbijom. Ali, "ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo... Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio, onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila Bosanska" (Google, Wikipendija).
No, veći broj intelektualaca iz reda Bošnjaka osnovano tvrdio da je Bosna i Hercegovina država autohtonog bošnjačkog naroda (ma gdje on živio), dok je bosanski jezik maternji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive u Bosni ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje države srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bošnjačkog naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale osuđene na propast. Jedna od najmizerniji-h aktivnosti kojima se ovi propagandisti bave jeste pripajanje bošnjačkih velikana srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom korpusu, kao i korištenje historije u nacionalno-romantičarske, to jeste političko-ideološka svrha uperena protiv naše zemlje i našeg naroda. Pošto su planovi ostvarivanja etnički čiste Velike Srbije, odnosno Velike Hrvatske još od početka bili osuđeni na propast. Njima i nije preostalo ništa drugo nego da prisvajaju bošnjačko nacionalno blago i niječu historijsko pravo bošnjačkog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, književnost, tradiciju i dr. (Google, Wikipendija).
Hajde da sad podignemo kapu u čast SAD i EU, zato što su sa početnim aktivnostima, preciznije, kod donošenja Dejtonskog mirovnog sporazuma zaustavili rat u BiH (1992-1995). Ali, i tom 'hair' planu sad ima i mnogo kontradikcija. Evo i kako? Sadašnja politička elita SAD i EU nam sugeriraju da je Dejton „najbolja šansa za BiH“. Ali, tako ne misle pravi intelektualci BiH. Jer, spomenutim se aktom Bosni poricala svjetla sudbina, te će da njeni građani jesti "zlatnim kašika"! Međutim, ona se trenutno, gledano ekonomski, nalazi na začelju država Evrope. Razlog tome su, naravno, sasvim loše procjene potpisnika Dejtona i onih koji su bili njegovi garanti. Međutim, nakon što se smirila euforija o Dejtonu, upravo ugledne ličnosti svijeta iznijele svoje nove, rezimirane stavove. Tako, Clinton kvalificira Dejton: “najvećom koletivnom greškom Zapada od 1930“ (Velika svjetska kriza). Za navedenu procjenu on navodi da je u pitanju „pogrešno tumačenje historije Balkana... gubitak više strateškog značaja Jugoslavije... trijumfa nacionalizma nad demokratijom“ itd. A Faris Vehabovic, sudija iz Strassburg tvrdi: „NISU SPORNI DIJELOVI, SPORAN JE CIJELI DEJTONSKI USTAV (SLOBODNA BOSNA, 31.12.2009). Prethodnim stavovima nije potreban dodatni komentar. Jer, postoje i naredni, nesporni dokazi. Pogledajmo?
CIA je (01. 06. 2017. godine) objavila Dokument iz koga "se može zaključiti da je američka administracija ucijenila predsjednik-a Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića da potpiše Dejtonski mirovni sporazum" (Google Wikipendija). A to znači da je Bosna 'pod pritiskom potpisala Dejton". Stoga je, shodno normama BEČKE KONVENCIJE O PRAVU MEĐUNARODNIH UGOVORA ništa-van pomenuti akt. Potpisnicima Dejtona se, što je očito, žurilo, valjda što su se plašili da se ne otvori rasprava za svoje ovlaštenje, zatim, da svi prethodni međunarodni ugovori o Bosni (tokom minula tri stoljeća) nisu ratificirani. Sa njima je od Bosne/BiH izvršena birokratska krađa teritorije (aproksimativno oko 30.000 km2). Po tom osnovu nikad nisu utvrđene raznorodne ratne štete. Zatim, u sadržaju Dejtona postoje i brojne leksičke greške, što nedopustiva greška. Ipak, taj se akt i sad koristi u praksi, jer omogućava da se očuva krhko primirje agresije na tzv. Bih. Kad se sagleda prethodni tekst, jasno je postoji "SMUTNJA": "ZATIRANJE ISTINE NEISTINOM"! Za aktere tih riječi slijedi "bolna kazna zato što su lagali", poruka iz je časnog KUR'ANA, Ta se dogma ne može ignorirati.
