Gutman je 1992. godine otkrio i obznanio postojanje koncentracionog logora Manjača
ROY GUTMAN: "BOSNA JE BILA RATNI ZLOČIN MASKIRAN U RAT"
Autor: slobodna-bosna.ba
Objavljeno: 01. Jul 2017. 18:07:23


Američki novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade tvrdi da su se u Siriji desili deset puta veći zločini od onih koji su počinjeni u Srebrenici. Gutman je 1992. godine otkrio i obznanio postojanje koncentracionog logora Manjača.

Dvadeset pet godina nakon što je otkrio postojanje koncentracionih logora u zapadnoj Bosni, a zatim i napisao seriju članaka koji su ukazali svjetskoj javnosti da se u dijelu Bosne i Hercegovine provode teški zločinci, proslavljeni američki novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade Roy Gutman boravi u Sarajevu.

Manjača, a zatim i Omarska, prisjeća se Gutman, bili su šokantna otkrića, a ono čemu je svjedočio u ljeto 1992. godine zauvijek su promijenili njegovo shvatanje novinarstva. Pa iako je svjestan da novinarsko izvještavanje ne može ostaviti dubljeg i značajnijeg utjecaja na način političkog djelovanja, Gutman je ubijeđen da mediji i dalje imaju snagu preokrenuti tok događaja.

Rat u Bosni omogućio mu je sticanje iskustva koje će koristiti u kasnijim izvještavanjima iz ratnih zona, a posebno mu je koristilo u pristupu koji je gradio informirajući javnost o zbivanjima u sirijskom ratu.

- Manjača nije bila najgori od logora, to je bilo mjesto gdje su ljudi umirali i ubijani u manjem broju. Omarska i drugi logori su me, zapravo, šokirali. Ideja da možete osnovati logor i da u njemu možete mučiti i ubijati bilo je nešto što je za mene bilo neprihvatljivo. Naravno, kao novinar morate postaviti pitanje da li je uopće bitno da li vi mislite da je to neprihvatljivo, ali kao reporter možete se potruditi da otkrijete što više detalja i da razotkrijete sve to za javnost, da fotografirate ako možete poprište zločina, da nađete svjedoke koje će rekonstruirati sve događaje i, na kraju, da kažete međunarodnoj javnosti da se to događa.

U slučaju Manjače mislim da su fotografije bile najvažnije i da su one stvarno šokirale ljude, jer su pokazale ljude i čovjeka koji je izbrijan naćelavo i koji živi u ponižavajućim uslovima. Imao sam veoma hrabrog fotografa, koji je smislio način kako da to sve fotografira iako mu to nije bilo dozvoljeno.

Bio sam prvi strani novinar koji je ušao u Banju Luku i na tom putu čuo sam za Omarsku. Tražio sam da me odvedu tamo i major Milutinović, čini mi se da se tako prezivao, prvo se složio da me odvede tamo i mislio sam da se sa svojom reputacijom neću dobro provesti na tom putovanju. Ali, ispostavilo se da me ne žele i nisu me nikada odveli u Omarsku. Rekli su da je previše opasno. Učinio sam veliki napor da razgovaram s izbjeglicama u Zagrebu kako bih rekonstruirao šta se dešavalo u Omarskoj.

U augustu sam objavio priču o Omarskoj. Omarska me ubijedila da novinarstvo može imati koristi, jer su ljudi bili veoma šokirani kada su doznali da je bila mreža kampova i da su ljudi odvođeni tamo kako bi ih mučili, a zatim i ubijali. Na početku sam jedva vjerovao u to i mislio sam da će i čitaoci u to teško povjerovati. Uložio sam veliki napor da dođem do priče, okrio je Gutman u razgovoru za All Jazzeru.



Zanimljivu paralelu Gutman je povukao između rata na Balkanu i aktuelnog rata u Siriji.

- Jedna od stvari koje je [predsjednik Sirije Basha al-] Assad naučio od Miloševića jeste da ne dopušta novinarima rad. Stara Jugoslovenska narodna armija imala je stanovitu otvorenost, jer je svojevremeno bila popularna institucija u Jugoslavija i željeli su biti bliski s narodom i nisu imali srama i nisu imali straha od stranih medija. Tako da su nam omogućili i dozvolili pristup u njihove štabove i njihove urede. Nisu nas istjerali iz zemlje.

Čak sam i ja, nakon svih priča koje sam napisao, i bio sam na crnoj listi i nisam se mogao kretati svim teritorijama, mogao raditi kao i drugi novinari. Imali smo priliku ići na mjesto počinjenja masovnih zločina i masovnih ubistava. Posjetio sam Omarsku nakon što sam napisao priču i moje su kolege bile u Omarskoj. Drugi novinari su bili tamo nekoliko mjeseci i posjećivali su Omarsku. Drugim riječima, mogao sam pričati s ljudima od čijih sam priča stvorio svoju priču.

Assad to ništa ne dozvoljava, svi su isključeni i nigdje ne možete ići bez dopuštenja. Neki novinari su tamo zatočeni od Assadovih snaga. To je velika razlika između Sirije i Bosne. Jesu deset puta veća ubijanja, deset puta su veća razaranja, vjerovatno ima deset puta više mučenja. Dakle, deset puta obimom veći zločini od onih koji su se desili u Srebrenici. Nakon rata u Bosni i nakon što sam prošao sve i vidio mnoge strane, shvatio sam da je Bosna bila ratni zločini maskirani u rat. Svaki čin koji su radile armija ili milicije bili su zločini upereni protiv civila, a ne protiv branilaca zemlje. Jedan čin terora za drugim. To je isto i u Siriji. Ratni zločini se maskiraju da izgledaju kao rat.