NESIB MALKIĆ - 24 GODINE POGIBIJE HEROJA ODBRAMBENO-OSLOBODILAČKOG RATA U RBIH
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 23. Oct 2017. 20:10:00


Oktobarsko lišće ispisivalo je još jednu stranicu krvave bosanskohercegovačke jeseni, jedne od najtežih godina u milenijskom postojanju bosanske države. Te 1993.godine, svo zlo svijeta se slilo u Bosnu, napravilo je obruč mržnje i opasalo jedan narod u želji da ga uguši, trag mu zatre, zemlju mu porobi, dušu uzme. Smrt je ispisivala stranice pobjeda, ne nadajući se bobrenosti života i neobjašnjivoj želji za opstankom jednog naroda. Reklo bi se i samu smrt je iznenadilo čudo bosanskog otpora.

Čudo bosanskog otpora, bili su ljudi, bosanski sinovi i kćeri. Hrabri lavovi na putu odbrane države i naroda. Bili su to sasvim obični ljudi, sa čudesnim srcima, koji su više voljeli smrt na putu opstanka, nego život u podaništvu. Njihov izbor je bila borba. Borba do konačnog oslobođenja i pobjede.

Svaki vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine je inspiracija za priču koja govori o slobodi, koja sanja pobjedu i oslikava mir. Svi su zaslužili ući u historiju, jer bez njih ne bi bilo ni Bosne.

Neki su opet na poseban način obilježili otpor agresoru i ostali upamćeni kao heroji. Za njih je opstanak države u svakom trenutku bio ispred njihovog života, što su dokazivali svojim herojskim djelima, kao glavnom temelju opstanka Bosne i Hercegovine.



Rođen kao peto od osmero djece u porodici Hamdije i Ajke Malkić, od malena je naučio lekciju zajedništva i poštivanja autoriteta. Nesib Malkić, prije velikosrpske agresije na R BiH, bio je aktivno vojno lice, čovjek sa urođenom komandnom sposobnosti, koja kod podređenih nije izazivala strah nego poštovanje. Među prvima je napustio službu u JNA i priključio se jedinicama TO R BiH. Organizaciona sposobnost, te predanost ideji opstanka Bosne brzo ga je dovela na komandno mjesto, gdje pokazuje najviši stupanj odgovornosti, te kao komadant 210. Brigade Armije R BiH postiže ogroman uspijeh kako u odbrani tako i oslobađanju okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine. Od ukupnog broja dejstava 210. brigade 75% se odnosilo na odbranu drugih općina, što dovoljno govori o kakvoj je formaciji riječ. Dobro isplaniranim akcijama, te ličnim odlaskom u izviđanja, čuvao je živote boraca, znajući da je život najveći dar kojeg nam je Gospodar poklonio. Insan sa saburom ko brdo Uhud, nikad niti jednom vojniku nije ostao dužan dati odgovor. Blag a odlučan. Pravedan a oštar. Uvijek uz borce, na borbenom zadatku. Njegovi vojnici nikad nisu bili na borbenoj liniji, na kojoj prije njih ili sa njima nije bio njihov komadant Nesib Malkić. Zaljubljenik u slobodu, nije gubio vrijeme niti padao u očaj, znao je da se vijekovima bosanska sloboda ispisuje šehidskom krvlju, koračao je naprijed smireno, baš onako kako se korača prema džennetu, in sha Allah.

Zločin na Stupnom Dolu u Općini Vareš od strane HVO Vareš u oktobru mjesecu 1993.godine, zasolio je i onako bolne i otvorene rane bošnjačkog naroda, nazad se nije imalo kud, naprijed se moralo, izbora nije bilo. Stupni Do je još bio u plamenu, kada se komadant Nesib Malkić zaputio u izviđanje terena, kako bi se krenulo u konačno oslobađanje Vareša, žile kucavice za povezivanje slobodne teritorije R BiH. Na rejonu crnoriječke visoravni, nadomak brda sa kojeg se mogao vidjeti Stupni Do, na izviđanju terena i planiranju borbenih dejstava, završena je jedna etapa života, gazije, heroja, šehida in sha Allah. Druga od dvije ispaljene granate sa četničkih položaja, prekinula je dunjalučku misiju Nesiba Malkića, ali nije prekinula njegovu ideju i njegov san o opstanku Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, kao i svih građana kojima je BiH jedina domovina. Nesib Malkić je živio vjeru, državu i naciju, kao takav je i napustio ovaj svijet, na časnom putu oslobađanja domovine, na borbenom zadatku. Njegov život je bio uramljen istinskim vjrovanjem u jednog Boga, živio je u skladu sa propisima vjere. Kad je njegovo tijelo trebalo biti vraćeno zemlji Bosni, iz čijeg je grumena i stvoren, iz vojničkog odijela izvađen je Kur`an sa podvučenim ajetima koji govore o borbi na Allahovom putu. Blag, smiren, pravedan, pouzdan, predan, odgovoran, sa urođenom harizmom komadanta, Nesib Malkić je 25. Oktobra 1993.godine u 16 sati i 40 minuta, na rejonu crnoriječke visoravni, u akciji oslobađanja Općine Vareš od zločinačkih postrojbi HVO-a, svoj dunjalučki život okončao u skladu kako ga je i živio. Dobitnik je ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“. Posthumno je odlikovan Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994.godine. Ukopan je u Gornjim Dubravama, gdje je i rođen.
Heroji ne umiru za domovinu. Heroji za domovinu žive.