Ne možeš biti rijeka ako nemaš svoj izvor! Svjestan te spoznaje autor treće knjige po redu, „Tragom čaja od papaje“ književnik i novinar Said Šteta, nakon uspješne promocije u Zenici, gdje je pripredio svojevrsnu izložbu emocija u Muzeju Grada Zenica, odlučio se za promociju knjige u svojoj osnovnoj školi u Seonici. Četvrtak, 28.decembar 2017.godine, u njegovom sjećanju ostat će zapamćen kao dan posebne promocije. Nakon velikih gradova i četrdeset godina odsustva, autor se vraća tamo gdje je naučio prva slova, ali i lekcije kako se postaje čovjek.

U nadahnutom predstavljanju kojeg je pripremio njegov drug iz školske klupe, i prijatelj za cijeli život, inače sekretar škole, Sejad Hakalović-Sejo, već se naziralo da će ova promocija poprimiti karakter jednog posebnog druženja, iskrenosti i prijateljskih osjećanja uzajamne povezanosti koju turbulentno vrijeme prošlosti nije moglo prekinuti. Recitacijom prve priče „Moje prvo umiranje“ koju je poznavajući svaku stopu njenog nastajanja, izvrsno recitovala nastavnica Sabina Turak, prisutni su ušli među korice knjige i zavirili u svijet autorovog spisateljskog rada.



Šarenilo dječije igre i pjesme, učenica i učenika od najmanjeg uzrasta do onih koji se spremaju izaći iz ove škole i nastaviti svoje obrazovanje u Konjicu i dalje, bio je najbolje izvezen vez za ovu knjigu. Govoreći o autoru, nastavnica bosanskog jezika i književnosti, Jasmina Husić, sa posebnim pijetetom je naglasila autorov spoj tradicijskog govora njegovog rodnog kraja kojeg autor želi sačuvati od zaborava, kako je kazala, vješto upletenog u savremeni književni izraz.

Poredeći ga istaknutim književnicima Bosne i Hercegovine nastavnica Jasmina je uočila izražajnu sličnost Saida Štete sa hercegovačkim književnikom Hamzom Humom, recitujući za kraj Huminu pjesmu.



Dvoje učenika, Medina Čolak i Edis Šteta, članovi recitatorske sekcije i kako u školi rekoše najbolji učenici ove škole, recitovali su priču o junaku doline Neretvice i Seončice, nekad učeniku ove škole, Seidu Padaloviću Tigru, čiji je autor također Said Šteta. I oni kojima suza nije česta, ovoga puta nisu je mogli zaustaviti. Nakon jednog šaljivog skeča „Ljubititis“ kojeg su izveli učenica i dva učenika pkole, da bi im pozavidjeli i ozbiljniji glumci, obratio se i sam autor, poručujući djeci da ne prestaju sanjati da postanu neko, ali je navažnije da postanu i ostanu biti ljudi. To im ovi divni nastavnici, kako je rekao najbolje i najljepše škole na svijetu, na čelu sa direktorom Zijadom Halilovićem, zasigurno nude svojim primjerom. Govoreći o knjizi, autor je iznio neke detalje nastajanja priče po kojoj nosi naslov i sama knjiga, govrio o sadržaju i onom što ona nudi a potom uručio po primjerak knjige za dvoje najboljih učenika. Promocija je završena izvedbom kola folklorne sekcije koju ova škola pored niz drugih uspješnih sekcija njeguje. Zagrljaj i čestitanje nastavnika fizike i matemamtike Mustafe Softića, nekada svom učeniku, danas književniku Saidu Šteti, na koji se čekalo ravno četrdeset godina bio je najbolji znak šta je ova promocija ustvari.