GENOCIDNA TVOREVINA
Autor: Armin Čusto
Objavljeno: 25. Nov 2017. 16:11:51


Armin ČUSTO: Iz navedenog proizilazi odgovor zbog čega Bošnjaci moraju razviti kulturu sjećanja na genocid, koji su doživjeli i preživjeli, kao što je to uradio jevrejski politički, intelektulani i kulturni establišment. Samo obrazovan Bošnjak, svjestan činjenice da je neprijatelj nad njim izvršio jedanaest genocida, je garant da neprijatelj više neće naići na neosvještenog Bošnjaka, koji ne zna za činjenicu da je nad njim izvršeno jedanaest genocida.
Nakon holokausta koji je izvršen nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, Jevreji su cjelokupan svoj napor uložili u izgradnju holokausta u društveni fenomen, kojeg niko i nikada neće negirati. Pojam „društvenog fenomena“ holokausta nad Jevrejima, kojeg je razvila Jevrejska akademska zajednica podrazumjeva kontinuirano razvijanje svijesti o kulturi sjećanja na holokaust, da svaki Jevrej bude svjestan šta je njegov predak doživio, pri čemu nikada neće prestati pisati i pričati o holokaustu. Jevrejska akademska zajednica doprinjela je činjenici da danas svaki Jevrej zna koliko je Jevreja ubijeno u Drugom svjetskom ratu, sve činjenice o Hitlerovom projektu uništenja Jevreja, i kasniji postupci za zločine koji su se vodili pred sudom u Nürnbergu.

Hermann Goring, Rudolf Hess, Joakim von Ribbentrop, Wilheim Keitel i još dvadesetorica zločinaca našili su pred licem pravde pred sudijama u Nürnbergu, koji su optuženi za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, poticanje agresije i sudjelovanje u zločinima protiv mira, a u sve u cilju uspostavljanja „čiste Njemačke države“ bez stranih elemenata, gdje su Jevreji označeni kao glavni štetni koleteral, koji se morao istrijebiti, sa Hitlerom na čelu tog projekta. Većina optuženih zločinaca su osuđeni na dugogodišnje zatvorske robije, određeni broj osuđenih zločinaca izvršio je samoubistvo. O navedenim činjenicama iz Nürnbergškog procesa upoznat je svaki Jevrej, a isti nisu stali na činjenici da je proveden međunarodni postupak protiv nacističkih zločinaca, nastavili su dalje proganjati nacističke zločince.

Zbog čega je važno da Bošnjaci razvijaju kulturu sjećanja na genocid, kao što to radi jevrejska akademska zajednica?
Bošnjaci su jedini narod na tlu Evrope koji je preživio jedanaest genocida, a posljednji genocid od 1992-1995. godine izvršen je u uvjetima kada je postojala međunarodna kodifikacija krivčnog djela genocida kroz Konvenciju o sprečavanju i kažanjavanju zločina genocida. Činjenica da je Međunarodni sud pravde u Haagu 2007. godine donio presudu za genocid u Bosni Hercegovini, gdje je jasno utvrdio odgovornost političkog i vojnog vrha Republike Srpske, a Srbija proglašena odgovornom jer je prekršila čl. 1. i čl. 4. UN Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. (kršenje obaveze sprečavanja genocida i kršenje obaveze nekažnjavanja počinitelja genocida u BiH), kao i činjenica je pred Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju politički i vojni establišment RS osuđen za genocid (predmeti Karadžić i Mladić), a ostali vojni i politički predstavnici osuđeni su za ratne zločine na dugogdišnje zatvorske kazne (Biljana Plavšić, Zdravko Tolimir, Milan i Sredoje Lukić, Momčilo Krajšnik, Radoslav Brđanin, Milomir Stakić...). Iz svih postupaka navedenim osuđenim ratnim zločincima, a što se dokazuje izvodom iz presuda, postojala j namjera upostavljanja „čiste srpske države“ bez stranog elementa, gdje su Bošnjaci štetni koleteral, koji se mora istrijebiti. Upravo iz činjenice o uspostavljanju „srpske države“ može se utvrditi sličnost između holokausta nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, gdje je nacistička Njemačka imala za cilj uspostaviti „čistu arijevsku državu“, jer su Jevreji označeni manje vrijednim narodom od Njemaca, dok su bosanski Srbi podpomognuti državom Srbijom željeli upostaviti čistu srpsku državu bez Bošnjaka, pripojenu kasnije u Veliku Srbiju.

Iz navedenog proizilazi odgovor zbog čega Bošnjaci moraju razviti kulturu sjećanja na genocid, koji su doživjeli i preživjeli, kao što je to uradio jevrejski politički, intelektulani i kulturni establišment. Samo obrazovan Bošnjak, svjestan činjenice da je neprijatelj nad njim izvršio jedanaest genocida, je garant da neprijatelj više neće naići na neosvještenog Bošnjaka, koji ne zna za činjenicu da je nad njim izvršeno jedanaest genocida.



Upravo iz navedenog proizilazi potreba izgradnje državotvornog, intelektualnog i kulturnog programa razvijanja kulture sjećanja na genocid. Naime, u naučnom djelu „Osnovne sličnosti i razlike između holokausta nad Jevrejima i genocida nad Bošnjacima“, autora dr. Rasima Muratovića postavljeno je nekoliko teza. U pogledu sličnosti navedeno je: „Oba genocida imali su glavnu metu, ali i sporedne mete, odnosno ciljne grupe. Veliki njemački Rajh trebao je obuhvati dvije trećine Evrope. S druge strane, dvije trećine Bosne i Hercegovine bilo je okupirano, pa genocid nije mogao biti izvršen u planiranom obimu. Tako je i sa Evropom. Na toj trećini preživjelo je onih milion Jevreja, kao i stotine hiljada Bošnjaka; u oba slučaja, bio je to planirani i dobro organizirani zločin na državnom planu, čemu su prethodile radnje kao što su stereotipske slike plasirane, prije svega, putem medija, a zatim vojne i druge akcije čiji je cilj bio djelimično ili potpuno uništenje određene nacionalne, vjerske grupe ili čitavog naroda; u oba slučaja, radilo se o pokušaju ostvarenja planova o velikoj Njemačkoj, odnosno velikoj Srbiji, u kojima nije bilo mjesta za one druge, koji nisu bili Nijemci, odnosno Srbi, tj. da se broj onih drugih svede na zanemarljivu cifru, a njihov društveni položaj na podanički; oba genocida su se dogodila usred Evrope, s tim što međunarodna zajednica kod genocida nad Bošnjacima nije bila spriječena zaustaviti ga, ali to ipak nije učinila.

Kao razlike navodi se, genocid nad Jevrejima niko ne osporava, niti različito definira, ili su takvi zaista rijetkost (kao što je iranski predsjednik Ahmedi Nedžad i njegovi malobrojni istomišljenici). Genocid nad Bošnjacima različito se tumači, kao agresija, genocid, rat međunarodnog karaktera, ali i kao građanski rat, vjerski sukob, komšijska svađa, nesretni sukob, užasni masakr. Pitanje rase: u genocidu nad Jevrejima radilo se o biološkom poimanju rase, pri čemu su Jevreji kao i svi ostali bili manje vrijedni od arijevaca. U bošnjačkom slučaju radilo se o religijskom poimanju rase. Naime, Bošnjaci su bili optuženi da su, prihvatajući islam, izdali slavensku kršćansku rasu.“


Na temelju navedenih teza dr. Rasima Muratovića, mogo biti se definisati program djelovanja akademske zajednice u Bosni i Hercegovini, a Bošnjaci kao narod koji su bili predmetom genocida razviti kulturu sjećanja na genocid koji će izrasti u društveni fenomen na međunardnom nivou, kojeg niko i nikada neće negirati.

Društveni fenomen genocida nad Bošnjacima između ostalog podrazumjeva da je manji bh. entitet RS tvorevina nastala na genocidu.


Autor je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada-IGK