PUT ZA NIGDJE
Autor: Admir F. Beganović
Objavljeno: 12. Nov 2017. 15:11:08
Narod odavno zna da perverzna politička elita u Bosni nema obraza, da se ne boji Boga i zbog toga je, taj isti narod, željan kuloarske osvete ne zbog demografije već zbog izolacije i očaja. Egzaltirani pitomci akademije za bezvoljnike ipak, pred svake izbore aplaudiraju, kliču i bacaju se u trans navigatorima i dizajnerima zla, istim onim koji su se obogatili na muci svojih naroda.


ADMIR F. BEGANOVIĆ: Postali smo zemlja u kojoj je dokazano da se poštenje ne isplati.
Znaju li moćnici da nacija, zagledana u prošlost, danas gleda...nigdje.
Znaju li kako izgleda siromašni narod u oćima bogatih i bahatih?
Kako izgeda onaj nesretnik pred ženom i djecom kada im ne može priuštiti osnovne stvari?
Znaju li?



Blagostanje naroda u Bosni je Potemkinovo selo, prevozno sredstvo za sreću se pokvarilo a mehaničari otišli.
Ne konta narod da zbog ovakvog stanja nije on uzrok pitanja ali jeste rješenje odgovora...
Nije problem što na mnogim mjestima rade ljudi koji su bliže Stvoritelju nego ovom vremenu, što mladi ljudi konstantno u svojoj državi vide putokaze „put za nigdje“, što ni finansijski vrač ne može pomoći penzionerima, što oni koji su „žicali lovu“ za Armiju BiH idalje vedre i oblače, što su na ključnim mjestima komšijski obavještajci koji su napravili dunjalučki džehenem i naložili vatru u kazanu pa nas roštiljaju kad i kako hoće i koji su napravili sistem koji je isturio beznačajne, brbljive narcise kojima taj isti narod vjeruje... Problem je u odluci. Odluci na izborima.

Narod uvijek pogodi prečku, mreža kao da je začarana...
I onda kuka, žali, plače, štrajkuje...
Eh, štrajk (udar u slobodnom prevodu)... završi se tako što se ljudi ispričaju, njih desetak, gađaju manekene politike vitaminom C i...svako svojoj kući...
Ferijalci i mladi gorani šute...
Strah i nada od svakoga ko se ne preziva „na ić“ su postali grb lakejskom mentalitetu. Spasiće nas Amerika, ma samo nek ne puca, izdrž’o je Mujo i gore....
Da, da...
Popušta ona psihička funkcija što je pažnjom zovu?
Ma ne...
Politički mudraci „znaju znanje“ pa koriste onu psihološku fintu i odvrate pažnju od mogućeg bunta i nezadovoljstva i sakriju ono što žele da sakriju stvarima kao što su referendum, novi rat, svali krivnju na drugoga....
Vlast je i lopov i žandar koji kriju pravu dijagnozu naše bolesti i našeg stanja.
A narod šuti.
A kad šutiš onda ti je dobro....
Postali smo zemlja u kojoj je dokazano da se poštenje ne isplati.
Znaju li moćnici da nacija, zagledana u prošlost, danas gleda...nigdje.
Znaju li kako izgleda siromašni narod u oćima bogatih i bahatih?
Kako izgeda onaj nesretnik pred ženom i djecom kada im ne može priuštiti osnovne stvari?
Znaju li?
Slušam neki dan žali se penzioner da su mu isključili struju zbog 27 km i da je dobio sudsko izvršenje o pljenidbi stvari zbog računa za vodu od 13, 50 km.
Dal’ izdržljivost ima svoj rok trajanja?
Neadaptirani na promjene, nezaštićeni pred siromaštvom, deficitarni u demokratiji poastali smo idealni putnici za nigdje.
Bez naše nesreće nema tranzicije, nema kapitalizma..
Licencirani selektori bijede u mladima vide kandidate za nesretne.
Kampanje mržnje i straha, gomile nasilja, novca, moći kriju pravo stanje.
A narod šuti...
Apatija mu odgovara.
Nijedan politički lopov nije „demobilisan“.
Da li ja vidim ono što drugi ne vide ili ne vidim ono što drugi vide?
Možda sam mrtav ali mi još niko to nije saopštio?
Znam da drugi jebu za potomstvo a name se jebe za potomke.
A novi putokazi za put u nigdje se farbaju...
Brzo će izbori.