MR. MILAN JOVIČIĆ: Prije svega, strujno mafijaško kolo, se tajnovito zatvara, kroz međusobne račune i gubitke, kako obje Elektroprivrede i određenim nakardnim riješenjima državničke vlasti i kroz Vijeće ministara. Odobravanje uvoza, ruskoga aluminija, bez carinjenja, koji bi se tehnološki legirao u pogonima Aluminija i izvozio na strana tržišta, svakako je i neprihvatljivi potez, sve na štetu naše države.

Pitajmo se, da li smo građani i stanovnici Apsurdistana ili ove naše famozne i fantazirajuće Herceg Bosne, kako se kome sviđalo?

U vremenu, naše državničke, prizemne politikantske borbe i nadmudrivanja, o izbornim riješenjima i da li će mo nastaviti sa podkradanjem same države i njenih materijalnih resursa, dotle nam, još uveliko cvjeta privredni kriminal i korupcija, u našim entitetima i ovoj, fantazirajućoj Herceg Bosni.

Akteri su već, poodavno veoma prepoznatljivi, a privredni subjekti, koji se služe pljačkom države, njenim materijalnim i ljudskim resursima, kriminalom svake vrste i korupcijom, svakako su, prije svih firme; čimbenika, bojovnika, dajdžića, sestrića, rođaka, te uže mafijaške elite porodičnog esnafskog lobija, bili oni iz porodica mostarskog orguljaša, guslara iz Laktaša ili Izetbegovića sa Poljina, sa njihovim saradnicima.

U gradu „slučaja“ Mostaru, kao taocu ove dugotrajne nakaradne politikantske vladavine u državi i Federaciji, skoncentrisan je veoma snažni i upečatljivi, od Dejtona do današnjih dana, privredni kriminal, sa svim oblicima ljudske diskriminacije, u firmama; Aluminija, Elektroprivreda BiH i HB, kao i u Elektroprenosu, na nivou države.

U ovome, privrednom kriminalu i korupciji, svake vrste,akteri i predstavnici su udruženog kriminalnog poduhvata, stranački moćnici, HDZ-a, SDA, i SNASD-a, sa njihovim premijerima i ministrima, sa njihovim upravljačkim strukturama ovih firmi, u podjeljenoj nadležnosti, okupiranih ili „jamljenih“ plijenom iz perioda dvostruke agresije i na Mostar i na državu Bosnu i Hercegovinu.



Kako je, već veoma poznato, pljačka i kriminal planetarnih razmjera je u firmi Aluminij, čija je vrijednost od preko milijardu i pet stotina miliona maraka, njihovom pljačkaškom analizom spala na par stotina miliona, a diskriminacija radnika nehrvata, na nacionalnoj osnovi, provedena je godinama, do kraja i istrebljenja radnika srpske nacionalnosti, a bošnjacima su ostavili mrvice.

Ovaj, ozloglašeni i napuhani „hercegovački div“, konačno je i dolijao, poput lisice i njihove lukave latinske ideologije, do najvećeg gubitnika. Gubici od preko 250 miliona maraka, već, poodavno se taloži i kruži, unutar njihovog, udruženog „zločinačkog“ carstva, tzv. Herceg Bosne, gdje u saradnji sa Elektroprivredama HB i EPBiH, kao i sa, udruženim rukovodstvom Vlade Federacije, premijera Fadila Novalića i njegovih ministara, igraju tajnovitu unutrašnju igru, kako bi preko leđa građanstva i države BiH, sanirali i pokrili sve ove dugogodišnje prljave rabote.

Prije svega, strujno mafijaško kolo, se tajnovito zatvara, kroz međusobne račune i gubitke, kako obje Elektroprivrede i određenim nakardnim riješenjima državničke vlasti i kroz Vijeće ministara. Odobravanje uvoza, ruskoga aluminija, bez carinjenja, koji bi se tehnološki legirao u pogonima Aluminija i izvozio na strana tržišta, svakako je i neprihvatljivi potez, sve na štetu naše države.

Kupleraj se nastavlja, u najvećoj kriminalnoj i diskriminatorskoj jazbini, u našoj državici Herceg Bosni. Kako bi se i posušili ili zataškali i ogromni gubici, kao rezultat pljačke i kriminalnih radnji, od Mije Brajkovića, Ive bradvice i inih njihovih nasljednika i čimbenika, upravni oragani sa Nadzorbim odborom su odlučili da se kupleraj obnovi, ponajlakše ili najbezbolnije je čestim izmjenama njihovih vodećih „prostituki“ u likovima i djelima, direktora, od Brajkovića, Bradvice, Domjana, Kordića, Ljubića, pa preko Ružice Udovički do Maria Gadžića.

Neće li im krenuti bolje, kako namamiti nove mušterije, kako sačuvati i svoju „harizmatičnu masku“ diva, kada već poodavno postaje patuljak u svojoj lijepoj Herceg Bosni. Nadati se i konačne pozicije nosioca razvoja hercegovačko-hrvatskog kraja, daj Bože, po onoj narodnoj: “Daj Bože kćeri da te aga uzme, ako Cigani oko kuće hode“.

Možda i da uspiju, radnike srpske nacionalnosti su protjerali, Bošnjaka su se poprilično rasteretili, a podanička i poltronsko ulizivačka vlast sa Novalićem i njegovim ministrima, uvukla se u njihovo kriminalno kolo i pouzdani su im čuvari stražnjice da i bez lijeka „pilex“ ne dobiju hemeroide.

Zahvaljujući i njihovom „čistokrvnom“ Hrvatu iz mostarskih Bara i nacionalističkoj stranci HDZ-u, sa takvom bošnjačkom vladom pridobili su svu naklonost i mogućnost totalne okupacije firme Aluminij, uspostavom svojih rukovodnih kadrova.

Konačno su se oslobodili i „boljševičkih“ kadrova sa ministrom Reufom Bajrovićem, a Neka i Zlaja, su se izborili za državicu Herceg Bosnu, upravo progonom Srba iz firme i ove doline.Ovi su se „ljevaci“ u vremenskom trenutku, intezivno i pozabavili, kako da iznađu sospstveni zalutali putokaz, na dosadašnjem krivudavom putu, kako bi, daj Bože, stali u kraj silnom kriminalu, pljački i diskriminaciji, vladajućih nacionalno- nacionalističkih, udruženih mafijaških snaga.

Ostaje još i krajnji cilj i konačni „demokratski čin“ da im perfidni premijer Fadil Novalić za jednu marku, proda i ostatak ukradenog kapitala od 44%, kako bi se nastavile orgulje sa gangom, duž Bara i Baćevića, do „lijepe njihove“ i do Pantovčaka. Horoz će im se krajnje i lijepo usmjeriti, samo sa novim vezanim zastavama i čvršćim čvorom, od onog vremenskog sa stadiona Koševa, '90-tih i onog mostarskog iz godina majskih 1993. godine.



Oh, narode bosansko-hercegovački, kakvi su to divni temelji herceg-bosanski, mnogi od vas se još niste urazumili, niti ste svjesni ovih pohoda, kriminalnim stazama, od Dejtona, do današnjih dana.

Nažalost, gubici se pojavljuju i gomilaju i u firmama Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HB, a evidentne su i veoma prljave radnje, po kriminalnom mirisu, u firmi državnoj, Elektroprenosu, gdje kadrovi HDZ-a i SNSD-a, Matan Žarić i Željka Cvijanović, kao odani kadrovi svojih mešetara i čelnika, guslara i orguljaša, upravljaju u zajedničkom dogovoru sa premijerom Fadilom Novalićem i njegovim „podobnim“ ministrom Nerminom Džidićem. Prije svega, veoma znano, dijelili su u nedavnoj prošlosti, određenu dobit ove državne firme Elektroprenosa, od više stotina milionamaraka, da bi u sadašnje vrijeme, kako se i nagovještava, svojim prljavim radnjama i zakulisnim političkim igrama, ovu državnu firmu opljačkali za milionske vrijedenosti.
Firme, našeg državnog i javnog privrednog sistema, prema stranačkoj nagodbi mafijaških stranačkih struktura, HDZ-a, SDA i SNSD-a, poznato su jezgro i leglo nepotizma, korupcije i kriminalnih prljavih radnji.

Bez, gospodina Matana Žarića, kadra, akademika Dragana Čovića i perjanice nacionalističke stranke HDZ-a, u prisnoj saradnji i dogovoru sa jaranom, guslarom Miloradom Dodikom, odnosno, njegovim kadrom, gospođom Željkom Cvijanović, koja je usput zaposlila i svoga sina u ovu firmu, ne bi se nastavilo podkradanje državnog kapitala, a sve po sistemu spojnih posuda, ja tebi, ti meni?

Svakako, ko u ovome cjelovitom i evidentnom kupleraju, ko koga nateže, poput one priče o Lali, kada su mu saopštili, da mu ženu u žitu neko nateže, on odgovara, ta manite, nije moje žito, isto tako, niti ova država Bosna i Hercegovina, nije ni Matanova, ni Draganova, ni Fadilova, niti, ponajmanje Željkina i Dodikova? Jadna li nam i čemerna država, sa ovakvim kadrovima u vlasti, dokle i kako, sa brojnim apsurdima, zvanično i postojeća Apsurdistan država?
Aferim, građani ove nam ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, kada nam ovakvi udruženi kadrovi, prostituišu u privrednim kuplerajima Herceg Bosne. Crno nam se piše, sve do sudnjega dana i mjeseca oktobra ove godine!