Čudno je i to da drži lekcije o sigurnosti, miru, toleranciji i kulturi neko ko u svojoj biografiji ima upisanu nacističku NDH, počinjene genocide nad civilima u Jasenovacu, Gradišci, Ahmićima, Stupnom Dolu, te logore smrti poput zloglasnog Dretelja, Heliodroma, Gabela, Vojno i Šunje, rušenje Starog Mosta, razrušen Mostar i desetine džamija. Posebno da kleveću bošnjački narod koji su žrtve okupatorske fašističke genocidne politike komšija i susjeda.

Elmedina MUFTIĆ: Još je čudnije što „nosioci evropskih vrijednosti“, kako sebe vole nazivati Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH, u skladu sa principima morala, kršćanskog nauka, demokratije kojoj je kolijevka Evropa, nisu smogli snage i suočili se sa prošlošću koja im ne služi na čast, odnosno koja ih opisuje kao zločince, agresore, rušitelje spomenika kulture... itd., te se izvinili i odrekli takvog historijskog naslijeđa, umjesto što i dalje idu stopama svojih prethodnika.

Kako se približava izricanje presude Žalbenog vijeća Haškog suda za ratne zločine, šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, tako raste i nervoza predsjednice R. Hrvatske Kolinde Grabar Kitarević, koja u strahu od odgovornosti daje nebulozne izjave na račun Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, odnosno države na koju je izvršena agresija i naroda nad kojim je počinjen genocid za koji postoje i presude Međunarodnog suda pravde u Hagu i Međunarodnog suda za ratne zločine. Izjave koje dolaze sa Pantovčaka, a izrečene od strane Kolinde Grabar Kitarević, identične su onima koje su izgovarane početkom ‘90-tih godina prošlog vijeka, o tzv. islamskim fundementalistima, Bosni i Hercegovini kao glavnoj prijetnji po stabilnost u regionu, posljedica ovakvih izjava iz 90-tih bila je trodržavna agresija na R. BiH od strane Srbije i Crne Gore te Hrvatske, šta nas očekuje poslije vala prijetećih izjava hrvatske Predsjednice tek ćemo da vidimo.

Ništa manje nije ostrašćen ni bivši šef SIS-a Miroslav Tuđman, sin ratnog zlikovca Franje Tuđmana (koji je zajedno sa Miloševićem u Karađorđevu dijelio BiH i planirao nestanak Bošnjaka) koji u svojim istupima govori o „fundementalistima“, o rh. Aliji Izetbegoviću kao unitarističkom političaru, te niz drugih laži i kleveta, dakako sve u namjeri kako bi neometano okupirao i dijelio Bosnu i Hercegovinu, i vršio inkviziciju bh muslimana - Bošnjaka.

Slušati ovakve izjave, a pri tome pripadati narodu nad kojim je izvršen genocid, vrlo je zabrinjavajuće, uzme li se u obzir skorija, ali i dalja prošlost, te teritorijalni apetiti naših zapadnih susjeda spram Bosne i Hercegovine, te njihova uloga u agresiji na BiH u periodu 1992.-1995.godine.



Posljedice ovakvih neutemeljenih i zlonamjernih izjava predsjednice Kitarević će se tek osjetiti, ali njihov uzrok je već odavno svima poznat. Naime, nepravomoćnom presudom šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata izrečenoj od strane Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju u maju 2013. godine, izrečena je kazna od 111 godina zatvora, odnosno pojedinačne zatvorske kazne od 10 do 25 godina zatvora za visoke funkcionere fašističke paradržavne tvorevine tzv. Hrvatske republike “Herceg Bosne”, zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u ratu u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog poduhvata. U presudi se dalje jasno navodi, kako je ”sukob između HVO-a i Armije BiH 1993. - 1994. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad bošnjačkim stanovništvom tzv. Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog poduhvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.“

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarević je svjesna kakve će posljedice po R Hrvatsku imati kada Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdi presudu, te da ovakva presuda znači da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH. Ali ona, predsjednica, na vrlo pogrešan način želi da ublaži posljedice, odnosno da „opravda“ umješanost Hrvatske u agresiju na R BiH u periodu 1992.-1995.godina. Serviranje priče o „islamskom radikalizmu“ od strane predsjednice Hrvatske je ustvari pokušaj da se putem medija i bombastičnih izjava, uključujući i neke islamofobične europske državnike, izvrši pritisak na Žalbeno vijeće Haškog tribunala, da se izbjegnu posljedice i odgovornost, te da se ujedno i „opravdaju“ počinjeni zločini nad muslimanima tj. Bošnjacima, odnosno da se prikaže kako su u agresiji na BiH ubijeni nekakvi „teroristi“, a ne goloruki narod. Zanimljivo je da za hrvatsku predsjednicu Kitarević ubijeni Sead Ahmić (beba od dva mjeseca u selu Ahmići od strane pripadnika HVO je „islamski ekstremista“, da su ubijena djeca u Stupnom Dolu, odnosno živa zapaljena prijetnja po stabilnost u Evropi.



Još je čudnije što „nosioci evropskih vrijednosti“, kako sebe vole nazivati Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH, u skladu sa principima morala, kršćanskog nauka, demokratije kojoj je kolijevka Evropa, nisu smogli snage suočiti se sa prošlošću koja im ne služi na čast, odnosno koja ih opisuje kao zločince, agresore, rušitelje spomenika kulture... itd., te se izvinili i odrekli takvog historijskog naslijeđa, umjesto što i dalje idu stopama svojih prethodnika.



Čudno je i to da drži lekcije o sigurnosti, miru, toleranciji i kulturi neko ko u svojoj biografiji ima upisanu nacističku NDH, počinjene genocide nad civilima u Jasenovacu, Gradišci, Ahmićima, Stupnom Dolu, te logore smrti poput zloglasnog Dretelja, Heliodroma, Gabela, Vojno i Šunje, rušenje Starog Mosta, razrušen Mostar i desetine džamija. Posebno da kleveću bošnjački narod koji su žrtve okupatorske fašističke genocidne politike komšija i susjeda.

Sami sebi su paradoks kako predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarević, tako i Franjin sin Miroslav, koji je bio alfa i omega tajnih službi u najzloglasnijem vremenu, kao i oni njihovi poslušni čimbenici u BiH.