Prijatelji, da ili ne: Kolinda i Aleksandar

Proteklih dana moglo se čuti niz licemjernih optužbi, podmetačina i kojekakvih izmišljotina na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka - najbrojnijeg naroda u državi, koji slovi za najmirnodopskiji narod u Europi. Taj merhametli narod ponio je takav epitet upravo zbog pripadnosti ljepote islama i slobodarske bošnjačke duhovnosti koji gaji od nastanka do danas. Unotač tome nad Bošnjacima se iz vrha država u okruženju, odnosno svjetovnih, duhovnih i kulturnih institucija planirano i u kontinuitetu vrši genocid, aparthejd, diskirminacija - zabrana prava na svoju kulturu, bosanski jezik, historiju i sve to u svojoj zemlji, državi, domovini BiH, ali i van nje tamo gdje su Bošnjaci autohton narod. Nakon posljednjeg genocida ’90 planski se targetira i podmeće mu se ekstremizam, radikalizam, dovođenje u vezu sa bjelosvjetskih porotuhama i raznim plaćenicima… U takvom ne državničkom i ne političkom podmetanju prednjače lideri Srbije i Hrvatske, koji jedno misle, drugo pričaju, treće plasiraju na političko jeftino tržište, kako bi zadovojili bolesne nacionalističke mozgove u paradržavnim genocidnim tvorevinama iz vakta agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Jasno, odlika licemjera je da nikada nemaju stav. Odnosno da se suviše brzo pogube u svojim stajalištima, jer puno lažu i glume, a teško je laž održati na životu. Dva su primjera: prvi - Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je u vremenu srpsko-crnogorske agresije osobno učestvovao u posljednjem genocidu nad Bošnjacima. I drugi - Predsjednica R Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, koja je na predsjedničko prijestolje naslijedila “zna se” i po ratnoj i stranačkoj liniji ratnog zlikovca Franju Tuđmana.

DAME IMAJU PREDNOST: Jedan od antibosanskih i antibošnjačkih primjera osoba bez stava je Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Kako se približava dan potvrđivanja presude hrvatskim ratnim zlikovcima “za udruženi zločinački poduhvat” u vremenu agresije na BiH, ona iako ničim izazvana, ali panično i često u vrlo ružnom kontekstu spominje i optužuje Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Možete zamisliti da predsjednica Hrvatske optužuje upravo Bošnjake čiji su najbolji sinovi od srpskog agresora ginuli da odbrane teritorijalni integritet i suverinitet države na čijem prijestolju ona danas sjedi, gospodari, plasira laži, ali i podstiče njoj bliske državnike da isto to čine protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ona sve to čini sa namjerom da proizvede velike posljedice, od strane hercegovačkih ustaških apetita i “lijepe naše”, u podrijevanju teritorijalnog integriteta države BiH koja je upravo od svojih susjeda / komšija doživjela i preživjela četverogodišnji najveći organizirani agresorski oružani udar.

Predsjednica Kitarović ovih dana je ponovno bila u elementu, pa je iz samo njoj znanih razloga izjavila „kako u BiH ima 10000 radikalnih islamista“. Inetresatno, državnica iz ešalona “Za dom spremna” vidjela je ono što ne postoji, a nije vidjela ono što se na svakom koraku svi vide, postorojavanje zloglasnih srpskih terorističkih četničkih jedinica od Višegrada, Srebrenice, Bijeljine, Prijedora… pa do ustaških okupljanja i na koncertu divljanja od Zagreba do Gruda. Očito da predsjednica Kitarović ima problema sa halucinacijama. Međutim, kad su je na zlohudnost njezinih izjava otvorenim pismom podsjetile „Majke Srebrenice“; ona se kao i svaki licemjer pokušala ograditi od svoje izjave. U odgovoru na „Otvoreno pismo“ Majki Srebrenice, hrvatska Predsjednica je demantovala samu sebe, te je time pokazala, da je “plavuša” kojoj se ne može baš vjerovati. Jer onaj /ona ko ne drži do svojih riječi, spada u red vrlo opasnih i štetnih osoba. Neko ko u samo pet dana promijeni svoje mišljenje o državi i narodu, odnosno ko prvo kaže da je BiH prijetnja po sigurnost Europe, te leglo radikalizma (na „islamski“ radikalizam), a potom u odgovoru Majkama Srebrenice izjavi kako ona osjeća i razumije njihovu bol, podržavajući ih u borbi za istinu u genocidu, te kako je Hrvatska najveći prijatelj BiH, te kako su ove dvije zemlje upućene jedna na drugu, - u najmanju ruku je paradoks.

Ne znamo da li su stari dobri Bošnjani bili toliko vidoviti pa su još davnijeh dana predvidjeli dolazak plavuše na čelu susjedne “lijepe naše”, kada su rekli “Ni preko mora mosta ni u glavi mozga”!

KALAŠNJIKOV SA JEVREJSKOG GROBLJA: Ništa manje, ako ne i više licemjeran je i Predsjednik R Srbije, koji je prije nekoliko dana završio dvodnevnu zvaničnu posjetu državi Bosni i Hercegovini. Zamalo nas ne udaviše njegove patetične izjave, pune srpske “ljubavi” i srpskog “prijateljstva”. Naklon zastavi Bosne i Hercegovine od strane Predsjednika R Srbije Aleksandra Vučića je čista laž i obmana. Više smo nego ubijeđeni, da za njega naša zastava ne predstavlja ništa, osim rekvizita za obmanjivanje naroda. Reklo bi se da je to čin za široke narodne mase, naravno mimo bošnjačkih, jer mu mi svjesni i savjesni Bošnjaci ne vjerujemo! Zašto? Zato jer smatramo da nikada nije odustao od beogradske politike koja ga sa kalašnjikovim dovela na Jevrejsko groblje i da sa njega puca po građanima Sarajeva! Zato što se nikada nije pokajao a time ni odustao od prijetnji iz Skupštine Srbije (juli 1995) da će “za jednog Srbina ubiti 100 muslimana”, a dokaza tome je sijaset!

Između ostaloga, onaj ko podržava secesionističku politiku genocidne tvorevine i entiteta u BiH, i ko nakon presude najveće pravosudne instance u državi BiH dolazi na obilježavanje 9. januara (početka genocida nad Bošnjacima), znači da ne poštuje ni Državu BiH ni Bošnjake – kao narod i žrtve genocida, tako da je i njegova priča o pomirenju i dijalogu šuplja. Isto tako ko šalje garancije Haškom tribunalu za puštanje na slobodu najvećih srpskih zločinaca odgovorni za grenocid, i ko uz to neprestano huška na BiH svoje istureno odjeljenje zločinaca u BiH, jasno - nije i niti može biti prijatelj ni Bošnjaka a ni njihove države Bosne i Hercegovine.

Isto tako onaj ko negira genocid, te lobira da Rusija uloži veto u Vijeću sigurnosti UN na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici nije niti može biti prijatelj BiH i Bošnjaka – žrtava genocida. Onaj i oni koji sa raznim svetosavskim oligarhom kreiraju deklaraciju o opstanku srpske nacije i Srba, a istovremeno rade na uništavanju države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, zabrane bosanskog jezika, jasno je da im se ne može vjerovati…

Uz djelimično pomenutim licemjernim odnosima prema BiH, Vučić u vlasti u Srbiji koalira sa sandžačkim strankama, u ovom slučaju BDZ Sandžaka, dok istovremeno huška kriminalca Dodika iz vrha genocidne tvorevine da se obračunava sa koalicionim partnerom Zukorlićem. Vučić se ponaša po onoj narodnoj, “baci kamen - sakri ruku”.

Šešeljev kalašnjikov sa Jevrejskog groblja i nosač Mladićevih tabli mora shvatiti da Bošnjaci nisu naivni, sve to vide, znaju i neće dozvoliti da ih bilo ko zavlačim lažnim izjavama i obećanjima. Samo konkretni primjeri na djelu i terenu mogu otvoriti puteve pomirenja i povjerenja!



U svakom slučaju postupci i izjave predsjednika susjednih država BiH, Hrvatske Kolinde i Srbije Aleksandra, shvatili smo ozbiljno, pa čak i one pokliče da su prijatelji BiH i Bošnjaka. Jasno se nameće pitanje, ako su nam ovakvi prijatelji, kakvi su nam tek neprijatelji?! Ipak, mi Bošnjaci čekajući srpskog i hrvatskog Willy Brandta, čekamo da njihovu ljubav i prijateljstvo pokažu na djelu, da poštuju državu BiH, njen teritorijalni suverenitet, od Drine do Une, od Save do Mora, da je poštuju BiH kao pomorsku zemlju, da poštuju Bošnjake, žrtve genocida, da javno, jasno i glasno pozovu njihove političke hamale u BiH, da svojim nacionalističkom politikom ne ometaju BiH na putu ka EU i NATO, ako to čine da Beograd i Zagreb jasno kažu, da ne podržavaju ratnu politiku Pala i Gruda!

Kolinda i Aleksandar su na potezu, da li da im Bošnjaci s obje strane Drine, ali i Bosanci, vjeruju ili ne!