IZBORI 2018: Zdrav politički koncept, III i IV dio
ISTINA - PRAVDA
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 23. Sep 2018. 17:09:46

DR. MUSTAFA CERIĆ: Postoji mala razlika između istine i pravde u bosanskoj svijesti, a to je da se sa istinom ne može pogađati, jer bosanska duša ne može nimalo neistinu podnijeti, dok se sa pravdom može donekle nagađati zato što je ovozemaljska pravda relativana, tj., nema apsolutne pravde na Ovome svijetu. Samo na Drugom svijetu postoji apsolutna Božja pravda i samo je Božja istina asolutna kako na Ovome tako i na Drugome svijetu, istina koju Bošnjak/Bosanac nosi u svojoj duši, a koja je nedodirljiva, nepokvaraljiva i neuništiva od bilo koga.



TAČKA PRVA: ISTINA



"Koncept" (la. concipere) je misao, zamisao, pojam, kojeg čovjek ima u svojoj glavi kao sposobnost shvatanja, kao moć poimanja i prije nego je primjenio osjetilno iskustvo. Zapravo, latinska riječ "koncepcija" znači začeće, oplođenje. zatrudnjivanje. Dakle, određena misao, zamisao i pojam, kao "koncept" u čovjekovoj glavi se začinje, oplođuje i rađa u dodiru sa nekom mišlju, zamisli i pojmom, koji je izvan njega. Prema tome, od toga s kojom, kakvom i od koga se začela i oplodila misao, zamisao i pojam u čovjekovoj glavi kako u njegovom ranom tako i u njegovom kasnijem mentalnom i duhovnom razvoju, ovisot će njegova mentalna i duhovna narav, tj., ovisit će kakav će biti koncept u njegovoj glavi kao njegova a priori (nužna) spoznaja o tome ko je, šta je, kome pripada i šta treba da čini. Naravno, začeće koncepta nastaje, prije svih, od majke i oca, razvija se od nane i djeda, te se usavršava u mektebu, školi, zajednici i društvu. Otuda su, nakon roditelja, učitelji i odgajatelji duhovna i mentalna kičma svake zajednice, svakog društva. Briga i podrška učiteljima i odgajateljima je briga i podrška naciji i državi, posebno u pogledu životnog (političkog) koncepta, o kojem je ovdje riječ.

I kao što svaka osoba ima svoj specifični duhovni i mentalni karakter, tako isto i svaka zajednica i društvo imaju svoj specifični duhovni i mentalni karakter. Mi, Bošnjaci/Bosanci, smo zajednica (Gemeinschaft) i društvo (Gesellschaft). Zajednica smo u smislu naše posebnosti u vjeri, naciji, jeziku i kulturi, a društvo smo u smislu zajedništva sa drugim vjerama, nacijama, jezicima i kulturama, što od nas traži da razumijemo i koncept pluralnog društva. Ali, da bismo bili sposobni duhovno i mentalno ravnopravno sudjelovati u konceptu pluralnog društva, mi moramo znati što je to specipični koncept naše zajednice, posebno politički koncept.

Bez namjere da budemo isključivi, ali mi moramo shvatiti da smo poseban narod na Balkanu i u Europi. Posebni smo po geografskom položaju naše zemlje, ali mnogo važnije od toga je da smo posebni po našem duhovnom i mentalnom karakteru. Obe te okolnosti kod naših susjeda izazivaju napetu pozornost i njihov stalni napor da nas izbace iz našeg koncepta, posebno političkog, i nametnu nam svoj politički koncept. U tome su dosada dobrano uspjevali kako ovi sa istoka tako i ovi sa zapada. No, tome je morao doći kraj. Naime, po prvi puta, na njihovo veliko iznenađenje i razočarenje, mi Bošnjaci/Bosanci, smo uspjeli definirati, s kraja prošlog stoljeća, naš politički koncept unatoč pritisku njihove vojne sile. To je, doista, bio naš najveći povijesni uspjeh u zadnjih sto godina, ako ne i u zadnjih hiljadu godina. To što smo ostvarili moramo ne samo čuvati i sačuvati, već svjesno i odgovorno razvijati iz poštovanja, kao i iz našeg duga prema najboljim sinovima Bosne, šehidima, koji su dali svoje živote da bismo mi danas mogli slobodno govoriti o našem političkom konceptu, oko kojeg ne smije više biti nesporazuma, ne smije više biti dilime, ne smije biti više sumnje u našu predanost slobodi, domu, domovini, zemlji, državi, naciji, vjeri, jeziku, kulturi, zajedništvu i jasnom političkom konceptu, iz kojeg nas više ne smije niko i nikada izbaciti.

Narode moj,
O tome vam danas želim govoriti - o političkom konceptu, koji ima deset tačaka. Prva je ISTINA, koja mora biti osnovni stub našeg duhovnog i mentalnog bića iz kojeg treba da proistekne naš koncept života, naš koncept politike, kao takve. Uistinu, onoga čega se danas najviše bojim je to da nas oni (ili mi sami sebe) izbacuju iz tog koncepta. Nikad nije bilo toliko laži kao danas. Nikad laž nije bila toliko bestidna, toliko sistematična, toliko neprekidna. Zbog toga joj i neki malodušni između nas ne mogu odoljeti. I oni počinju da vide u laži svoj životni uspjeh, prije svega svoj politički uspon.

No, odustajanje od istine, kao životnog, a time i kao političkog koncepta može da nas najviše košta u pogledu našeg imuniteta naspram zarazne bolesti laži, koja se u zadnje vrijeme prenosi iz našeg susjedstva i širi oko nas, oko naše države, nacije, vjere, jezika, kulture, davne i nedavne povijesti, tj., našeg ukupnog državnog, nacionalnog i političkog bića. Ono što sam najviše cijenio kod rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića bila je ta njegova otpornost na laži (obične i političke), koje su ga svakodnevno obasipale. Cijenio sam tu njegovu predanost istini ili ispunjavanju obećanja i to onih malih ljudskih obećanja, koje naizgled nisu bila toliko bitna, ali su njemu bila bitna da ih ispuni i na taj način pokaže svima da njegova dana riječ ima vrijednost. I naš narod je kod predsjednika Alije najviše cijenio tu osobinu i zato mu je narod vjerovao i onda kada nije uvjek razumio o čemu Predsjednik priča. Na toj i takav politički koncept, koji se bazira na istini, prije svih među nama samima, ma kaliko ta istina bila gorka za razliku od koncepta laži ma koliko ta laž bila slatka, želim da ukažem. Jer, bojim se da baš tu dragocjenu osobinu danas gubimo. Odnosno, vidim da tu baš leži razlog za podjele i cijepanje među nama zato što smo izgubili vjeru i povjerenje u međuosbnu riječ, u riječ onih u koje bismno mi Bošnjaci/Bosanci morali imati i vjeru i povjerenje da nas vode pravim putem u moralnom i političkom smislu.

Predsjednik Alija nije volio licemjerne ulizice, koji su ga u njegove oči hvalili, ali iz njhovih očiju virila je laž. On je više volio one koji su mu govorili istinu makar mu bila gorka i neprijatna. Tom glavnom principu političkog koncepta, koji je ovih dana na velikom ispitu, Bošnjaci/Bosanci, se moraju vratiti ili ih politički neće biti. Naš narod može sve podnijeti osim neistine i prevare. Neistina mu ubija dušu, a prevara, tj., neispunjeno obećanje, mu truje mozak. Te dvoje uvrede u duši i u mozgu narod najduže pamti i ne prašta lahko.

Dakako, svi bi trebali znati da se vjera i povjerenje kod naroda teško postiže, a lahko gubi. Sto istinitih riječi i sto ispunjenih obećanja može se poništiti samo jednom neistinitom riječju i jednim neispunjenim obećanjem. A kad se to dogodi, onda i kad se istina govori, narod ne vjeruje, i kad se obećanje ispuni, narod je nezadovoljan. Stoga, rad na vraćanju vjere i povjerenja u riječ i obećanje političara kod naroda je dug i naporan proces, kojeg se mora otpočeti odmah i kojeg mi Bošnjaci/Bosanci moramo odmah prepoznati, jer poslije može biti kasno.

Naravno, na svakom početku bijaše riječ. Bijaše istinita riječ kao začeće, oplođenje i zatrudnoća iz koje nastaje zdrav i nepobjediv koncept u glavi svakog zravog i umno sposobnog pojedinca u zajednici i društvu. Jer, ne treba nikad da zaboravimo: istina je uvjet za mentalno zdravlje zajednice i društva, a pravda je uvjet za socijalno zdravlje zajednice i društva.

U nastavku koji slijedi, govorimo o PRVADI, kao drugoj tačci našeg zdravog koncepta...


TAČKA DRUGA: PRAVDA


I kao što mrak ulazi tamo gdje nema svjetla, tako laž dolazi gdje nema istine i tako krivda vlada tamo gdje nema pravde. I kao što su najveći ljudski umovi ostali nedorečeni o tome što je prava istina, tako isto ostalo je u filozofiji nedorečeno šta je to zapravo pravda. No, i za istinu i za pravdu svaki čovjek ima urođeni osjećaj za što mu nisu potrebna teška i zamršena filozofska nadmudrivanja. Istina je unutarnji osjećaj ljudske duše, osjećaj koji odbija prihvatiti neistinu ili laž, a pravda je unutarnji nagon ljudske duše, nagon koji se bori protiv krivde ili nepravde.



Ako bih htio definirati Bošnjake/Bosance, onda bih rekao da su oni ljudi od "istine" i "pravde" u smislu da imaju tu urođenu sposobnost da ne odustaju od istine, tj., ne prihvataju neistinu ili laž bez obzira koliko ih to koštalo, a mnogo ih je koštalo više puta u povijesti, kao i tu urođenu volju da se bore za pravdu, tj., da se suprostave krivdi ili nepravdi ili zulumu bez obzira na žrtvu, žrtvu koju su više puta uveliko plaćali u svojoj povijesti. No, ipak postoji mala razlika između istine i pravde u bosanskoj svijesti, a to je da se sa istinom ne može pogađati, jer bosanska duša ne može nimalo neistinu podnijeti, dok se sa pravdom može donekle nagađati zato što je ovozemaljska pravda relativana, tj., nema apsolutne pravde na Ovome svijetu. Samo na Drugom svijetu postoji apsolutna Božja pravda i samo je Božja istina asolutna kako na Ovome tako i na Drugome svijetu, istina koju Bošnjak/Bosanac nosi u svojoj duši, a koja je nedodirljiva, nepokvaraljiva i neuništiva od bilo koga.

Ove dvije vrijednosti - "istina" i "pravda" - zrdavog koncepta, vrijednosti koje treba da krase političku misao kod Bošnjaka/Bosanaca su spojive, odnosno one su neodvojive, jer pravda se ostvaruje na temelju istine, a istina se brani pravdom. Zato su Bošnjaci/Bosanci jako osjetljivi ako im se pokuša ubiti istina i uskratiti pravada. O tome valja da vodi računa svaki političar, koji se nameće da predstavlja Bošnjake/Bosance ne samo u državi, već i u privatnom životu. Može biti da nam se ponekad čini da su Bošnjaci/Bosanci nezainteresirani o tome šta se dogođa oko njih, može nam izgledati da ne kuže politiku i ljude u politici, ali to nam se samo čini. Bošnjaci/Bosanci su jako zainteresirani o tome što se oko njih događa i kuže politiku i političare mnogo više nego su oni toga svjesni.

Ali, Bošnjaci/Bosanci imaju jednu drugu osobinu, koju možda nema nijedan narod - imaju osobinu duranja i čekanja pogodnog vremena da se potegne istina i zatraži pravda. Kad dođu u to stanje svijeti, tj., kad skuže da im se laže i da ih se vara, Bošnjaci/Bosanci postanu neumoljivi u kažnjavanju onih koji su ih slagali i koji su ih prevarili. Njima nema više povratka u politici. To će se, zasigurno, dogoditi na narednim izborima. A to znači da samo oni koji su spremni da poštuju bosansku istinu i pravdu, koji su sposobni da se nose sa bosanskom istinom i pravdom o ratu i miru, koji nisu potkupljivi za sitne pare, koji nisu povodljivi za tuđom antibosanskom pameću, koji nisu u duši kvarni, koji nisu u srcu pakosni, koji nisu izdali i koji neće izdati bosansku istinu i pravdu - samo ti mogu računati da im Bošnjaci/Bosanci povjere svoje glasove.

Ako vam ovo izgleda fantastično i neostvarno, onda znači da još uvijek niste razumjeli bosansku dušu, bosanski duh i bosansku skrivenu pamet, koja je omogućila Bošnjacima/Bosancima da prežive svoju neizvjesnu povijest u zadnjih sto godina. A to se zove "bosanska mudrost", o kojoj ćemo, ako Bog da, govoriti u narednom nastavku, kao TREĆOJ TAČCI zdravog političkog koncepta u Bošnjaka/Bosanaca.