Naredba o emitovanju navodno zabranjenog intervjua Meše Selimovića došla u HRT iz vrha hrvatske državne politike kao potpora HDZ-a iz vana, rušenju države Bosne i Hercegovine

SEAD ZUBANOVIĆ: Tangente srpskog i hrvatskog zla imaju samo jednu dodirnu tačku, a to je Bosna i Hercegovina! Dva šovinizma su jednoglasna što se tiče međusobne podjele Bosne na dva dijela, a samim tim i nestanka ove države. Prateći u stopu srpske fašiste u njihovom ostvarivanju ovog cilja, hrvatski fašisti dosljedno kopiraju svoje mrske susjede i počinju da koriste iste metode, podobne naučne radnike i isto takve književnike pri ostvarivanju pomenutog krvavog plana.

Senzacionalno najavljen na mnogim TV stanicama, kao intervju iz bunkera, navodno cenzurisana emisija kojoj je u vremenu socijalizma bila određena mjera zabrane emitovanja, svojim sadržajem nije opravdala ni djelić velike radoznalosti gledateljstva. I sam urednik popularne emisije HRT-a, Nedjeljom u dva, u sklopu koje je taj kratki prilog prvi emitovan, Aleksandar Stanković, je u najavi rekao da mu razlog bunkerisanja nije jasan jer svojim sadržajem ni tada, a ni sada, intervju nije uopšte bio provokativan niti uznemiravajući za javnost. Primijetio je samo, a u to su se mogli kasnije uvjeriti svi koji su taj opasni intervju pregledali, uplašenost Meše Selimovića koju on nije mogao skriti dok je davao mucave odgovore na postavljena pitanja. Zaista se svako normalan nakon tih pet minuta, koliko je sekvenca trajala, morao upitati, zašto je u javnosti izazvana i kome je bila potrebna tolika halabuka sa njenom najavom?

Tangente srpskog i hrvatskog zla imaju samo jednu dodirnu tačku, a to je Bosna i Hercegovina! Dva šovinizma su jednoglasna što se tiče međusobne podjele Bosne na dva dijela, a samim tim i nestanka ove države. Prateći u stopu srpske fašiste u njihovom ostvarivanju ovog cilja, hrvatski fašisti dosljedno kopiraju svoje mrske susjede i počinju da koriste iste metode, podobne naučne radnike i isto takve književnike pri ostvarivanju pomenutog krvavog plana. Za prepravljanje, odnosno falsifikovanje povijesti Bosne do skoro je bio zadužen Dubravko Lovrenović. Pomenuti profesor koji je bio uposlen na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a istovremeno i član Komisije za zaštitu spomenika, lažima i prevarama je u svojim nazovi naučnim radovima, pokatoličio prošlost naše države. Na kraju je uspio raskrčmiti osnovu bosanske baštine, stećke, i dodijeliti pravo na njih svim državama u okruženju pa ovu groznu podvalu ovjeriti u UNESK-u.

Za ponovnu afirmaciju lika i nedjela naciste Ive Andrića u Bosni i Hercegovini zadužen je književnik Ivan Lovrenović. Isti je osmislio manifestaciju vezanu za grad Travnik, mjesto navodnog rođenja zločinca sa perom u ruci i nobelovca, za čije finansiranje se iz državne kase svake godine izdvajaju pozamašna sredstva. Nije bitno što javnost zna da Andrić nikada za života nije htio da uđe u kuću svoga rođenja, jer je znao da je to laž. Velikohrvatski igrač, Lovrenović uporno nastavlja ciljano sa izmišljenom pričom o emotivnoj vezanosti tog zlonamjernog pisca za Bosnu! On smišljeno akcentira romane Na Drini ćuprija i Prokleta avlija, svjestan njihovog značaja na putu rušenja bošnjačkog dostojanstva a zatim i doslovnog klanja i ubijanja istih. Jer to su udžbenici koji proizvode srpsku mržnju prema Turcima čiji su nasljednici na ovim prostorima muslimani (Bošnjaci). Doživotno osuđeni ratni zločinac Milan Lukić se tokom suđenja u Hagu branio sadržajem tih knjiga i objašnjavao svoje pravo na osvetu, odnosno monstruozne zločine koje je počinio. Sitne bošnjačke duše, poput akademika Abdulaha Sidrana, daju legitimitet Lovrenovićevom prljavom poslu za cijenu jednog honorara koji naplate tokom održavanja travničke manifestacije. Na sve veći broj primjedbi onome što smišljeno i cinično radi, Ivan L. sarkastično odgovara da Bošnjaci i ne zaslužuju da imaju pisca poput Andrića. Nezaobilazna je i njegova uporna priča da je Ivo Andrić sav novac od dobijene Nobelove nagrade poklonio bibliotekama u Bosni. Nigdje ne postoji niti jedan dokument koji potvrđuje vjerodostojnost navodnog poklona!

NACISTIČKI OFICIR i Ivo Andrić, diplomata Kraljevine Jugoslavije u prijestonici nacističke Nemačke(Foto: Knjiga "Kainov ožiljak)

U plan rušenja naše jedine domovine morao je biti uključen i srbijanski trojanac, Meša Selimović. Njegove knjige Derviš i Tvrđava su dobrano poslužile velikosrpskoj pa zašto ne bi i velikohrvatskoj politici. Kroz dva romana nesretnog Mehmeda Selimovića, čije ime i prezime nosi najveća književna nagrada Srbije, a to mnogo govori, rečeno je sve što osporava pravo na postojanje države Bosne i Hercegovine, kao i njenog naroda, Bošnjaka. Ona njegova čuvena konstatacija poslije pitanja - A šta smo mi - koja kaže da su Bošnjaci otpali od hrišćanstva i da zbog toga imaju osjećaj krivice, temelj je teze kojom se ruši činjenica o autohtohnosti bošnjačkog naroda, a samim tim i prava na Bosnu! Negiranje prava na svoje nacionalno ime, urnisanje bosanske književnosti i bosanskog jezika koje Srbija uporno pokušava osporiti Bošnjacima, najviše pomoću Selimovića, zaslužilo je da bude podržano i jednim većim književnim imenom Hrvata iz Bosne. Iz pričuve je na kaljavi teren podvale, zla i laži izvučeno ime Miljenka Jergovića. I odjedanput taj novinar i publicista iz temelja mijenja svoje ubjeđenje. On koji je 2010. godine tvrdio da Meša Selimović u Dervišu manje poznaje svoju vjeru od katolika i pravoslavaca koji žive pokraj muslimana u Bosni, 2015. godine kaže da je u tom istom Dervišu Meša Selimović učio muslimane Balkana njihovoj vjeri?! Za Mešin stil pisanja je tada rekao da je do objave dvije njegove čuvene knjige, bio naporan za čitanje, kvrgav i činovnički. Pet godina kasnije Jergović o čudnoj Mešinoj stilskoj preobrazbi u pedeset sedmoj godini života, neće da kaže ni riječi, kao ni o nestanku tog novog stila u kasnijem Selimovićevim pisanju.

Zaista je interesantan podatak da Dubravko Lovrenović pa Ivan Lovrenović i na kraju Miljenko Jergović, nakon svojih pristajanja uz velikohrvatstvo, uporno osporavaju znanje i intelekt historičaru i književniku Miroslavu Krleži. Ovaj dokazani poznavalac i prijatelj Bosne, njima je i mrtav velika smetnja jer su im se njegova utemeljena znanstvena stajališta našla na putu zarade velikog novca. Bjelodano je da iz interesa i proizilazi navodno domoljublje kod pomenutih i njima sličnih persona.

I na kraju da ne pametujemo puno. Iz svega napisanog jasno je da je naredba o emitovanju navodno zabranjenog intervjua Meše Selimovića došla u HRT iz vrha hrvatske državne politike kao potpora HDZ-a iz vana, rušenju države Bosne i Hercegovine, uz paradržavnu srpsko-crnogorsku genocidnu tvorevinu i formiranje nacističke paradržavne tvorevine Herceg-Bosne uz pomoć bosanskohercegovačkog HDZ-a, iznutra! Šta je cilj ove ujdurme i afirmacije Selimovića putem hrvatske televizije? Cilj je jednom narodu osporiti pravo na atribute koji ga narodom čine. Bošnjacima je na ovakav način upućena poruka da i Zagreb, kao i Beograd, cijeni i vrednuje ono što je dotični napisao i da su Bosanci upravo onakvi kakvima ih je „njihov“ Meša opisao. A u njegovim knjigama piše, između ostalog, da mi zlo nosimo u sebi kao izvornu strast. Da godinama Bosanac živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da dokaže da je budala i da pamet stičemo pod starost, kada nam ona više ne treba! Ono zamuckivanje i Selimovićeva uplašenost tokom intervjua su rezultat skrivanja istine da Mehmed Meša Selimović nije autor Derviša i Tvrđave. To nesporno potvrđuje sve ono što je on za života napisao, a objavljeno je prije i poslije ove dvije knjige, jer nema ama baš ništa, da je bar malo prepoznatljivo, od njihove književne vrijednosti!