BOJ NA NOKŠIĆU
Autor: B.net
Objavljeno: 27. Mar 2017. 17:03:43
Iz porodične arhive:
Autor: Rahmetli Iso (Ljana) Pejčinović


Na ovom mjestu, 4./5.decembara 1879., s jedne i druge strane rijeke Lim se odvila čuvena Bitka na Nokšiću, koja je u narodu prepoznatljiva kao Boj na Nokšiću, (Arhiva: Bošnjaci.Net)

Zakukala siva kukavica
a prenijela kao lastavica
Ona kuka zemlji Zeti ravnoj
Zemljo Zeto ostala mi pusta
Ti si vazda pod Turcima bila
Pa i sad ćeš Zeto, ako Bog da
Progovara zemlja Zeta ravna
Kukavice opala ti krila
Šta je tebi zemlja Zeta kriva
No ako si mesa oželjela
ti se ođe raželjeti nećeš
No odleti na Nokšiće ravno
Tu ćeš jesti mesa svakojaka
Od dobrijeh konja i junaka
Kad je ona riječ razumila
Udari se perom o krilima
Pa odleće preko Širokara
I doljeće na Nokšiće ravno
Pa doziva vojvodu Miljana
Vojvodiću voda te nosila
Ka' što ti se sada približila
A vidiš li ništa ne viđeo
Koja ti je sila uočila
Silna vojska Plav a i Gusinja
Još Rugove kamene klisure
Vrći vojsku ne izgubi glavu
Jer pobjedu ne traži u Plavu
Koliko ste s njima ratovali
Uvijek ste se grdno pokajali
Al' vojvoda ne sluša te riječi
Misli stare rane da izliječi
Hrabri vojsku i komandu daje
Da se živ niko ne predaje
Malo bilo dugo ne trajalo
Kad eto ti Plavljani - građani
I sa njima momčad Gusinjani
Još Rugovci s kamene klisure
Za vratom im kratki talagani
U zubima oštri jatagani
Sve pjevaju po dvoje i troje
Pucaju im puške na grozdove
Bože mili čuda velikoga
Kad se dvije vojske sudariše
Vedro bješe pa se naoblači
Izviše se do neba oblaci
Udariše od neba gromovi
Tama pala ne vidiš nikoga
Čuješ jeku druga ranjenoga
Ko da gori Čakor i Velika

Sijeva plamen sablje od čelika
Tu se lome krstaši bajraci
Tu padaju konji i junaci
Jakup Fero ljudska veličina
Suri oro ispod Prokletija
Srdit ćera kitnu bedeviju
Nagoni ju u srpsku ordiju
On ne žali sebe, ni hajvana
Za odbranu svojega vatana
Konja ćera, mamuzama bije
Jer mu žao poginuti nije
A kakva je kitna bedevija
Uvija se kao ljuta zmija
Još na njojzi junak od mejdana
Što mu ravnog nema u insana
Konjem gazi, ljutom sabljom sječe
Neda nikom da mu živ uteče
A za njime ostala družina
Sve nagone u talase Lima
Lim se muti Mark Miljan se ljuti
Što mu nosi mrke Crnogorce
Što je došla pogibija njima
U talase pomamnoga Lima
Od silnoga Plava i Gusinja
I Rugove kamene klisure
Braćo draga i redom družino
To vam pričam šta je nekad bilo
Što su stari radili gazije
Naši stari a sada mi ostali
Mi ostali da ih spominjemo
I za dušu po elham izučimo.

U Plavu, 2011. godine