JEDNOJ...
Autor: Blažo Stevović
Objavljeno: 16. Dec 2017. 14:12:16


Jednoj Ameli

jer si mirna
dok on sanja u tunelu
svjetlo svoje
što će biti java
a na te misli
i kad sanja
ni sve foče
ni jadranska mora
ni sva brda
ni doline
ne bi prodao
za bjeline
plavetnila
tvoga puta...
Dok ti pjevaš
on tuguje
ali neka,samo pjevaj.
naša sreća je u raskoraku
neko mora da tuguje
da bi ti bila sretna....
U plavetnilu budi sretna
i spavaj i spavaj
i sva brda i sve doline
i sva carstva tvoja biće
jer je tako tuga htjela
i sva bol jednog pendžera...
budi spokajan anđele moj...




Jednoj Ljuljeti

Iako su u odore bjele
stale sve tuzle i sve gore
da je njeno bjelo more
i sva brda crne gore
i šara što prošara
dok je vjetar zagovara
i seta razgovara,
e kad bih znala
kad bih znala
da taj loj nije rak
da taj bol nije smrt
da ta riba nije medo
nego je sve to živa ljubav...
I dok gori, nek pregori
ako mora i to biti,
ali ljubav uvijek gori
ona nikad ne izgori.
I spavaj, i spavaj, i spavaj...
Dok neko ti pjesme piše
i sve mržnje po šar-u briše
njegovo je da diše,
dok ti spavaš,
nek on piše.




Jednoj Flo

na podu klizavom
ja ljepši pad nisam imao
nit je Karla toliko lijepa bila
niti ona što kroz plavetnilo tinja
nit je ličila na Bjanku
al je zračila crnom kosom
i crvenim očima
dugonoga ljepotica
iz prestonice
našeg kamena
što veže sve visine
sve daljine
i prelijepo tenis igra
kao čigra singindunuma
kao ljepost travunije
i ljepote naše raguse...
Volim je jer je ćorava,
a tako lijepa,a tako blaga
a tako stendalovski zvuči
i dok bodler piše
i dok snove u javu pretaće
lijepa li je kad se skine
gusta magla sa planine
i dok spava,on na nju misli
i dok diše, on traži kisik,
da je nekad na poljima našim sretne....




Jednoj Nermi

U plavetnilu, što ga bebče ugleda
u moru što riba zagleda
nađe se, bez pregleda
tvoja Drina kako izgleda...
U snu te nosim
i tvoju ćoravu plavu nit
dok nikotin dušu nam nosi,
mi smo bosi,a visoki.
I ne znamo ,a znamo se
u apsurdu, smisla ima
tišina nam kvari sne
dok lordova kraj nas ima.
Uvijek si moja bila
i na muci i na slavlju,
osjećam da opet gori
naša ljubav kao nekada.
I ako pregori
znaj da nije nestala
energija samo plovi
živa je i doći će u tvoj san.
Mada ne znam dali znaš
da mrtvi žive i vole
iako istine bole
oni umiru jer gore i pregore.




Jednoj Seki

na našu zetu
i kad svi nemirni budu
u planini čuje se jeka
dok ti snijevaš,i snijaevš javu,
a on napisa i poslednji stih
dok ti bjeliš u dubini
i zelenoj pamučini
i sva carstva bit će tvoja
jer si vazda bila moja
crnogorko željo moja
uvijek budi stamena i svoja
i ne daj da se kruniš
ti si kruna
jer su pisci htjeli
i sve je tvoje
i moje,
ali dvoje ne postoje
dok jedno piše drugo diše
dok jedno umire, drugo živi
i sva brda tvoja biće
moja lijepa, moja damo
kad si prva,nek si prva
nek te nijedan kišobran ne štiti
nema sreće od kišobrana
najbolja je pisac brana
predestinanti su bili tvoji
i tako će biti dok te bude
jedan plače,a veseo
a ti raduj se i sretna budi
ti nikada u okove nećeš
na tebi ja sve sloboda
zaspao je davno bato
a ostala je samo seka
samo spavaj i vesela budi
i ne brini što ga nema
on je živ i kad je umro
ti si živa i kad si živa
u ljubavi sve igre bile
i nikad nisu pendzer krile
ti visoka a plava
sa očima dugim
što nosiš ponos crnogorski
i naš ljiljan što se poljem vije....
Volim te i umirem za tebe
dok golubovi zadnja pisma nose
kroz duge i preduge kose
plavetnog nam nebeskog sjaja...
Ne brini,
on je brinuo.
Ne piši,
on je napisao.
Ne viči,
on je vikao
ne tuguj,
on je tugovao....