B&H Islamiski centar i - Pennsylvania
U ZIJARET MUHADŽIRSKOJ DŽAMIJI U HARRISBURGU
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 14. Dec 2017. 21:12:06


U nedjelju, 10. decembra, isti dan nakon posjete i obilaska fabrike suhomesnatih proizvoda „Brothers & Sisters“ u Harrsiburgu i druženja sa vrijednim vlasnikom i biznismenom Azizom Šahovićem; dr. Mersim Ziljkić, Mirsad Šiljković i potpisnik ovih redova, uputili smo se na podne namaz u džamiju koju su sagradili članovi B&H Islamiskog centra - Pennsylvania (B&H Islamic Center of Pennsylvania). Aziz Šahović je jedno zrno sa tespiha vekifa ove džamije.

Usput u razgovoru sa svojim jaranima govorili smo, putnici namjernici - otići u Harrisburg a ne posjetiti prekrasnu novosagrađenu džamiju, koju su sagradile ruke vrijednih muhadžira, preživjelih žrtava genocida u BiH, isto je kao da niste bili Harrisburgu.

Iako sam haman domaći u ovom džematu, zadnji put sam bio sa Avdom Huseinovićem, Mirsadom i Agom Redžićem u martu 2017., kada smo imali projekciju dokumentarnog filma „Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu“.



Ovog puta hadži Mersimu nismo otkrivali sve čari prekrasne džamije, ali sam onako rekli da je ovo prva na ovom dijelu SAD, ali i prava pravcata džamija sa munarom, u ovom dijelu američke savezne države Pennsylvania. Mersim je generalni koordinator izgradnje Šehidske džamije u Plavu na porodičnoj zemlji koju je ovakufio njegov otac rah. Sejdo sa cijelom porodicom, tako da smo o građevinskoj ljepoti ove Muhadžirske džamije u hrrisburškom predgrađu Mechanicsburgu ostavili da sam vidi i donese zaključak.

Tačno je da se u glavnom gradu Pennsylvania itekako ima šta lijepo vidjeti. Grad je smješten s obje strane rijeke Susquehannae, koju krasi više mostova. Nisu kao mostarski, niti ih je ko rušio, ali su kao građevina lijepi na svoj način, i najbitnije služe svrsi povezivanja obala, ali i dobrih ljudi. Upravo u ovom gradu uzrokom srpsko-crnogorske agresije (1992-1995), utočište je našlo oko dvije i tri hiljade Bošnjaka. Vremenski zbog preseljanja iz grada u grad vjerovatno je taj broj umanjen, ali po slobodnoj cjeni se ih sada ima oko dvije hiljade. U ovom gradu, na dvije različite strane djeluje dva džemata, koji na svoj način imaju svoje članove, svoju džamiju, mesdži, ali i zajedničko mezarje.



Neposredno nakon dolaska, oni kojima je stalo da njihovo potomstvo znaju ko su i odakle su, zasukali su rukave, koristeći organizacijske sposobnosti i tako prije 15-tak godina organizirali su džemat. Doduše u iznajmljenom prostoru, vrijednim rukama, materijalnim sredstvima i preuriđivanjem, preredili su taj prostor u fin mesdžid sa bosasnkom ambijentom... I tako kako su se godine slagale, kao vidno zreliji ljudi shvatili su da nije više rješenje u iznajmljivanju i plaćanju kirije, već da kupe zemlju i sagrade džamiju. I tako, kupili su lijep komad zemlje na kojoj su sagradili ovu prekrasnu džamiju, u kojoj svakim danom se druže njeni članovi neovisno na starosnu dob, što potvrđuje svrhu svojeg postojanja.

Vozeći se od fabrike „Brothers & Sisters“ ka džamiji, decembarska idila i nedjeljna tišina mogli primjetiti iz ulice u ulicu. Ali kada smo stigli pred džamiju tu tišinu su remetila naša djeca, tinejdžeri koji su u džamijskoj avliji igrali košarku.



Ušli smo u džamiju tamo smo sa imamom Džemalom ed. Crnkićem zatekli nekih 40-tak djevojčica i dječaka koji su uzimali abdest i vršili pripreme se za podne salat. Odmah su potrčali Ali, Harun i Dželila, ili Lila kako je od draghosti zovemo. To su djeca mojih kućnih prijatelja, Sabita i Mersihe. Do podne salata, pričao sam Mersimu i Mirsadu da je Ali završio Behram begovu medresu koja nosi epitet najbolje i najuspješnije srednje škole u Bosni i Hercegovini. Ali, Harun i Lila uz redovno školovanje u usavršavaju sportske vještine „Martial Arts“, Ali je nisilac crnog pojasa treći dan, Harun plavi i ujedno nakon redovne škole radi u jednoj od škola Martial Arts. Da, i Lila ima pojas, ne smijem napisati da nisam zapamtio koji, ali znam da će prešišati Alija i Haruna.

Džemal ef. polaznike mektebske nastave je pitao, ko će da meuzini? Javilo se desetak dječaka... Pogledali smo se između sebe, nasmiješili se i zahvalili Allahu dž.š. koji u srcima naše djece utkao iskru islama. Jedan od dječaka milozvučnim glasom je proučeo ezan i napunio naša srca. Klanjali smo u džematu u harisburškoj ljepotici i nakon dove smo zajedničkim snimkom ovjekovječili ovaj dolazak u ovoj lijepoj Muhadžirskoj džamiji i uputili se ka New Yorku.