Znam da pored porodice stradalog, si Ti osoba koja za stradalim osjeća najveću bol. Svako iskušenje sa sobom nosi i olakšanje, samo treba ostati uspravan i ne dozvoliti nedorvšenim, bolesnim likovima da njihove riječi naprave ožiljke na Tvojoj duši. Ne želim da ti u ovim teškim trenucima pričam o sadašnjem trenutku, želim da te podsjetim na prošlo vrijeme, koje treba da Ti da snagu da pobijediš sadašnjost i pogledaš u budućnost u kojoj za tebe ima mjesta.

Ljudi su skloni dobru više nego zlu. Samo što su zli ljudi daleko glasniji, te njihove riječi jače odzvanjaju i imaju razornu moć, jer prave ožiljke na dušama ljudi, a oni ljudi koji nose dobro u sebi postaju neopravdano tiši, te sramežljivo skoro i nečujno govore o dobru.

Živjeti u društvu u kojem zlo postaje glasnogovornik, tjera me da viknem toliko jako, da moj vrisak nadjača ovu agresiju zla, i pokaže da je dobro osuđeno na pobjedu, jer smo i stvoreni da činimo dobro, a odvraćamo od zla.

Potreba da upalim svjetlo dobra u tamnicama mraka u koje zapadamo tjera me pa javno progovorim i napišem ono što mislim i osjećam, kako bi pokazala da svaka medalja ima dvije strane, da svaki događaj ima lice i naličje, da čovjeku nije dato pravo da sudi, a posebno da sudi vođen mržnjom, i potrebom da ponižavanjem drugog, uzdigne sebe ništavnog.

Poštovani Semir Efendić, ja ne živim u Sarajevu i ne živim u Općini kojoj si ti na čelu, tako da zlohudnici ne pomisle da ti ovo pismo podrške pišem iz nekog ličnog koristoljublja, i potrebe da ti se dodvorim. Ovim pismom želim da iskažem saosjećanje sa stradalim u saobraćaju, kao i porodicom stradalog, ali i sa Tobom koji si nedužno bio sudionikom ovog nesretnog slučaja. Kao i da iskažem prezir prema svima onima koji ovakve nesreće koriste za liječenje svojih frustracija, hranjenjem zla koje nose u sebi. Pišem Ti iz one istinske potrebe čovjeka, koji golim okom vidi i osjeća pokrenutu hajku, i ima nezadrživu potrebu da stane ispred tog zla i onom iskonskom potrebom da čovjek čovjeku bude čovjek, zaštitim Tvoje pravo na istinu i pravdu, kao i pordice stradalnika koji ste se igrom okolnosti našli u ovom nesretnom slučaju. Poznati mi je osjećaj kad svjetina ustane protiv Tebe, i onako oblivena pjenom vlastite neostvarenosti počne da baca kamenje srama, a da pri tome ne pogleda u vlastite grijehe. Pokušavam naslutiti stanje u kojem se nalaziš, i vjerujem da Ti je više nego teško, jer znajući da si insan od morala i vjere, od ljubavi za čovjeka, teško podnosiš iskušenje, koje opet dobiju samo oni jaki, čija snaga imana, sabura i pouzdanja u Allaha dž.š. to može ponijeti. Znam da pored porodice stradalog, si Ti osoba koja za stradalim osjeća najveću bol. Svako iskušenje sa sobom nosi i olakšanje, samo treba ostati uspravan i ne dozvoliti nedorvšenim, bolesnim likovima da njihove riječi naprave ožiljke na Tvojoj duši. Ne želim da ti u ovim teškim trenucima pričam o sadašnjem trenutku, želim da te podsjetim na prošlo vrijeme, koje treba da Ti da snagu da pobijediš sadašnjost i pogledaš u budućnost u kojoj za tebe ima mjesta. Ti si insan koji je u sumornu političku stvarnost unio boje živosti, pokazao si da politika zna i može biti plemenita vještina, ako joj se pristupi s ljudskog, a ne interesnog stanovišta. Pokazao si da mlad čovjek ima snage, umijeća i volje da se uhvati u koštac sa problemima vremena u kojem jeste, i dokazao si svojim rezultatima da si potencijal na kojeg se ozbiljno računa. Svaki uspješan čovjek, pa tako i ti, izložen je zavidnicima, a i sam znaš da se zavist rađa u srcima onih koji su prazni, neostvareni, nedovršeni, i na kraju duboko nesretni ljudi, koji sreću pronalaze u tuđoj nesreći i uništavanju tuđih života. Naš narod je istinski zavolio onu zlu misao, „nek` u komšije crkne krava, pa neka i u mene dvije“, zato i jesmo tu gdje smo, u kaljuži besmisla, gdje zlobnici vode glavnu riječ, gdje se u nesreći pronalazi razlog za likovanje, gdje se ne poštuje pravo žrtve, pravo čovjeka na pošteno suđenje, gdje se presude donose bez suđenja. Što bi rekli živimo inkviziciju modernog doba, samo što danas svjetina likuje dok se „spaljuju“ uspješni, jer se danas uspješan, perspektivan, dobar, moralan, ne uklapa u bolesni um ovog društva, koje je naučilo samo da psuje, laže, ogovara, potvara, i na tim principima opstaje.
Naš narod je imao i oni izreku „ne slušaj šta ti govori, nego ko ti govori, i tako se i ponašaj“, tako bi i ja rekla Tebi, ne obaziri se na ove zlehudnike, koji bi svoju mater prodali za par minuta slave i koji like na FB, na one koji dobro ne vide ni u komu i ni u čemu, na one koji mrze sve što podsjeća na dobro i uspjeh. Na ove predizborne fukare, koji su za glas spremni prodati državu i narod, a da nisu spremni uništiti čovjeka. Ostani uspravan, onakav kakav Ti umiješ biti, sjeti se da postoje ljudi kojima ulijevaš nadu, i koji računaju na tebe, znaj da ima nas koji iskreno osjećamo težinu trenutka, ali se hrabrimo jačinom Tvoje ličnosti. Istina i pravda će pobijediti, iskušenja će proći, a svi mi trebamo stati pred Jedinog Sudca, koji će nam svima dati ono što smo zaslužili. Ne čini nas jakim ono što posjedujemo, nego ono što nosimo u sebi, koliko nam je duša puna toliko smo kadri podnijeti iskušenja. Na iskušenjima su oni koje Allah dž.š. voli, i oni koji vole Allaha dž.š.
I koliko god da se trenutak učinio teškim, bit će zamijenjen novim trenutkom koji će sa sobom donijeti olakšanje. Molim Allaha, da porodici stradalnika i Tebi podari sabura, razumijevanja stanja i situacije u kojoj ste se našli. Tebi kao javnoj ličnosti da spoznaš da nisi sam, da imaš nas koji znamo tvoju vrijednost i koji računamo na Tebe.

S poštovanjem,
Elmedina Muftić, publicista

Građanka Bosne i Hercegovine