U hladnim prostorijama BZK „Preporod“ u Zenici, gdje nadležni za promicanje kulture misle da se ista treba čuvati na veoma niskim temperaturama kao pokvarljiva namirnica, održani su još jedni „Batonovi muhabeti“ na temu „Sjećanje na zatvorske dane sa Alijom Izetbegovićem“. Gost predavač bio je osuđenik istog montiranog procesa, profesor Mustafa Spahić Mujki, a dijelove iz sjećanja govorila je Belma Dedić, dok sam u ulozi moderatora bio ja.

Nakon kraće biografije Alije Izetbegovića i rečenica iz sjećanja koje je pročitala Belma Dedić, nekoliko riječi o samom procesu sam rekao, da bih najavio i gosta predavača Mustafu Spahića Mujkija, riječima:

- „Formalno pravno suđen je po Članu 133. Zakona bivše SFRJ za verbalni delikt, samo zato što je razmišljao o istini i govorio istinu“.



U veoma emotivnoj besjedi koja do sada nigdje i nikad nije se mogla čuti, profesor Mustafa Spahić Mujki je iznosio i najsitnije detalje o onom pšto je predhodilo hapšenju, zatim o samom procesu suđenja, te odlasku u zatvor Zenica, a zatim u Foču na izdržavanje kazne.

Sa suzama i kroz jecaj pričao je kako je u proljeće čistio voćnjak i palio korov a majka mu došla i rekla: “Hodi sine, neću te se stići nagledati.“ Majka je imala išaret!



Zatim rastanak sa suprugom i djecom kada kćerka Sumeja pita:
- „Babo, a ko će sada učiti djecu?“
„Kćeri, pa oni mene i odvode da ih ne učim“, odgovorio je profesor Mujki i opet sa suzama u očima. Sam proces i lakrdiju pravnog sistema jedne socijalističke zemlje sa komunističkim partijskijm rukovodstvom profesor je razobličio do u tančine. Došnike UDBE, lažne svjedoke koji su na pretresima padali kao glineni golubovi, profesor je sažaljevao i jednom od njih, koji je kako reče bio velika fukara, ali je u to vrijeme vozio „Princa“ a koji mu je radio o glavi, rekao je da halali. Odbranu Alije Izetbegovića na sudu objasnio je kao vrhunsku, o čemu je posvjedočio i profesorov advokat iz Beograda prof. dr. Rajko Danilović, kazavši tada da optužba i sud pada pred umijećem Alije Izetbegovića.

Teško je u nekoliko novinraskih redaka prenijeti svu emociju i nebrojeno opisa sa ove po svemu eksluzivne tribine „Batonovih muhabeta“ ali sam siguran da će ono što je televizijskim kamerama zabilježeno dugo plijeniti pažnju publike.