DODIK I ČOVIĆ - OJAĐENI U SVOJOJ POLITIČKOJ POTROŠENOSTI
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 31. Jan 2018. 16:01:44


ELMEDINA MUFTIĆ: Začudo da se baš oni pitaju u kojem svojstvu je Bakir Izetbegović bio u Turskoj, kad oni svako malo idu u Beograd i Zagreb, doduše Čović u zadnje vrijeme više u Beograd nego u Zagreb, izgleda da mu je u Vučićevom krilu baš udobno. Bakir Izetbegović kao član Predsjedništva BiH, koji dolazi iz naroda kojeg u BiH ima više od polovine od ukupnog broja stanovništva, ima legitimitet da ide gdje želi i gdje ga pozovu, a da pri tome ne traži dozvolu od Dodika i Čovića.
Dvostruki aršini mjerna su jedinica kojom veliko Srbin sa ustaškim čipom Milorad Dodik i veliko Hrvat sa četničkim čipom Dragan Čović izražavaju svoje bolesne političke ambicije, jasno usmjerene na podjelu i destabilizaciju Bosne i Hercegovine, te minorizaciju Bošnjaka kako na političkom tako i na ekonomskom planu, kao i negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti, te agresije koja je izvršena na R BiH od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske u periodu `92-`95. godine.

Svjesni da građanima od kojih očekuju glasove i na predstojećim izborima nemaju šta ponuditi, jer politika koju provode ne poznaje plan i program rada, oni nastoje da svojim destruktivnim, nacionalističkim, bahatim, antidržavnim ponašanjem zadobiju povjerenje naroda, čiju svijest još uvijek drže na aparatima mržnje spram drugog i drugačijeg, spram države BiH u kojoj žive i od koje žive.

Sve što dolazi od ovog dvojca usmjereno je protiv BiH, njezinog suvereniteta i integriteta, kao i protiv Bošnjaka koji u BiH čine više od polovine stanovništva. Jednom riječju - politička platforma im je zasnovana isključivo na antidržavnom djelovanju i kriminalu, dokaz tome je američka crna lista, na kojoj se pored brojnih srpskih i hrvatskih ratnih zločinaca samouvjereno nalazi i ime kriminalca Milorada Dodika.

Posjeta Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH Turskoj, na poziv predsjednika Turske Taipa Erdogana, gdje je imao susret sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, izazvala je burne i neprimjerene reakcije od strane Dodika i Čovića, koji su svojim izjavama nastojali umanjiti značaj ovakvog susreta, te posjetu proglasiti neprimjerenom. Izjave su im identičene: oni u stilu papagaja ponavljaju glupost za glupošću, odnosno postavljaju pitanje u čije ime je Bakir Izetbegović otišao u Tursku na trilateralni sastanak. Toliko su ojađeni u svojoj političkoj potrošenosti da im je još samo ostalo da na mržnji spram Bošnjaka i države BiH pokušaju kod naroda dobiti „povjerenje“. Začudo da se baš oni pitaju u kojem svojstvu je Bakir Izetbegović bio u Turskoj, kad oni svako malo idu u Beograd i Zagreb, doduše Čović u zadnje vrijeme više u Beograd nego u Zagreb, izgleda da mu je u Vučićevom krilu baš udobno. Bakir Izetbegović kao član Predsjedništva BiH, koji dolazi iz naroda kojeg u BiH ima više od polovine od ukupnog broja stanovništva, ima legitimitet da ide gdje želi i gdje ga pozovu, a da pri tome ne traži dozvolu od Dodika i Čovića. Ne ide Bakir po mišljenje u Istambul, kao što ova dva idu u Beograd i Zagreb; on iz Sarajeva ide s pameću i zastupa isključivo interese ove države. Ono što je posebno ražalostilo Dodika i Čovića, jeste činjenica da ih je njihov miljenik Vučić pomnožio nulom i u dogovorima o važnim državnim pitanjima i odnosima dviju država i naroda razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem, koji je Vučiću usred Beograda održao lekciju o suverenitetu BiH. Prefrigani Vučić je prokužio ko se pita u državi bosanskoj, ko je najpozvaniji da se s njime dogovara, pa je uz posredovanje Erdogana, sjeo sa Bakirom za sto. Budućnost će pokazati koliko se može i smije vjerovati Vučiću, ali sadašnjost je pokazala da je politika vrabac u ruci, a politikantstvo golub na grani. Toliko podilaženja, ulizivanja, podaništva, a godina im nerodna, bacilo je Dodika i Čovića na koljena, pa oni od sve muke napali na Bakira Izetbegovića, jer na Vučića ne smiju, njemu su podanici, njega se boje, njemu po pamet idu, iz njegove čaše kusaju i njegovu čorbu srču. Sve što su izjavili je protiv njih samih, a na pitanje koga je Bakir Izetbegović predstavljao u Turskoj, u čije ime je razgovarao, ogovor je jasan. Bakir Izetbegović je bošnjački član Predsjedništva BiH, što znači da je izabran voljom građana BiH, na izborima je dobio najveći broj glasova od svih kandidata, što je gledano statistički još jedan plus na ljestvici legitimiteta i legaliteta, predsjednik je SDA, koja je najjača politička stranka u BiH, koja je na prošlim izborima dobila najveći broj glasova i bila pobjednička stanka, što mu u svakom slučaju daje pravo da predstavlja BiH, da učestvuje u dogovorima koji jačaju BiH, te da u odnosima dva naroda u ovom slučaju Bošnjaka i Srba, zastupa interese Bošnjaka, kao njihov legitimni predstavnik. Degutantno je da Dodik bilo kome drži lekcije iz ponašanja, a posebno kad je u pitanju poštivanje Ustava BiH, kojeg je upravo Milorad Dodik prekršio nebrojeno puta, raspisujući razne referendume i ne poštivajući Odluke Ustavnog suda BiH. Ni Dragan Čović, nije zadovoljio standarde demokratije i ljudskih prava, posebno se istakao u zaštiti osuđenih ratnih zločinaca, veličanju lika i dijela ratnog zločinca Slobodana Praljka, nepoštivanju Presuda Međunarodnog suda pravde za ratne zločine u Hagu, zloupotrebljavajući ulogu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, iznosio je vlastite stavove kao uslaglašene od strane sva tri člana predsjedništva BiH, posebno se isticao na slabljenju BiH na međunarodnom planu, dovodeći BiH u podređen položaj spram Hrvatske i Srbije.
Nije nam jasno koji dio priče ne razumiju Dodik i Čović, garant onaj da ih Vučić nije uzeo ni za statiste.



Ovakve i slične situacije kojih nam u BiH ne manjka, a koje neprestano dolaze od strane Dodika, Čovića i njihovih podanika, predstavljaju veliku smetnju u napretku BiH, jačanju njezinih pozicija na međunarodnom planu, destabiliziraju unutrašnje odnose i usporavaju put ka EU i NATO savezu. Sve dok srpski političar u BiH, ali i drugi ne nastupi javno poput ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića, koji u lice kaže Draganu Lukaču (ministru MUP-a RS sa zločinačkom prošlošću), da će hapsiti sve kriminalce na vlasti, Bosna će biti zarobljenik zločinaca i kriminalaca koji provode politiku iz devedesetih, koja je prepoznata kao politika agresije i genocida, te takva osuđena pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, Međunarodnim sudom pravde, Sudom BiH, te rezolucijama u Evropskom parlamentu, Američkom kongresu.
Dok mačke nema, miševi kolo vode.