DR. MUSTAFA CERIĆ: Nakon gledanja horor filma pojavi nam se u snu poneka ajkula, koja hoće da nas proždere, ali se mi odmah iz sna na javu probudimo i tako se samospasimo ne čekajući junaka. Junak se u snu ne pojavljuje. U našim snovima mi smo uvijek sami. No, taj užas iz sna prati nas i na javi neko vrijeme. Posebno danas kad vidimo šta se događa u svijetu, horor filmovi i nisu više samo u mrtvim kinima, već se horor filmovi gledaju danas i na živim televizijama.

Uvijek sam se pitao zašto ljudi gledaju horor filmove?

Je li zato što ih neko pravi ili zato što ljudi imaju potrebu da preživljavaju životne strahote?

Sve je izgleda počelo prije 1200 godina sa epskom pjesmom na staroengleskom o Beovulfu i Grendelu. Beovulf je junak i glavni lik istoimenog epa, zatočen je u velikom sukobu između čovjeka i golijata ili nadčovjeka. Njegova sudbina je da brani ljude od tri užasne zvjeri – monstruma: od trola Grendela, od Grendelove majke i od zmaja koji bljuje vatru, i koji ubija ostarjelog Danskog kralja Beovulfa, koji je prethodno ubio zmaja. Dakle, Beovulf je bio spreman da sebe žrtvuje za čast i slobodu svojih podanika. Poput junaka iz grčke mitologije, ovaj junak je moćniji od običnih smrtnika, a njegova sudbina je da se hrabro bori protiv zla.

Tragom ove ideje, američki filmmaker Steven Spielberg uradio je sedamdesetih godina prošlog stoljeća horor film “Ajkula” (”Jaws”), zasnovan na bestseleru “Jaws” Petera Benchleyja. U ovom filmu junak je šef policije Brody, koji se, zajedno sa svoja dva pomoćnika, bori sa monstroznim ajkulama, koje grizu i žderu sve i svakoga na malom priobalnom mjestu Amity. Ni sam Spielberg nije vjerovao da će to biti jedan od najgledanijih filmova u historiji holivudskog filma. Možda je upravo taj film razloga što su danas horor filmovi gledaniji od drugih filmova. I junak Benchleyjev junak Brody je kao i junak Beovulf pokazao sprenost za samožrtvu da bi savladao monstruma i spasio svoj narod. Narod voli znati da postoje takvi junaci u njihovoj sredini. Narod voli gledati horor filmove, gdje nakon užasnog straha junak se javlja i donosi im slobodu. Vidjeli smo, doživjeli smo i preživjeli smo strah – naš junak je pobjedio neman. Na kraju, to je samo horor film, koji nas za trenutak zabavi i koji nas ne dotiče osim što nam pravi ugođaj spasa nakon mogućeg ponora.

Doduše, nakon gledanja horor filma pojavi nam se u snu poneka ajkula, koja hoće da nas proždere, ali se mi odmah iz sna na javu probudimo i tako se samospasimo ne čekajući junaka. Junak se u snu ne pojavljuje. U našim snovima mi smo uvijek sami. No, taj užas iz sna prati nas i na javi neko vrijeme. Posebno danas kad vidimo šta se događa u svijetu, horor filmovi i nisu više samo u mrtvim kinima, već se horor filmovi gledaju danas i na živim televizijama. Gledamo, zar ne, zastrašujuće zmajeve koji bljuju ratobornu vatru iz usta svojih, gledamo i ajkule otvorene čeljusti sa oštrim zubima, ali ne vidimo samopožrvovanog junaka, koji je spreman i sposoban da gasi zmajevu vatru i da zatvori ajkulovu čeljust, koji je spreman i sposoban da spasi ovu našu planetu Zemlju od vatre, vode i zagađenog zraka.



Tek tada shvatimo da horor filmovi i nisu tako zabavni kao što nam se činilo te da nije baš da nas horor filmovi ništa ne dotiču kao što smo mislili. Umjesto zabave, odjedanput osjetimo strah dok gledmo na živoj televiziji vatru iz usta vatrenih zmajeva gore na nebu i ovdje na zemlji te dok gledamo oštre zube u čeljusti razjarenih ajkula dolje u moru i ovdje na obali mora.

U stvari, odjedanput shvatimo da horor filmovi nisu više filmska fikcija, već stvarnost našeg svakodnevnog života na zemlji. Zar treba nekoga uvjeravati da su vatreni zmajevi i goropadne ajkule svuda oko nas – na blizu i na daleko. Jedino što niko ne zna gdje stanuje naš junak- spasitelj? Niko ne zna ni da li više ima tih junaka-spasitelja u našoj sredini – na blizu i na daleko?

Ali, ne smijemo tu stati! Moramo naći junaka-spasitelja. U samima nama i među nama!

Svi vatreni zmajevi su na kraju ipak ugašeni i poreženi! I sve goropadne ajkule su na kraju ipak savladane i otjerane sa obale u duboko more, gdje im i jeste mjesto!