JE LI VRIJEDNO, BRATE?
Autor: Dženis Pepić
Objavljeno: 12. Nov 2017. 15:11:14

DŽENIS PEPIĆ: Nemoj da započneš niti jednu stvar a da svrhu zbog koje je radiš ne podrediš glavnom cilju, da je radiš u ime Allaha. Nemoj raditi stvari, a da ne znaš što ih radiš. Kad izađeš sa nekim na kahvu, ne ogovaraj, već nađi način da te i to druženje priblizi Džennetu, kroz hairli razgovor i drugo. Kad kreneš da učiš za ispit, nađi način da te to približi Džennetu, jer poštuješ Allahov imperativ "ikre".
Glavni cilj našeg života je Allahovo zadovoljstvo i najljepši dio Dženneta koji se zove Firdevs. Svaki korak koji nas približava do tog cilja je dobar i koristan, dok je svaki koji nas udaljava štetan.

Bilo koji cilj koji ne možemo podrediti našem glavnom cilju (Firdevsu) i koji se kosi sa njiim treba biti uklonjen iz našeg života. Ne postoji uspjeh bez toga, jer sta je to uspjeh, ako si izvan Allahove Milosti? Koji to čin ima pravo da se smjelo naziva uspjehom, ako Uzvišeni Allah nije zadovoljan nama? Zar ne postoji kontradikcija kada se za nekog kaže da je 'ostvaren' i 'uspješan' a on i dalje živ i ne zna kako će na kraju skončati. Ovaj život na dunjaluku ne poznaje nešto što se zove konačni uspjeh. Reći će vam to onaj što je završio fakultet, pa se zaposlio i dobio poziciju, pa kupio auto, pa dobio dijete...; onaj koji je osnovao institucije, ko je osvijestio narod, onaj koji je izgradio zgrade ili pokrenuo veliki biznis; reći će vam da ono što je toliko godina iščekivao i smatrao uspjehom, onog trenutka kada ga je ostvario, vidio je da je taj uspjeh nije konačan. Isto kao kada smo kao djeca htjeli da dotaknemo nebo. I mislili smo da ga možemo dotaći sa onog brda. I kada smo otišli tamo, nebo je i dalje bilo daleko i izmicalo nam. Uzaludno smo pokušavali da ga dotaknemo.

Svaka utakmica se igra do posljednje sekunde, pa i životna u kojoj moramo ostati pripravni do posljednjeg daha. Izbacio bih tu varljivu i nestvarnu riječ 'uspjeh' iz svih riječnika. Zamijenio bih je riječju 'kontinuirani trud'. Nema smisla razmišljati o nekakvom postignutom uspjehu. To je zulum prema sebi i nezahvalnost na datosti zivota. Jer takvim razmišljanjima pretvaramo 24x60x60x365 sekundi u jednu sekundu. Razmišljanje o kontinuiranom dobročinstvu je jedino što ima smisla i jedini način da očuvamo motivaciju za konstantnim trudom. Ponekad posustanemo i odustanemo od nečega, jer nam se učini nedostižnim, propuštajući da naučimo i spoznamo nešto novo o našim kapacitetima.

Zamisli sebe da si ostvario svoj najveći dunjalučki 'uspjeh'. I šta dalje? Možeđ li živjeti od tog osjećaja da si napokon ostvario ono za čim si toliko žudio? Zamisli ostvariš taj tvoj san, a već sutra ti se pojavi neki bol i iskušenje od kojeg ne možeš realno razmišljati. Ima li onda taj tvoj uspjeh smisla? Mi smo bića koja se ne smiju osjećati neovisnim od Allahove Milosti.

Jedino razmišljanje o neophodnosti konstantnog pozitivnog djelovanja i činjenje dobrih djela može ti obezbijediti istinsko dostojanstvo i samopostovanje. Zato što ne dozivljavaš nekog 'iznad' (super ego) tebe kao prepreku da budeš svoja najbolja verzija. Da osjećaš smisao u svakoj sekundi svoje misije, realiziranja ideja i projekata na svom putu. Jedino postoji pravi trenutak, i ti u njemu, i to da li to što radiš sada ima smisla i da li te vodi ka Džennetul-firdevsu.

Allah nam je otkrio jedan princip, a Poslanik a.s. ga je detaljnije objasnio. To je da ukoliko na što više ljudi kvalitetno i pozitivno djeluješ, to su ti deredže na dunjaluku i ahiretu veće. Zato su tako hvaljeni daije, oni koji pozivaju dobru, a svi mogu da pozivaju na dobro, bez ozbira na kapacitete i svi mogu imati dobre rezultate. Ali, neko će pozitivno uticati na jednog čovjeka, neko na dva, neko na deset, a neko na hiljadu.

Oni koji teže Firdevsu, teže da na što više ljudi utiču svojim kvalitetnim i korisnim idejama. Nastoje da njihov program i ideje imaju veliku privlačnost, atraktivnost i širinu na putu pozivanja na dobro. Islam je, sam po sebi, najveća moguća širina. Potenciranje na prakticiranje ibadeta i proučavanje islamske i druge literature ima za cilj da nam duša ni trenutka ne bude ugrožena od strane zla. Ono što naučimo dužni smo sprovesti u praksu.

Kako je divna naša vjera islam koja nas podstiče da radimo, djelujemo, učimo, privredjujemo, zaradjujemo, brinemo o porodici, obezbijedimo dostajnstven život porodici, obrazujemo se i da u svakoj situaciji pitamo sebe: da li ovo što radim ovog trena mene priblžava Džennetu ili me udaljava od njega? Da li doprinosi mojoj ideji da budem koristan član zajednice i društva?

Ako nisi za mjesec dana bolji u odnosu na sebe od prije mjesec dana, onda si utraćio vrijeme. Nemaš nikakvu nadogradnju svojih vrlina. Šta ti znači ako te neko postuje samo zato što si na nekoj poziciji, ako si isti i ne nudiš ništa što bi moglo unaprijediti zajednicu i društvo? Za dobru ideju je potrebno i razmatranje raznih, pa i manje dobrih ideja, da bi izbor bio što kvalitetniji.

Podrazumijeva se bježanje od grijeha koji je opasan, jer pomucuje sjećanje na misiju i smjernice do glavnog cilja. Kad čovjek čini grijeh, dešava se raskorak u njegovoj duši, između onoga čemu je težio i onoga šta radi, što ga vodi u propast. Šta nas sprečava da ostavimo grijeh? Ako neko nema stalno na umu Džennet i činjenje dobra, otkako ustane ujutru, pa kad izađe vani, kroz sve aktivnosti u toku dana dok ne ode na spavanje, on će u nekom opasnom trenutku zaboraviti na svoju misiju i dovesti sebe u opasnost.

Nemoj da započneš niti jednu stvar a da svrhu zbog koje je radiš ne podrediš glavnom cilju, da je radiš u ime Allaha. Nemoj raditi stvari, a da ne znaš što ih radiš. Kad izađeš sa nekim na kahvu, ne ogovaraj, već nađi način da te i to druženje priblizi Džennetu, kroz hairli razgovor i drugo. Kad kreneš da učiš za ispit, nađi način da te to približi Džennetu, jer poštuješ Allahov imperativ "ikre". Kad jedeš i piješ, misli na to kako ti treba energija da bi nastavio da budeš aktivan u dobru. Nemoj da jedeš i piješ samo radi jela i pića, tj. punjenja svog trbuha. Kad odeš da se baviš sportom, imaj nijet da to bude da bi ti bilo zdravo tijelo prema kojem imaš emanet, a to zato što ti to tijelo treba za što više dobročinstava dok je zdravo. Kad si zdrav i u kondiciji možeš da završiš deset poslova, dok ako si debeo i trom, dok jedan posao završiš ti se zadihaš i preznojiš. Nastoji da budeš zdrav, jer je, kako narodna poslovica kaže, "u zdravom tijelu zdrav duh".

Budi ponosan što je tebi, kao muslimanu, data inspiracija od Allaha da svako dobro koje činiš razloziš na mnogobrojne lijepe namjere i posljedice tog djela koje te potiču da ga uradiš. Je li išta vrijedno da zbog toga izgubiš Džennet i Allahovu Milost? Nije ništa. Dunjaluk i Džennet nisu upoznali ista bolje od insana koji je svjestan da čini dobro radi samog Dobra, a ne da bi ga drugi hvalili.

Allah ti dao svako dobro brate!


Autor je student na Fakultetu za islamske studije Novi Pazar