Nedžad AHATOVIĆ, prof. odbrane i sigurnosti: Moćni sekretar Savjeta za sigurnost u Moskvi, Nikolaj Patrušev, suštinski je zadužen za Balkan. Ako je njegova ideja bila da Srbiji pošalje zastarjele migove kao poruku SAD-u i NATO saveznicima da Rusija „nema agresivne namjere“ na Balkanu, onda je odgovor koji je uslijedio od SAD-a dajući ponudu Hrvatskoj za ultramoderne lovce F-16V dovoljan pokazatelj da SAD neće više tolerirati širenje Ruskog uticaja u ovom djelu Evrope. To bi trebala da bude poruka i za Baju iz Laktaša koji svojim ponašanjem vodi ne samo BiH, već i RS u vrlo ozbiljnu krizu kao i za Hrvatsko državno vrhovništvo i njihovog trabanta Čovića koji kao da ne shvaćaju da se nalaze na direktnoj putanji obračuna Moskve i Wašingtona kada je u pitanju Balkan.

Neobično za samu temu, ali vrlo važna napomena za samo poimanje važnosti regiona Balkana u geostrategijskim kombinacijama, priča o srpskim migovima i hrvatskim fantomima počinje 2006. godine u Alžiru. Naime, u martu 2006. godine nakon posjete Putina Alžiru, sa Rusijom se ugovara posao za nabavku novih 30 letjelica Mig-29SMT i remont i redizajn preostalih 36 operativnih letjelica za cijenu od 18 miliona dolara po komadu. Ugovor vrijedan 2,2 milijarde USD spašavao je tada kompaniju RSK MiG od stečaja koji im je prijetio, dok je ruska diplomacija u tom prvom velikom ugovoru sa Alžirom nakon završetka hladnog rata vidjela priliku da poveća svoj uticaj na ovu zemlju. Naime, u ukupnom uvozu prirodnog gasa u EU, Rusija učestvuje sa 39%, Norveška sa 30% i Alžir sa nevjerovatnih 13%. Stoga su odnosi sa ovom zemljom od strateškog značaja za Moskvu. Međutim, samo godinu dana nakon što su Alžiru isporučene modernizirane letjelice MiG-29 SMT koje su krenule u proces sklapanja, po stepenu zamora materijala same konstrukcije otkriveno je da su nove letjelice zapravo samo uglancani primjerci koji datiraju sa kraja '80-tih i početka 90-tih godina. Kompletan ugovor je odmah otkazan, a 12 letjelica koje su isporučene odmah su vraćene natrag u Rusiju. Ruske svemirske snage i ratno zrakoplovstvo je ove avione ipak uvrstilo u naoružanje i oni i danas lete u 14. Lovačkom puku baziranom na aerodromu Kalino kod Kurska u Centralnoj Rusiji. Rusko-alžirski odnosi nakon ovog slučaja su se stabilizirali tek nakon posjete tadašnjeg predsjednika Dmitrija Medvedava Alžiru 2010. godine, a nova vojna saradnja je ponovo uspostavljena tek 2014. godine sa ugovorom o licencnoj proizvodnji 185 tenkova T-90S Tagil vrijednim milijardu USD. No, Alžir je svoju proizvodnju prirodnog gasa sa 47-54 milijarde kubnih metara godišnje 2005-06 podigao na 135 milijardi kubnih metara u 2016. godini. Svako dalje povećanje proizvodnje prirodnog gasa u Alžiru direktno škodi ruskoj privredi više nego sve sankcije koje je uvela EU i SAD zajedno.



U slučaju Srbije i donacije 6 letjelica MiG-29SM i generalnog remonta 4 letjelice MiG-29B, ruska strana se nije morala niti truditi da objasni Brnabički i Vulinu da donacija koju Srbija dobija datira iz 1984. godine (II generacija letjelica MiG-29 od njih ukupno 10) i da u kvalitativnom smislu ti borbeni avioni mogu biti upotrebljivi u modernim uslovima bojišta tek nakon ugradnje novih sistema senzora i sistema za upravljanje vatrom, te nabavkom novog naoružanja koji će Srbiju da koštaju 186 miliona eura. Tako je uz sve fanfare i Vučićeve agit-prop mantre, toliko najavljivana modernizacija srbijanskog ratnog zrakoplovstva nabavkom novih letjelica MiG-29M2, završila sa dostavljanjem 33 godine starije varijante i generalnog remonta postojeća 4 aviona prve generacije MiG-29B starih preko 35 godina. Zaključak – na 6 „novih“ migova koji će vjerovatno biti predstavljeni 20. oktobra na Dan oslobođenja Beograda, letni resursi ističu za svega par godina nakon čega će biti neupotrebljivi. U svakom slučaju Srbiji nije ni na kraj pameti da tako papreno skupom „poklonu gleda u zube“ i da vremešne letjelice kao u slučaju Alžira vrati izvornom vlasniku potvrđujući tako svoju neovisnost i vojnu neutralnost. Iako je Srbija važan faktor za ruske geostrateške i geopolitičke kombinatorike na Balkanu, ona ipak nema prirodni gas kao resurs i nije baš u vrhu liste prioriteta zvaničnog Kremlja koji je za sada spreman da drži Balkan na „tihoj vatri“ konfrontacije sa Zapadom. Zato se Srbiji daje zastarjelo oružje kako bi se sa jedne strane zadovoljio velikosrpski kompleks, Zapad umirio, a sa druge strane, Srbija privolila na jače vojno približavanje Rusiji i napuštanje vojne neutralnosti, nakon čega bi Srbija bila naoružana ultramodernim oružanim sredstvima i zaista postala validan vojni faktor u strateškom smislu čemu i teži. Ovako je pukla bruka sa migovima koji su vrsnici Sarajevske olimpijade, a koji se u srbijanskoj javnosti predstavljaju kao modernizacija i unaprijeđenje srpske vojne sile. Sve bi to bilo na neki način i zataškano u srbijanskoj javnosti (jer se ipak radi o stručnim aspektima same letjelice), da se u Hrvatskoj istovremeno ne vrši nabavka novih 12 primarnih borbenih letjelica HRZ-a, koju će Hrvatska platiti nešto više od milijardu USD. Na adresu Ministarstva odbrane RH stiglo je nekoliko zanimljivih ponuda od kojih treba izdvojiti i ingeniozni švedski projekat višenamjenskog lovca SAAB JAS-39 Gripen koji nimalo ne zaostaje po borbenim mogućnostima za najmodernijim američkim lovcima, ali koji je za razliku od njih daleko jeftiniji i pogodniji za održavanje. No, ono što se nudi Hrvatskoj od strane SAD-a je ultramoderna verzija Lockheed Martin F-16V „Viper“ višenamjenskog borbenog aviona 4+ generacije, čije borbene sposobnosti predstavljaju horor scenarijo za srbijansko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu odbranu.



Verzija F-16V je uistinu potpuno drugačiji borbeni avion od svih dosadašnjih verzija lovca F-16. Sa pilotskom kabinom u kojem se nalaze novi kolor displeji umjesto klasičnih avionskih instrumenata, ukupno tri kolor multifunkcionalna displeja CMFD (Colour Multi-function Displays) i jednim velikim centralnim kolor displejom visoke rezolucije CPD (Large High-resolution Centre Pedestal Display), zatim sistemom upravljanja avionom HOTAS (Hands On Throttle-And-Stick), zatim nišanskim displejom na kacigi pilota HMCS (Helmet-Mounted Cueing System); zatim novim kompjuterom čija se brzina obrade podataka mjeri u terabajtima; sa najmodernijim DATA 16 linkovima za integralnu super preciznu satelitsku navigaciju; sa ASEA radarskim sistemom elektronskog osmatranja i kreiranja digitalne radarske slike objekta osmatranja na 296+ km gdje su ometanja nemoguća, ovi lovci predstavljaju uistinu prave borbene letjelice 21 stoljeća. Pored toga F-16V opremljeni su još i sa specijalnim uređajima za elektronsko ratovanje i ometanje ALQ-178(V)3 i elektro-optičkim navigacijskim i nišanskim kontejnerima (Low Altitude Navigation and Targeting Infrared for Night tzv. LANTRIN). Lovci F-16V naoružani su u osnovi sa jednim rotirajućim šesto-cijevnim topom M-61 Vulcan kalibra 20 mm sa 650 granata, raketama zrak-zrak AIM-9 Sidewinder IC vođenja dometa 22 km i AIM-120 AMRAAM pasivnog radarskog vođenja dometa 180 km. Pored toga u raznim kombinacinjama na 8 podvjesnih tačaka mogu da nose još 25 vrsta ubojnih sredstava različite namijene u režimu gađanja zrak-kopno sa IC, radarskim, laserskim ili satelitskim sistemom preciznog navođenja u dijapazonu dometa od 45 do 280 km, do ukupne težine od 6,5 tona.

Protiv ovog američkog „Fantoma“ koji kao da je izašao iz blockbuster sage „Ratovi zvijezda“, Srbija kao što rekoh parira sa letjelicama skoro potrošene aerodinamičke konstrukcije, ali sa čvrstim ruskim obećanjem da će dobiti novu elektronsku opremu i sistem upravljanja vatrom NO-10ŽUK-M koji radi u više-modnom radarskom i toplinskom traganju za ciljevima u zraku i na kopnu dometa od 120 do 200 km, gdje može da prati 10 i gađa 4 cilja odjednom. U tu svrhu ove letjelice naoružane su sa zadnjom generacijom ruskog oružja u režimu zrak-zrak. Tu je obećana dostava i najboljih ruskih samo-vođenih projektila zrak-zrak tipa R-77 dometa 120 -150 km, zatim rakete u istom režimu R-27E dometa 100 - 120 km radarskog poluautomatskog vođenja u kombinaciji sa kratkometnim projektilima R-60 dometa 11 km ili odličnim R-73 dometa 22 km sa IC sistemom vođenja. Pored ovih projektila MiG-29 sa novom opremom može da nosi kombinacije vođenih raketa zrak-kopno u paleti dometa od 35 do 240 km i nevođenih raketnih zrna u saćastim lanserima sve do težine od 4,5 tone. Sva ova oprema tek treba da stigne i bude instalirana u srbijanske 29-tke koje bi prema najavama trebale biti operativne do juna 2018. godine. No, ukoliko se Hrvatska odluči za nabavku F-16V, srpski migovi će i pored za Srbiju enormnih ulaganja momentalno biti nadmašeni i po mogućnosti ranog otkrivanja ciljeva u zraku za skoro 100 km, a onda i po mogućnosti prvog otvaranja vatre na ciljeve u zraku i na kopnu. Na ove tvrdnje srpski vojni analitičari će reći da je 29-tka agilnija u zraku od američkog F-16. MiG-29 se inače tradicionalno uspoređuje sa letnim karakteristikama lovca F-16 i uporno se tvrdi da MiG-29 ima bolje manevarske karakteristike, međutim, matematika kaže drugačije. Specifično opterećenje krila koje diktira ukupnu agilnost u zraku kod lovca F-16 iznosi 430 kg/m2 dok je kod lovca MiG-29 to 446 kg/m2. Ovaj omjer omogućava lovcu F-16 da u srednjoj, a naročito u bliskoj zračnoj borbi ipak ima manji radijus borbenog zaokreta pri velikim brzinama, što u borbenim uslovima može biti presudno.

Moćni sekretar Savjeta za sigurnost u Moskvi, Nikolaj Patrušev, suštinski je zadužen za Balkan. Ako je njegova ideja bila da Srbiji pošalje zastarjele migove kao poruku SAD-u i NATO saveznicima da Rusija „nema agresivne namjere“ na Balkanu, onda je odgovor koji je uslijedio od SAD-a dajući ponudu Hrvatskoj za ultramoderne lovce F-16V dovoljan pokazatelj da SAD neće više tolerirati širenje Ruskog uticaja u ovom djelu Evrope. To bi trebala da bude poruka i za Baju iz Laktaša koji svojim ponašanjem vodi ne samo BiH, već i RS u vrlo ozbiljnu krizu kao i za Hrvatsko državno vrhovništvo i njihovog trabanta Čovića koji kao da ne shvaćaju da se nalaze na direktnoj putanji obračuna Moskve i Wašingtona kada je u pitanju Balkan.

Na kraju s pravom se postavlja pitanje – Gdje je Ratno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine u čitavoj ovoj priči...?