MR. MILAN JOVIČIĆ: „Pogrešne politike su ono što je uništilo bratstvo i jedinstvo, te vda međunacionalni odnosi u BiH nisu loši, koliko su loši međupolitički“. Apelovao je, ovom prilikom, na Srbe, Hrvate i Bošnjake, ali i sve ostale, da se ujedine, oko dobrih politika, dobrih programa i dobra svima, jer je nama živjeti ovdje i sada i sutra, svima zajedno. U današnjim prilikama, naše realnosti odnosa, u sospstvenoj državi Bosni i Hercegovina, raduju me ove riječi i poruke, uvaženog mitropolita Hrizostoma, iako sam svjestan činjenica, da još toga mnogo nedostaje u ocjenama i procjenama, osudama i distanciranja, od nekih rušitelja i države i zajedništva, od strane srpskih političara. Nažalost i njegov vrhovni vjerski i duhovni poglavar pravoslavne Crkve iz Beograda, patrijarh Irinej, javno i otvoreno, podržava, upravo i našeg najvećeg rušitelja u srpskom rodu, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika.

Ovi praznični, božićni dani, bude u meni izuzetna duhovna i emotivna prisjećanja, u različitim osjećajima iz lijepe mladalačke i gimnazijske prošlosti i današnje realnosti, suživota i praznovanja.

Bio sam ja dijete, rodnoga grada Sarajeva, sa Vratnika, Kovača, Bentbaše i Baščaršije, tako me svaki pomen ovih lokaliteta i konkretna događanja, veoma duboko, inspirativno i osjećajno, upravo i vraća u tu davnu prošlost, mojih nezaboravnih dana, moje mladosti.

Evo, gledam i čitam u medijima, da je naš uvaženi mitropolit dabrobosanski Hrizostom, sinoć u Sarajevu, vodio službu bdjenja, te zapalio Badnjak, ispred stare pravoslavne Crkve Sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila, te je u Crkvi, kao i liturgiju u u Sabornom hramu, ili za nas, stare Sarajlije, poznate, kao stara i nova pravoslavna Crkva, svakako, uz prisustvo velikog broja vjernika.

Upravo sam, u mladalačkim danima i kao gimnazijalac, dosta vremena i provodio, u jednoj i drugoj Crkvi, gdje sam i sa svojim jaranima doprinosio svim obredima i unutrašnjim aktivnostima, od priprema i služenja svih običajnih radnji, u oltaru i van njega, do pjevušenja obrednih pjesmica, sa tadašnjim vjerskim vjerodostojnicima.

U vremenima Bogojavljenja, 06. januara, svečanog obreda, kojem skoro redovno, prisustvuje veliko mnoštvo naroda, koji osvećenu vodu nose svojim domovima, jer se ta Sveta Vodica - Bogojavljenska, čuva u svakom domu preko cijele godine kao velika svetinja, a koristi se samo u velikoj nuždi (bolesti, uznemiravanje od strane zlih duhova). U nekim našim krajevima običaj je da sveštenik sam raznosi Bogojavljensku vodicu po domovima vjernika, sa svojim pastirima (učenicima), dakle i ja sam lično išao i raznosio tu svetu vodicu po domovina i sa popovima, pjevušio sam: „Vo jordanje, kreštajuščusja, tebi Bože...“

Sveta voda ili vodica je voda koja je osvećena tokom vjerskog obreda i smatra se posebnom i ljekovitom među hrišćanima.

Ovim činom i prilikom, posjete domovima vjernika, bilo je uvijek i određenog darivanja, u novčanicama, što je meni, kao siromašnom gimnazijalcu, bio veoma značajan izvor prihoda, za nabavku školskog pribora, knjiga, prvih skija ili fudbalske lopte.



U ta teška vremena neimaštine, poslije Drugog svjetskog rata, sjećam se, da sam kao destogodišnjak, znao i noći provesti na Baščaršiji, u blizini stare Crkve, ispred radnje za prodaju povrća i voća, kako bih sutradan, veoma rano, po njenom otvaranju, mogao kupiti koje kilo krompira, kupusa, luka ili nekih drugih namjernica. Vladalo je veliko siromaštvo i nedostatak namjernica je bio jako izražen, tako smo se snalazili na razne načine.

Prisjećam se često, da sam i tada, kao mališan, morao držati svoje maleno kumče, istina je da je bilo i teže od mene, u obredu krštenja, koje je poprilično i bilo zakasnilo, te sam to jedva izdržao, ali su prijatna sjećanja ostala u mojoj memoriji.

Zato me, upravo, ovih dana prazničnih Božićnih trenutaka, posebno inspiriše i zadovoljava i obraćanje, mitropolita Hrizostoma, vjernicima koji su bili prisutni, kao i svim narodima i građanima, ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine. Kako veli u svojoj poruci: „Čujmo prvo i prihvatimo istinu, jednih i drugih, sporazumimo se i pomirimo se, u ime svih nevinih žrtava. Narode u prošlost, krvavu i tragičnu, vraćaju oni, koji tu istu prošlost koriste za svoje svrhe i ciljeve. Narodi u Bosni i Hercegovini, tog teškog balasta prošlosti, mogu se osloboditi samo istinom o svemu što se dogodilo, a onda i pomirenjem, kroz praštanje jednih drugima“. Nadalje je konstatovao: „Pogrešne politike su ono što je uništilo bratstvo i jedinstvo, te vda međunacionalni odnosi u BiH nisu loši, koliko su loši međupolitički“.

Apelovao je, ovom prilikom, na Srbe, Hrvate i Bošnjake, ali i sve ostale, da se ujedine, oko dobrih politika, dobrih programa i dobra svima, jer je nama živjeti ovdje i sada i sutra, svima zajedno“.



U današnjim prilikama, naše realnosti odnosa, u sospstvenoj državi Bosni i Hercegovina, raduju me ove riječi i poruke, uvaženog mitropolita Hrizostoma, iako sam svjestan činjenica, da još toga mnogo nedostaje u ocjenama i procjenama, osudama i distanciranja, od nekih rušitelja i države i zajedništva, od strane srpskih političara. Nažalost i njegov vrhovni vjerski i duhovni poglavar pravoslavne Crkve iz Beograda, patrijarh Irinej, javno i otvoreno, podržava, upravo i našeg najvećeg rušitelja u srpskom rodu, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika. Ukoliko se zaista, istinski, naš mitropolit Hrizostom i nebi distancirao od guslarske retorike i ideologije, uprazno bi bile i sve njegove poruke i svetkovine srpskoga roda, ma gdje one bile na teritoriji, naše domovine.

Kao normalni Bosanski Srbin, koji volim svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, ne bih volio da se „štakori dodikovaca“ kao što se to dešava u Hercegovini i našem Mostaru, razmigolje, te da poput otrovne obotnice, isturaju svoje pipke, uz pomoć i Crkve i vjerskih vjerodostojnika, do Vladike Grigorija, koji je u startu podržao ideologiju svoga mentora Dodika, te okarakterisao sve nas Srbe u ovome gradu i Federaciji, kao, neke „rezervne Srbe“ jer nismo htjeli napustiti svoje komšije i susjede, te na vrijeme postrojili u redove njihovih agresorsko-genocidnih postrojbi, kako bi danas i mogli slaviti i veličati tu njihovu genocidnu tvorevinu.



Nisam, lično, još uvijek čuo ili pročitao, da se upravo, moj Bosanac iz Bosanskog Petrovca, poštovani mitropolit Hrizostom stavio u službu, ovoga rušitelja i guslara, zla srpskoga roda, te ga mogu pratiti i poštovati, a ako Bog da, možda, nekada i prisustvovati njegovoj liturgiji u staroj ili novoj Crkvi, moga rodnoga i voljenog grada, Sarajeva.

Još uvijek me želja mine, da prošetam tim „teheranskim“ ćilimima, koji i nisu za opančare i guslare!