Bosnjaci.Net

Pao sam,
Da.
Pao sam,
Daleko od vaših očiju,
Koji oduševljeno uživate,
I strasno ismijavate padanja,
Te niko od vas,
Nije me vidio.

Nespretno i naglo sam pao,
Sa najvišeg vrha samoga sebe,
I tresnuo se grubo,
Dolje,
Na najtvrđe tlo,
Ispred svojih nogu.

Sasvim odlučno,
Bez bilo kakve dileme,
Sa blistavom strašću,
Iskrivljenih ogledala,
Svojim blatnjavim cipelama,
Gazio sam i pregazio sebe,
Bez trunke milosti.

Pa šta ima tu da se žali...?!
Čemu da žalim,
I zašto baš sad,
Jeste prava prilika
Da se roni,
U sumnjivo žaljenje!?

Pao sam,
Da,
Ali sam pao,
Onako kako padam,
Skoro svakog dana,
Kao što i svakim danom,
Padaju svi.

Pao sam isto,
Kao što i vi,
Svakodnevno padate,
Vi,
Koji oduševljeno uživate,
I strasno ismijavate,
Sva tuđa padanja.

Pao sam ustvari,
Onako...
Vrlo jednostavno,
I u ime civilizacije,
Gazio sam i pregazio,
Samo onog,
Oduvjek i trajno gaženog,
Čovjeka.