DUŠA ZEMLJE MOJE
Autor: Said Šteta, književnik i novinar
Objavljeno: 27. Feb 2017. 12:02:24
Šta je to, kada duša boli?
pita, a znam da dušu isto ima
Dijete, što naučih samo da voli
i nosi ljubav u grudima

Hodamo tako poljima cvjetnim
rukama širom grlimo snove
A zemlja cvili kricima sjetnim
i podsjeća nas, na sinove

Busjen je svaki, skrivena kost
iznad su duše, đemre se čini
Svako je ovdje njen dragi gost
ako je ostavi u tišini

A kako zemlju boli duša?
pita me dijete, želi saznanje
spremno da stoljeća bola sluša
Znaj, zemlju boli zaboravljanje!

Puno je krvi na njenom licu
i rana što ih sipaju solju.
Duša je boli za svaku pticu
za svaki cvjetak, ima dušobolju!

A šta je duša? znatiželjno dijete pita
dok u Neretvi lice umivamo.
Duša je veliko blago, u nama skrita
u ovoj zemlji i kamenu, kojim koračamo.



Fotografija: "Dječak pored Konjičke ćuprije" Vehid Šišić fotograf iz Konjica


Iz biografiije autora:
Said Šteta, rođen u selu Gorica, općina Konjic, 12.08.1963. godine. Školovao se u Seonici, Konjicu, Zadru, Mostaru i Sarajevu.
Iako po vokaciji pjesnik, pišući poeziju već u ranoj mladosti, do sada objavio samo jednu zbirku pod naslovom „Ni šetač više nisam ulicom.“ Proznim radom se počinje baviti u kasnim četrdesetim, pišući priče, gdje crpi teme iz života zaboravljenog čovjeka. Dvije pjesme sa konkursa „Musa Ćazim Ćatić“ ušle su u dva zbrornika poezije. Njegova priča „Đul šerbe“ na natječaju „Musa Ćazim-Ćatić“ samo sa drugom tematikom, također će biti štampana u zborniku priča. Na konkursu „Naše riječi“ 2015.godine, za novinsku priču „Tragom čaja od papaje“ dobio specijalno priznanje za najemotivniju priču, koje se po prvi put dodijelilo od strane ove novinske kuće. U svome novinarskom poslu stalni je saradnik portala iz New Yorka „Bošnjaci.net“ i novina „Naša riječ“ Zenica, a piše i za književne časopise kao što je Avlija (Rožaje, Crna Gora) te druge portale u BiH. U pripremi za štampu je i njegova knjiga „Batonove priče“ o najboljim sinovima Bosne. Učestvuje na poetskim večerima i svojim novinskim člancima skreće pozornost na književne stvaraoce. Pored novinskih priča, reportaža, putopisa, osvrta, najčešća okupacija su mu kolumne, gdje na satiričan način proziva nositelje vlasti. Šta bi umjetnik da nema taj urođeni bunt, ne mireći se sa stanjem koje ga okružuje.
Said Šteta živi i piše u Zenici, ali često odlazi u Konjic, grad njegove mladosti, i rodno selo Gorica gdje pronalazi rasute bisere za svoje pjesme i priče.