Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Njihovi, lični intresi u vlasti, omogućili su im i deklarisali su iste kao kriminalce, kojima je sa postojećim pravosudnim sistemom, pod njihovim uticajem, još uvijek teško dokazati i izvesti na čistac, sve njihove kriminalne radnje, o kojima se znalo ili pokušavalo dokazati. Njihovo materijalno bogatstvo, u njihovim „hacijendama“ i mnogim milionskim vrijednostima materijalnoh dobara, ovi naši „siromašni“ moćnici, sticali su sa rodbinom, bogatim puncima, svastikama i inim rođacima!

Pred ove novogodišnje praznike, upravo, sa interneta i stranice FB, pročitah gornji upit, sa željom za komentar?
Pitanje me je iniciralo, da poput šlaga za prazničnu tortu, istinski i realno, uz sadržaj koji slijedi, prijateljima i građanima, ove nam jedine i voljene domovine, Bosne i Hercegovine, uputim na kraju i svoju poruku.
Bilo koja čestitka i njeni motivi sa sadržajima, djelovali bi mi stereotipno i demagoški, sa otrcanim floskulama i porukama, jer živimo u neozbiljnom društvu, puno apsurda i nedoličnih događanja i nemoralnih nakana ili poteza.
Na osnovu, sopstvenog bogatog životnog iskustva, intelektualnih kapaciteta, osjećaja i saznanja svega viđenog i preživljenog, u proteklom periodu, kao dokazani privrednik i društveni radnik, kao svjetski čovjek i poliglota, danas, kao penzioner uz pomoć kompjutera i njegovih informacija, imam i vremena i mogućnosti, realno i istinski, sagledati sveukupnu situaciju u današnjem društvu. Ovo mi je veoma sadržajna podloga, da mogu meritorno, komentarisati postavljeno pitanje, sa kvalitetnim odgovorom!
Prohujalo vrijeme, sa nemilim događanjima, u periodu dvostruke agresije, na našu domovinu, posebno na moj Mostar, učinili su devalvaciju i uništavanje mnogih moralnih i ljudskih vrijednosti, da ne ponavljam urbicid i genocid, kao centralne događaje u svemu ovome.
No, kako sam odrastao i živio, u prethodnom boljem sistemu svih vrijednosti, uništeni su i mnogi moji idoli i ideali, preostala mi je realnost mojih viđenja i doživljaja, uz istinske analize i konkretne pouke i poruke, našem narodu i njihovim građanima, kojima je zaista, ova država, Bosna i Hercegovina, njihova jedina i voljena domovina. U suprotnom, drugima i drgačijima, nema nikakve logike ili namjere, nešto slično i upućivati.
Agresija i njene posljedice, na zemlju i njene građane, doživjela je u mnogome, određene rezultate sa presudama vinovnika, agresora i zločinaca, u predmetima pred Međunarodnim sudom pravde i Tribunalom u Haagu, sveukupno za ratne zločine. Ovim činom, često je bilo rečeno, da narodi nisu krivi, za sva nesretna događanja, te se sudilo pojedincima, za njihovu individualnu odgovornost.
Upravo se ovom činjenicom i rukovodim, u cilju odgovora na pitanje u naslovu, za traženjem krivca, za stanje u našoj, Bosni i Hercegovini.



Pod pretpostavkom, da je idejni tvorac ovoga pitanja, mislio isključivo, na cio postdejtonski period, jer je već mnogo bilo riječi o periodu agresije, njenim uzročnicima i akterima, posljedicima i rezultatima, sudbonosnog karaktera i za državu i njene građane, utoliko ću se osvrnuti, isključivo na neposredne aktere ili krivce ovoga stanja.
Kada bi krenuo, redosljedom, slikovnog prikaza, nikako se ne može amnestirati, velika i neprijatne uloga međunarodne zajednice. Zašto?
Postalo nam je i degutantno, da ponavljamo, da, jeste Dejtonski mirovni sporazum, donio nam je mir, ali je ostala činjenica i istina, navlačenja nam „ludačke košulje“ i državi, narodima i građanima. Istina je, da je međunarodna zajednica, na ovome započetom putu, kroz djelovanje, njenog ureda OHR-a i Visokog predstavnika, u cilju praćenja, tumačenja i realizacije cjelovitog Dejtonskog sporazuma, zaostala, nedoslijedna, nerazumna i nedovoljno jasna i izričita. Istina je, da je bilo i dobrih osoba u likovima i djelima, ovih predstavnika, da ih ne imenujem, koji su bili i odlučni i konkretni u mnogim svojim odlukama, zaključcima i potezima. Koristeći, određena ovlaštenja i njihova snalažljivost, u vršenju funkcije u svojim zadacima, neki od njih su, zaista, imali i rezultata u svome mandatu.
Nažalost, neki su počeli popuštati, posebno i ovaj posljednji, gospodin Valentin Inzko, pred apatetitima i željama, naših nacionalističkih stranaka u vlasti, u jednom i drugom entitetu, a posebno su u pitanju HDZ i SNSD, sa njihovim ideologijama agresorskog porijekla, kao i recidivima, u mirnodobskom postdejtonskom periodu.
Tako je, definitivno i gospodin Inzko, postao, najobičnija „tabula raza“, koji se skrivao iza nekog PIC-a, ali nije povukao, niti jedan konkretan aktivan i rezultantan potez, u cilju agilnijeg i kvalitetnijeg djelovanja, naše vlasti i posebno, njenih nedosljednjih političara, iako je „fol“ imao na raspolaganju, nekakve „Bonske ovlasti“, kao priču za malu djecu!
Pisati i govoriti, nešto konkretno, o našim „politikantima“ u domaćoj vlasti, od Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića, kao inim, čije slike nisu u ovome kontekstu, već je postalo ogavno i dosadno, našoj široj javnosti, jer je mnogo toga rečeno i izgovoreno.
Suština je u činjenicama, da su, orguljaš iz mostarskih Bara, Dragan Čović i njegov jaran, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, glavni podrivači i rušitelji, našeg državnog sistema i kočničari državnog ustroja, Bosne i Hercegovine, po potrebama i željama, njenih građana i naroda, koji ovu zemlju doživljavaju, kao svoju jedinu domovinu.
Njihovi, lični intresi u vlasti, omogućili su im i deklarisali su iste kao kriminalce, kojima je sa postojećim pravosudnim sistemom, pod njihovim uticajem, još uvijek teško dokazati i izvesti na čistac, sve njihove kriminalne radnje, o kojima se znalo ili pokušavalo dokazati. Njihovo materijalno bogatstvo, u njihovim „hacijendama“ i mnogim milionskim vrijednostima materijalnoh dobara, ovi naši „siromašni“ moćnici, sticali su sa rodbinom, bogatim puncima, svastikama i inim rođacima!
Svakako, priču o trećem, slikovnom vlastodršcu; Bakiru Izetbegoviću, ne bih smještao u isti koš, nacionalističkih stranaka HDZ–a i SNSD–a i njihovih, velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalista, iz razloga njegove lične personifikacije, čelnika u Bošnjaka, kao i najveće žrtve u sveobuhvatnoj agresiji na građane i državu. Bakirovo zalaganje i ostalih Bošnjaka, za opstojnost naše Bosne i Hercegovine, evidentno je i karakteristično, u odnosima i borbi sa navedenim nemanima, teško je uvijek bilo izvodljivo i primjenjljivo.
Međutim, da i Bakir, kao i mnogi njegovi sljedbenici, imaju dosta udjela u korumpiranoj i nedosljednjoj vlasti, kadrovskim riješenjima i uticajima, putem javnih institucija i državnih firmi, veoma je jasno, očito i dokazano. O ovome i svemu drugom, moglo bi se još dosta toga navoditi i dokazivati, nekom drugom prilikom.
Imajući sve ovo, kao i mnogo toga nedorečenog, u potrazi za krivcima, za ovakvo loše stanje u zemlji, odgovor bi bio, veoma jednostavan i za mnoge, možda, neočekivan: „GRAĐANI I NARODI SU ZA OVAKVO STANJE, GLAVNI KRIVCI“!
Ne samo, ova trojica, sa slike, domaćih političara, već i brojni njihovi saradnici i naši predstavnici u institucijama, prije svega zakonodavne i izvršne vlasti, od parlamenata, vlada i ministara, do Predsjedništva države, birani su neposredno ili posredno, od građana i naroda, pa se veoma istinito i slikovito, može i reći: „Birali ste i gledajte, ili stenjite, pod njihovom vlasti“, a dokle i kako, to, opet građani i narodi, imaju svoj odgovor?!
Dakle, za razliku, od agresorske individualne odgovornosti, bez kolektivne krivnje, u ovome slučaju, kolektivna je odgovornost, za individualne predstavnike u vlasti, koje su građani i narodi birali.
Poštovani građani i narodi, koji istinski volite svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, stanite pred vaša ogledala, odlučite se na razumnu izmjenu ličnih čipova odlučivanja, u memorijama sopstvenog bića, umno, razumno i trezveno se odlučite, u izboru nekih boljih, poštenijih i radnih, vaših budućih predstavnika u vlasti, na svim nivoima!
Ukoliko, zaista, imate i bolja i konkretnija riješenja, bujrum, na svijetlo dana!