Donedavno nam je leksem hidžama bio potpuno nepoznat, mada ga je bošnjačka kultura pamćenja imala uknjižena u svojoj zaspostavljenoj i nenapisanoj historiji. Riječ o drevnoj narodnoj, pučkoj metodi „puštanja nečiste krvi“ prakticiranoj u Bosni i Hercegovini gotovo 500 godina, a koja u ovim danima doživljava svojevrsni remake. Pokušao sam se prisjetiti neke narodne, tradicionalne „poredbene terapije“ kojom se u nas od davnina „puštala bolesna krv“.
Dakako, kao čovjek ovog vremena imam potpuno povjerenje u službenu medicinu, mada znam da nije svemoćna, kao i to da su, bar meni, u nekim slučajevima, tradicionalni lijekovi pučkih likara – bili djelotvorniji.
Legenda, u tom smislu, svakako mi je i danas plamteća zvijezda tradicionalne medicine iz vremena mojih roditelja – besmrtni Sadik Sade Sadiković iz Ljubuškog, te Stočanin Ahmet Karaica iz moje mladosti. Tradicionalna medicina, zabranjivana i opanjkavana, djejujući ispod razine službenog „radara“, ostala mi je upamćena iz prvih spoznaja „namještanja ruke“ kad sam je dječakom, igrajući se, slomio, ali i iz zrelog doba života, kad sam „alternativnom medicinom“, uz pomoć „bosanskog likara“ Muhameda Jašarevića, izliječio 1995. godine dugogodišnji čir na dvanaestopalačnom crijevu – koji se više nikada nije „javio“, bar zasad, a sad je septembar 2017. godine.
Osjećaj ljubavi prema narodnoj mudrosti, znatiželja prema neistraženoj bošnjačkoj kulturi liječenja, ali i sjećanju na one likare koje sam u životu susretao, priklonili su me želji autora jendog neobičnog zdravstvenog vodiča – da mu i ja napišem svoje dojmove o knjižici oslanja upravo na te gotovo izbrisane tragove čovjekove čežnje za zdravljem.
Izranjanje hidžame „iz zaborava“ – kulturološka je činjenica
Prije desetak godina riječ
hidžama u javnom je životu naše zemlje bila nepoznata ili je bila znana samo rijetkim, dobrim znalcima tradicionalne, „narodne medicine“ bošnjačkog naroda, kao sastavog dijela muslimaskog svijeta iz čijeg je u kojem se primjenjivala još od predislamskih vremena. Poslanik Muhammeda a.s. ju je smatra izuzetno korisnim i više je njegovih izreka o hidžami obuhvaćeno svakom iole ozbiljnijom selekcijom hadisa Božijeg poslanika.
Hidžamu i obnovu interesa za nju, ovaj recenzent promatra kao kulturološku činjenicu budući da kultura tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja neporecivo predstavlja jednu od temeljnih čovjekovih zagledanosti unutar sebe i izvan sebe – pa se, po tom, i ona sama, kao pitanje poželjne
zdravstvene ravnoteže, nalazi u središnjem prostoru antropološke „građe“ ljudskog postojanja.
Elvir Bašić je terapeut, hadždžam, onaj koji izvodi hidžamu, a uz nju prakticira i brojne oblike masaže – prava osoba koja je, na teorijskoj podlozi brojnih autora i svoje vlastite prakse, napisao jedinstven priručnik
Vodič za početnike masaže i hidžame.
U skladu s naslovom, knjiga na blizu 80-tak stranica, prikladno ilustriranih, u prvom dijelu govori i raznovrsnim oblicima masaža ljudskog tijela, ovisno o njihovoj svrhovitosti, zdravstvenom stanju ili profesionalnoj orijentaciji osoba koje se podvrgavaju terapeutskom tretmanu.
Poglavlje o masažama
Općenito, masaža koristi nekoliko sukcesivnih postupaka (glađenje, trljanje, gnječenje, lupkanje, vibriranje itd.), a izbor i redoslijed tih postupaka ovisi o cilju masaže. Glađenje, kao osnovni način kojim se prelazi cijelo tijelo, izazivo čišćenje kože i otvaranje pora skidanjem površinskog sloja epitelnih ćelija, te poboljšava resoptivne sposobnosti kože. Trljanje kože, pak, uvjetuje trenje kože i potkožnog tkiva, a gnječenje zahvaća mišične dijelove tijela i najsnažnije utječu na relaksaciju mišićnih vlakana. I samo gnječenje ima više faza: valjanje, miješanje, lupkanje, potresanje ili vibraciju.
Tako osim puke relaksirajuće čovjekove potrebe, autor dosta prostora u svom
Vodiču posvećuje masaži u sportskoj medicini. U kratkim, enciklopedijski jezgrovitim natuknicama, Bašić prikazuje cijelu panoramu varijacija masaža trkača, skakača i bacača, zatim masaže boksera, hrvača i dizača tegova, te plivača, veslača, nogometaša, košarkaša, biciklista...
Posebno poglavlje autor posvećuje vježbama za trudnice. Zasebno poglavlje odnosi se na povrede ligamenata i meniskusa koljena, povrede lakta i posebno tzv. „teniskog lakta“ i njegovo liječenje, te povrede stopala i stopalnog zgloba, a najposlije i o deformatitetima stopala, kičmenog stuba, prijelomu kostiju.
Pabirci o historiji i teorijama hidžame
Poglavlje o hidžami zauzima drugi dio
Vodiča za početnike masaže i hidžame. Historijski pregled prakticiranja hidžame ponire u najstarije slojeve pisane historije pa autor podsjeća na zapise o njoj u Indiji, u istočnoazijskim, kineskim i afričkim kulturama, te faraonskom Egiptu i antičkoj Grčkoj. Posebno potpoglavlje je o ukorijenjenosti hidžame u islamskom svijetu, koju je, uostalom, opisao i sami Ibn Sina u svom nenadmašnom medicinskom
Al Canunu. Poglavlje o tretmanu hidžame u islamskom svijetu, oblikovanu u trajnu tradiciju, oslonjeno je i na izbor hadisa koji potvrđuju Poslanikove stavove o izuzetnoj korisnosti tog medicinskog postupka „male hirurgije“. Unutar te tradicije, svakako valja podrazumijevati i višestoljetne naslage bosanske kulture muslimanske narodne prakse liječenja i čuvanja zdravlja.
U nastavku rada, autor podsjeća na neke od poznatih teorija o hidžami, te mehanizmima djelovanja koje te teorije diktiraju hadždžamima i onima koji to žele postati.
Knjiga se zatvara poglavljema u kojima se taksativno nabrajaju bolesti i zdravstvene poteškoće koje tretira hidžama, zatim popisom nužnog instrumentarija i mobilijara nužnog za hidžamu, te detaljan opis cijele procedure u izvođenju tog terapijskog postupka.
Knjiga je bogato ilustrirana odgovarajućim fotografijama i grafičkim prikazima, što poboljšava ne samo njezin estetski izgled, nego izloženu građu čini preglednom i razumljivom široj publici koju, očito je, ova tema sve više zanima.
Nimalo ne sumnjam da će knjiga Elvira Bašića biti svojevrsni uvod u jedno šire informiranje o područjima koja su malo prisutna u našim oskudnim školskim obrazovanjima.
Njegov pisani prilog populariziranju tih zaboravljenih medicinskih iskustava pa izronilih iz naslaga vremena, uz znanstevni produbljeni interes nekolicine znanstvenika, sigurno mogu ne samo obogatiti literaturu o rečenoj problematici, nego i uozbiljiti našu vlastitu pozornost prema vlastitom zdravlju. Knjigu
Vodič za početnike masaže i hidžame srdačno preporučujem za objavljivanje.
U Zagrebu, 19. rujna 2017.