Hakija Mrso i Remzija Vejo

-Decembar je mjesc blagdana, mjesec slavlja a mi smo tužni jer u njemu obilježavmo godišnjice pogibije svojih saboraca koji u najtežim trenutcima za nas i našu zemlju, tokom odbrambeno-oslobodilačog rata u BiH 1992.-1995.godine, nisu žalli svoje živote koje su utkali u temeje naše domovine, slobodne i nezavisne Bosne i Hercegovine, rekao je danas (28.12.2017.), između ostalog, Hasan Dolovac, predsjednik agilnog uduženj boraca „Bosnae Zelne beretke“ koje je, na vogošćanskom stadionu „Hakija Mršo“ organizovalo centralnu manifestaciju vezanu za obilježavanje 25. godišnjice pogibije vogošćanskih heroja Hakije Mrše i Remzije Veje. Ova dvojica vogošćanskih boraca dobitnici su najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, a poginuli su u jednoj od najžešćih bitaka za Mujkića brdo u decembru 1992. godine.

Hasan Dolovac

Izgleda da se kao Bošnjaci nečega stidimo, kao da, poslije svega šta nam se u minulom ratu dešavalo, nismo došli do pameti. Sramotno je to što su danas na „Kovačima“ i „Stadionu“, mezare ovih naših zlatnih ljiljana došli da obiđu predstavnici samo jednog boračko udruženje od njih jedanaest koliko ih egzistira na području Vogošće. Ovi i drugi šehidi su tim i takvim udruženjima omogućili da uživaju u slobodi i krčme budžetska sredstva a da u praksi ne provode jedan od svojih osnovnih ciljeva vezan za očuvanje sjećanja na naše pognule saborce. Neću više glavu saginjati i govoriti da me se takvo nešto ne tiče. Od danas Udruženje „Bosnae Zelene beretke“ neće sudjelovati u radu koordinacije tih i takvih boračkih udruženja jer ne želimo da našim prisustvom u tome podržavamo rad onih koji su danas pali na ispitu. Nisu došli da odaju počast svojim pognulim saborcima. Danas je 25. godišnjica od njihove pogibije. Trebala je biti jedna od najdosojnstvenijih a mi smo njih i njihovu žrtvu zaboravili. Izgleda da oni ne vide šta nam se dešava u komšiluku. Kupuju se tenkovi, avioni. Naoružavaju se oni koji su naše saborce pobili. Moram se ujediniti. Nedam nikome da prekraja istoruji niti da ruši ono što smo krvavom borbom stekli.

Dio porodice Hakije Mrso Detalj sa polaganja cvijeća na Spomen obilježju na nogometnom stadionu Hakija Mršo