Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Tendencionalno je i veoma zločesta konstatacija, od naših parlamentaraca, da Erdoan i Turska, u Srbiju šalju investicije, a u Bosnu i Hercegovinu, neke zastave. Siguran sam, da su nam i zastave mnogo prijatnije i obećavajuće, od onih vezanih zastava, sa stadiona Koševa, od HDZ-a i SDA-a, koje će nas uvijek podsjećati, bar nas u Mostaru i Hercegovini, na naše golgote, stradanja i „logorovanja“ od Heliodroma, do Dretelja, Ljubuškog i brojnih drugih znanih destinacija.

Nažalost, ali mi nikako nije jasno, zašto to parlamentarcima iz redova Bošnjaka, nije po volji dolazak i miting, predsjednika Turske, gospodina Erdoana?
Siguran sam, da je, ovaj predsjednik, veliki prijatelj i patriotski se odnosi, prema našoj domovini Bosni i Hercegovini. Zato se radujem, kao rođeni Sarajlija, da će biti uvijek dobro došao u moj grad, za razliku od mnogih naših nacionalista i mrzitelja, ove nam domovine, Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju, između ostalih, rado bih zabranio dolazak u Sarajevo, guslaru iz Laktaša, Miloradu Dodiku i njegovom, lukavom pajdašu, orguljašu iz Mostara, Draganu Čoviću.

Sasvim opravdano sumnjam, nisu li i ovi parlamentarci, pristalice ovih „dodikovaca“ i „čovićevaca“, te uz pomoć i ovoga javnog medija, koji upravo i objavluje, ova suluda razmišljanja sa nekim nebulozama, na sramotu građana koji su im u proteklom biračkom ciklusu i darovali svoje glasove.

Od silnoga nerada i velikih primanja, u parlamentarnim foteljama, nažalost, dotični i nisu imali vremena, da sagledaju i doprinos iz Turske, za našu državu, a garantovano je da će u narednom periodu, biti još više i konkretnije od brojnih investicija, turskih privrednika i države Turske. Zar se mogu zanemariti i velike investicije u izgradnji, kružne magistrale, na relaciji Sarajevo - Beograd, uz pomoć investicija iz Turske. Aktivnosti su uveliko u pripremi, projekne dokumentacije i prateće dokumentacije, sa konkretnim izborom trasa.



Činjenice ukazuju, kako sam neposredno slušao i predsjednika Srbije, gospodina Vučića, koji je upravo, ovih dana gost predsjednika Erdoana, kako nabraja i konkretne fabrike, sa znatnim brojem zaposlenih radnika, koje su nikle po Srbiji, uz finansijsku pomoć iz Turske. Svakako, to je dostrojno poštovanja i priznaja i gospodinu Erdoanu i privrednicima, prijateljske države Turske.

Tendencionalno je i veoma zločesta konstatacija, od naših parlamentaraca, da Erdoan i Turska, u Srbiju šalju investicije, a u Bosnu i Hercegovinu, neke zastave. Siguran sam, da su nam i zastave mnogo prijatnije i obećavajuće, od onih vezanih zastava, sa stadiona Koševa, od HDZ-a i SDA-a, koje će nas uvijek podsjećati, bar nas u Mostaru i Hercegovini, na naše golgote, stradanja i „logorovanja“ od Heliodroma, do Dretelja, Ljubuškog i brojnih drugih znanih destinacija.

Vjerovatno se, naši parlamentarci, trebaju mnogo više i češće brinuti, o paravojnim formacijama, poput vukova ili srpske časti, kao i o odnosima njihovg mecene i guslara iz Laktaša, uspostvaljanjem nekih odnosa sa Rusima. Sve ove nakaradne pojave , na teritoriji naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, ne mogu se ni u ludim snovima porediti sa najavljenim mitingom i susretom, gospodina Erdoana, sa svojim zemljacima, rasutim po Evropi i brojnim u BiH / kažu, da ih je preko 10.000/, što nije ni bitno.



Da li su se ovi i brojni drugi parlamentarci, nekada i javno upitali, zašto se ova naša licemjerna Evropa, ovako odnosi prema velikoj i moćnoj državi, zvanoj Turska. Ako to oni, ne dozvoljavaju susrete predsjednika Erdoana, sa svojim zemljacima, u njihovim metropolama, zašto bi mu i naše vlasti uskratile tu priliku, znajući, da nam dolazi iskreni prijatelj, mnogo veći i konkretniji od mnogih državnika i visokih ličnosti međunarodne zajednice, koji dolaze u našu zemlju.



Krajnje je vrijeme, da istinski počnemo razmišljati svojom glavom, jer nam i ti vaši brojni međunarodni faktori neće donijeti sreću i blagostanje, sa čime nas godinama uljuljkuju i uspavljuju.

Dobro nam došao, u našu državu i moje rodno Sarajevu, uvaženi i dokazani prijatelju, predsjedniče Turske, gospodine Erdoane. Rado će Vas poslušati i brojni građani, ove napaćene države, Bosne i Hercegovine.