Bošnjaci ne smiju biti naivni
BEĆIREVIĆEVA SDP BAZA JE ANTIBOŠNJAČKA I ANTIISLAMSKA
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 03. Jun 2018. 20:06:36

SDP politika je politika, koja i danas slavi Savu Kovačevića, dok heroje Bosne Izeta Nanića, Safeta Hadžića, Mehdina Hodžića, Safeta Zajku, Mithada Hujkića, Kapetana Hajru... uopće ne percipira. SDP je politička opcija, koja se ponosi što na svojim listama ima pripadnike HVO, koji je presuđen za UZP i pripadnike tzv. VRS, koja je presuđena za genocid, naziva ih braćom, a zgrožava se nad Bošnjacima koji zbog vjerskog ubjeđenja nose bradu i pantalone sa kraćim nogavicama...


ELMEDINA MUFTIĆ: Biti član Predsjedništva BiH je nadasve odgovornost, posebno kad taj član dolazi iz naroda nad kojim je izvršen genocid, i kad naspram sebe ima partnere, koji sve čine da podjele BiH, koji negiraju genocid, koji veličaju ratne zločince, koji imaju pripremljene planove „A“ i „B“, haman cijele abecede, koji su ništa drugo do planovi podjele države i zatiranje Bošnjaka, napisani u Karađorđevu, rukopisom Miloševića i Tuđmana.
Kako pravo na izbor spada u osnovno pravo čovjeka. Kako se sloboda čovjeka ogleda kroz njegovo pravo izbora. Kako nas vjera uči da smo rođeni kao slobodni ljudi, kojima je dato pravo da biramo, tako se razumom obdaren čovjek treba odnositi prema tom iskonskom pravu izbora.

Izbor je individualna odgovornost, te svaki pojedinac treba da snosi posljedice ili da uživa u plodovima vlastitih izbora. Svaki dan smo kao namjesnici na Zemlji u potrebi da pravimo izbore, da našim izborima uspostavimo red ili nered na Zemlji. Od slobode naše volje, zavisi i sloboda koju imamo ili je nemamo. S toga izbor je stvar razuma, odgovornosti, potrebe da svojim izborom ne samo sebi, nego i široj zajednici učinimo dobro.

Izbori su svakodnevnica u našim životima. Pa bi se moglo reći, kakvi su nam izbori takav nam je i život. Kroz naše izbore se najbolje pokazuje naša ličnost.

Pored svakodnevnih izbora, postoje i oni koji su povremeni, odnosno izbori koje pravimo na duži period, te stoga moramo imati na umu, da pogrešnim odabirom, možemo donijeti veliku štetu ne samo sebi, nego zajednici, državi, vjeri...

U takve izbore, spadaju izbori u kojima biramo političke predstavnike u vlasti, koji treba da vode i urede državu, da omoguće što bolje uslove života građanima.

U uređenim državama, koje nisu opterećene unutrašnjim i vanjskim nerpijateljima, koje nemaju secesionističke namjere, izbori bivaju stvar rutine, većinom se bira između dvije-tri političke partije, međutim u BiH, koja je izašla iz trodržavne agresije, u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima, zločini protiv čovječnosti, u kojoj i danas postoji jasna težnja Srba i Hrvata za podjelom države, izbori su stvar opstanka i ostanka države i naroda.

Upravo, ozbiljnost situacije tjera me da svojim stavom pokušam, otvoriti oči Bošnjacima, koji misle da su stvari onakve kakvima se prikazuju, što je daleko od istine, daleko od naših interesa, daleko od potrebe da se sačuva i uredi država, u kojoj će svi građani biti jednaki, a ne država u kojoj će 1 glas Hrvata da vrijedi 25 glasova Bošnjaka.

Najaktuelnija tema vezana za opće izbore koji će se održati u oktobru tekuće godine, jest izbor članova Predsjedništva BiH, poseban akcenat je dat kanditatima za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, gdje postoji najveća zainteresovanost. Što nas upućuje na to, da porast kvanititeta obara kvalitet.

Biti član Predsjedništva BiH je nadasve odgovornost, posebno kad taj član dolazi iz naroda nad kojim je izvršen genocid, i kad naspram sebe ima partnere, koji sve čine da podjele BiH, koji negiraju genocid, koji veličaju ratne zločince, koji imaju pripremljene planove „A“ i „B“, haman cijele abecede, koji su ništa drugo do planovi podjele države i zatiranje Bošnjaka, napisani u Karađorđevu, rukopisom Miloševića i Tuđmana.

Zbog ovakvih političkih prilika, moramo biti oprezni kome dajemo podršku, kad je u pitanju član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. Trebamo puno toga izvagati, sagledati ko su i odakle dolaze kandidati, čije politike provode i ko su im mentori.

Vidim da jedan dio Bošnjaka, do čijeg mišljenja i stava držim, daju podršku SDP-ovom kanditadu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, dr. Denisu Bećireviću, što me trjera da podignem svoj glas u pokušaju buđenja svijesti Bošnjaka.

Dr. Denis Bećirević, jeste kvalitetan pojedinac, ali mu je matica svrha, čitaj SDP, zatrovana antibošnjaštvom i islamofobijom, što mi je znak da mu ja podršku ne mogu dati. Ne mogu podržati dr. Bećirevića, i iz tog razloga što ga nikad nisam vidjela pored mezara prvog Predsjednika R BiH, rah. Alije Izetbegovića, a vidjela sam ga kako skrušeno stoji pred grobom Tita. Moja podrška ne može ići onome ko ne poštuje lik i djelo Alije Izetbegovića. Ne mogu dati podršku dr. Bećireviću, jer je kandidat političke opcije u čijoj biografiji stoji zapisano, da je bila predvodnik Alijanse za potjere, da je za svoje vladavine od 2000.-2002.godine, nastojala da satanizira Bošnjake, proglasi nas teroristima i time se stavila direktno u službu agresora, dajući im argumente i opravdanje za izvršeni genocid. SDP je dao uhapsiti „Alžirsku grupu“ i poslao je nevine ljude u Guantanamo, gdje si bili mučeni, time je razorio mnogo porodica, uništio mnogo života, po ugledu na komunistički režim, čiji je SDP i pravni sljednik, montirali su političke procese tipa „Pogorelica“, optužujući Bošnjake za nepostojeće terorističke kampove, te su takvim postupcima nanijeli veliku štetu državi, a Bošnjake - narod nad kojim je izvršen genocid, koji ni u vremenu agresije nije posezao za osvetom, zločinima, u miru proglasili teroristima. SDP je prvi odmah iza agresije stavio znak jednakosti između SDA, koja je organizovala narod u pružanju otpora agresoru, koja je bila na braniku multikulturalne, multietničke R BiH, i SDS-a i HDZ-a čije su politike pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, definisane kao politike genocida i UZP. SDP je u istu ravan doveo Miloševića, Karadžića, Tuđmana, Bobana, rušitelje BiH i Aliju Izetbegovića.

SDP je politička opcija, koja su svom programu ne baštini kulturu sjećanja na agresiju i genocid, to je politička opcija koja iskuljučivo baštini tekovine II svjetskog rata, a odbrana od agresije u periodu 1992.-1995.godina je posve marginalna priča na programskim stranicama SDP-a, što pokazuju i time da ih nikad nema na obilježavanju bitaka odbrane R BiH od agresije, ali su sveprisutni na obilježavanju Igmanskog marša. Nikad nisam vidjela delegaciju SDP-a, da je obišla mezarja šehida, a zato su stalno pred partizanskim spomen obilježijima. SDP politika je politika, koja i danas slavi Savu Kovačevića, dok heroje Bosne Izeta Nanića, Safeta Hadžića, Mehdina Hodžića, Safeta Zajku, Mithada Hujkića, Kapetana Hajru... uopće ne percipira. SDP je politička opcija, koja se ponosi što na svojim listama ima pripadnike HVO, koji je presuđen za UZP i pripadnike tzv. VRS, koja je presuđena za genocid, naziva ih braćom, a zgrožava se nad Bošnjacima koji zbog vjerskog ubjeđenja nose bradu i pantalone sa kraćim nogavicama (predsjednik SDP Nermin Nikšić). SDP je opcija koja vrši podjelu među ljudima i to onu direktnu na „ljude“ i one koji se osjećaju Bošnjacima u punom kapacitetu.

Oni kojima rh. Alija Izetbegović je isti kao Milošević i Tuđman, oni kojima su Bošnjaci potencijalni teroristi, oni kojima je bliži ustaša i četnik, od Bošnjaka vjernika, oni kojima je Sava Kovačević draži od Izetna Nanića, oni koji odbranu od agresije ne smatraju svojom svetinjom, oni koji ignorišu šehide, a daju primat sumnjivoj prošlosti, oni koji obilježe Igmanski marš, a ne obilježe oslobađanje Vlašića, oni koji su skloni montiranim političkim procesima, progonima neistomišljenika, oni koji se ismijavaju sa vjerskim svetinjama, kao što je to svojevremeno radio SDP-ov kandidat za Predsjedništvo Bakir H., oni koji dobiju glasove Bošnjaka, a rade protiv interesa naroda, oni kojima je još uvijek Jugoslavija u srcu, i petoktaka u duši, a Ljiljani im nisu ni u peti, takvi nisu od našega soja. Takvima ja svoju podršku ne mogu dati, jer mi je haram, jer ću biti odgovorna, jer ću biti pitana.

Dr. Denis Bećirević je kandidat ovakve politike, njegove namjere mogu biti časne, ali baza iz koje dolazi ne ostavlja mi prostora za povjerenje. Bošnjaci ne smiju nasjesti lijepom omotu, a da ne vide sadržaj koji se krije unutra.

Ja ne smijem rizikovati. Ko smije, nek mu je na odgovornost. Izbor je sloboda za koju ćemo morati račun polagati.

Ja ću ipak stati uz one, na koje dušmani naroda moga najviše odapinju strijele. Tako mi nalaže savjest, tako me uči Poslanik s.a.v.s.