IBRAHIM HUSEJNOVIĆ: Evo i danas nam napadaju naš vodni potencijal, našu pijaću vodu koju žele da smjeste u cijevi kako bi bogati pojedinci ostvarivali enormni profit i kako bi stanovnike Plava ostavili bez vode. Svi se ti poslovi rade pod blagoslovom jedne familije koja hoće ovu Državu da prisvoji kao da je ona njeno privatno vlasništvo, a ne naroda i državljana koji u njoj žive. Nisu više problem parcele koje narodu prisilno žele otuđiti, problem je što hoće da nas osakate i ostave bez pijaće, tehničke i vode za navodnjavanje, te što od vodnog resursa sa našeg područja hoće samo oni da se bogate, umjesto da nam ponude struju koja bi morala biti jeftinija bar pedeset posto u odnosu na cijenu koju su nam danas propisali.

Toliko smo se nadostili parola da živimo bolje, mi znamo kako, istina, svi drugi su dobri mi smo drugačiji i kakve još sve ne doskočice, parole i dorečice. Rahmetli moja mudra majka je sve to pratila dok je bila jača i analizirala, da bi na kraju zaključila da je to sve elita za sebe kazala da hoće da živi bolje, a da je narod pogrešno protumačio, računajuci da se nudi recept da svi živimo bolje, što se nije dogodilo. Zašto se za kratki vremenski period odigraše slijepe i brzinske privatizacije preko kojih je uništena milionska vrijednost generacija i generacija koje su u sve to ulagale, pa iako se željelo nešto privatizovati, zašto to nije učinjeno na pravičan i pravedan način, te da u svemu tome dobiju dio kolača i široki narodni slojevi koji su u sve to ulagali, umjesto toga pojedinci i grupe su se na brzinu enormno obogatili i danas gospodare našim životima i dodatno nas osiromašuju.

Kako to da na primjer jedna elektroprivreda do dana današnjeg ima monopol i građanima kroji čapru kako ona hoće? Zašto nam je struja najskuplja u Svjetu i da li to narod može da izdrži, da neodgovornom subjektu plaća skupu struju i kamate koje oni nabacuju kako sami žele? Sjećam se perioda kada još nije bilo struje u Plavu i Gusinju, i kada je moj otac kao radnik plavske "pilane" sa stotinama svojih drugova prihvatio da pomogne elektrifikaciju svog mjesta, zašta su dobili obveznice koje nikada nisu mogli da naplate. Išao sam lično od banke do banke po Podgorici jer su obveznice prispjele za naplatu, a bankari su se podsmjehivali govoreći nije kod nas to za da naplatite, idi i onu drugu banku i tako redom su varali sirotinju, međutim niti centa jednog se nije moglo naplatiti.

Evo i danas nam napadaju naš vodni potencijal, našu pijaću vodu koju žele da smjeste u cijevi kako bi bogati pojedinci ostvarivali enormni profit i kako bi stanovnike Plava ostavili bez vode. Svi se ti poslovi rade pod blagoslovom jedne familije koja hoće ovu Državu da prisvoji kao da je ona njeno privatno vlasništvo, a ne naroda i državljana koji u njoj žive. Nisu više problem parcele koje narodu prisilno žele otuđiti, problem je što hoće da nas osakate i ostave bez pijaće, tehničke i vode za navodnjavanje, te što od vodnog resursa sa našeg područja hoće samo oni da se bogate, umjesto da nam ponude struju koja bi morala biti jeftinija bar pedeset posto u odnosu na cijenu koju su nam danas propisali.



To što omladina svakim danom odlazi sa svojih topraka ama baš nikoga ne zabrinjava, niti se pravi analaiza zašto mladi napuštaju svoj kraj. A pouzdano se zna da mladi nikada ne bi svoje toprake i ognjišta napuštali kada bi im Država garantovala otkup mesa, vune, kože, meda, mlijeka, voća, povrća i ostalog privređivanja i biznisa.

Sjećam se zlatnog doba kada smo šipurake i divljake prodavali i od toga kupovali odjeću, obuću, školski pribor i knjige. Široki se slojevi s'pravom pitaju kuda plovi ovaj brod? Zašto sirotinja ne može da dokuči koji euro, već sve to gomilaju povlašćeni pojedinci i grupe? Zašto nam je ovoliko skupa hrana, zar u 21. vijeku treba da budemo zabrinuti što se ne možemo kvalitetno hraniti, te da je zbog loše ishrane i naše zdravlje stavljeno na kocku i ugroženo.

Treba li Crnoj Gori doživotni vođa, pa iako je uspjehom sproveo (tuđi) projekat suverenosti Crne Gore. Najzad, manjinski narodi u CG su utkali sebe u projektu nezavisne CG. Zašto doživotni vođa nema osjećaja da se povuče u pravi čas, puštajući mlade da planiraju svoju budućnost. Ovakvi postpuci će ga pretvoriti u diktarora i osobu od koje institucije ne mogu slobodno i na zakonit način da funkcionišu i koje se njega plaše?! Povlačenje danas prvog čovjeka Države sa vlasti poslije trideset godina, nešto je što bi valjalo njemu lično i cjelokupnom društvu, a što bi sve skupa omogućilo dalju demokratizaciju, što bi bio preduslov da pravna država dođe do punijeg izražaja, čime bi nam kao uređenom društvu bio otvoren put pristupanju evropskim integracijama i boljem standardu naroda.