Svi oni koji su se ukrcali u tramvaj zvani „Težnja“, za velikosrpskim ostvrenjem bezbeli, koje ne jenjava od Garašaninovog „Načertanija“ do danas, slijedeći predhodnike koji su završili neslavno, ne mogu očekivati da će im ta vožnja biti tek puka avantura. Vožnja, a da se ne „plati karta“, uz to radeći sve gadosti koje mitološka zadojenost može proizvesti, na pomen revizora stvara odveć nervozu kod „putnika“. Nepobitna je činjenica, da su revizor i revizija pravno valjan čin, čak i onda kada je hajdučija klijentela u tramvaju.

Da se kojim slučajem Herbert Ernst Karl Frahm u svijetu poznatiji pod pseudonimom Willy Brandt, kako ga i pamtimo kao kancelara Savezne Republike Njemačke, ponašao, kako se ovih dana ponaša Mladen Ivanić, Njemačka bi zasigurno i danas živjela u izolaciji sa teškim okovom nacizma i fašizma o vratu. Priznavajući zlo protiv kojeg se i sam borio kao šegrt proganjan od nacističkih agenata, Willi Brant je označio prekretnicu Njemačke ka boljoj budućnosti kojoj stremi i danas. Iako je nova, Savezna Republika Njemačka, pedesetak godina otplaćivala odštetu zemljama i pojedincima širom svijeta za zlo koje je počinila nacistička Njemačka, priznavajući grijeh iz prošlosti, ali istinski, iskreno i bez mitoloških uzdi pod koje potpada Mladen Ivanić, to joj nije umanjilo njen napredak. Naprotiv! Njemačka je sa kancelarom Brandtom doživjela civilizacijsku renesansu i postala urnek ekonomskog razvoja, ali postala i ostala faktor stabilnosti i pomirenja, a ne faktor zla. Nažalost, Ivanića više nazaduje ona krilatica „od kadije“ nego „do kadije“ pa mu „pamet“ iz Beograda, po koju redovito odlazi, skoro po pravilu iznjedri nebuloze, da zasjeni onu studentsku zvijezdu kakvom je nekad sijao po znanju i srozava ga na redara sa Čevljanovića (centralno mjesto u Bosni za borbu bikova i negaciju zdravog razuma, op. a). A šta mu imaju pametno za reći „Toma grobar“ krunisani vojvoda i Vučić, srpski vojnik sa Jevrejskog groblja, koji u Skupštini Srbije poruči da će ubiti 100 muslimana za jednog Srbina?

Podržati referendum koji je flagrantno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine i još tvrditi da tu nema ničega spornog, Ivanićeve sve dosadašnje reference i intelektualne vrline zasjenilo je toliko, da me je podsjetio na jedan lik iz filma, kojeg iz pristojnosti neću spomenuti. Postrojiti djelić Oružanih snaga BiH u Banjoj Luci na dan koji je od strane Ustavnog suda BiH utvrđen neustavnim, a prije toga danima prijeteći kako će on to uraditi i kako već zna kako, samo da bi se zadovoljile strasti komandovanja mitskog junaka, i bio jatak izvjesno odlazećeg Dodika, također su poremećenost, kakva ne traži samo zakonske sankcije, nego primjerene oblike rehabilitacije. Zašto se tada nije makar u šali, jer o iskrenosti spomenutih ne da se govoriti ni na Sudnjem danu, nije spomenula zaštita države Bosne i Hercegovine i njenih institucija? Državu Bosnu i Hercegovinu spominju samo i samo onda kada njima gaće spadaju.

Ivanić je imao obavezu, čak šta više, sa pozicije predsjedavajućeg Predsjedištva Bosne i Hercegovine morao, da pokrene to pitanje odgovornosti. Jok! On je direktno učestvovao u rušenju države Bosne i Hercegovine. On se sa Dodikom nadglasavao u negiranju genocida nad Bošnjacima kojeg je utvrdio Međunarodni sud pravde u Den Hagu, počinjen od strane vojske Republike čiji on datum obilježava, i sveobuhvatnu materijalnu pomoć Srbije za koju se zdušno zalaže zadnjih dana pri spomenu revizije presude protiv iste. Zašto panika?

Rušitelji države Bosne i Hercegovine: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, predsjednik manjeg bh. entiteta Milorad Dodik, predsjednik i premijer Srbije vojvoda Nikolić i potvojvoda Vučić

Očito je da je panika osjetna sa obje strane Drine, ali i kod međunarodnih hohštaplera, koji ovih dana „izražavaju zabrinutost“ zbog krize, koju će navodno prouzročiti zahtjev za reviziju prersude. Kako to nisu ni jedni ni drugi, ali ni treći iskazivali zabrinutost nad negiranjem genocida, nad kršenjem Ustava BiH, nad negiranjem države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao naroda, nad negiranjem bosanskog jezika? Niko, osim ambasadorice SAD-a! Zašto?

Ne pretendujući odluku Međunarodnog suda pravde u Den Hagu, niti želim licitirati njen krajnji ishod, kako to ovih dana čine „sveznalice iz oblasti prava“ pa se utrkuju sa nekom od svojih presuda, pri tom ne uzimajući činjenicu da su oni u ovoj priči samo lanjski snijeg. Izričito pravo oštećene strane u svakom sporu jeste žalba ili ti zahtjev za reviziju izrečene presude i ne vidim razloga za špekulacije koje se sa puno pjene na ustima iznose. Sasvim je razborito, ljudski, posebno pravno, sačekati konačan odgovor suda i time staviti tačku na sve. Govoriti o zahtjevu za reviziju kao uzorčniku političke krize u Bosni i Hercegovini, i svu krizu od ranije koju su proizveli upravo „tandem za krize“ Dodik i Ivanić, u najmanju je ruku diletantski i neuvjerljivo. O „eho glasačima“ njihovih tvrdnji ne bih trošio riječi, jer oni ionako nemaju svoj stav, pa time niti svoj jasan identitet. Cijenim jedino izjavu koju je vrlo jednostavno, nedvosmisleno i jasno rekao predsjednik GO SDS-a, i ministar u Vijeću ministara BiH, gospodin Mirko Šarović: “Ako me pitate kako ćemo dalje raditi, radit ćemo u interesu građana i društva u cjelini i tako ćemo se ponašati.“

Svi oni koji su se ukrcali u tramvaj zvani „Težnja“, za velikosrpskim ostvrenjem bezbeli, koje ne jenjava od Garašaninovog „Načertanija“ do danas, slijedeći predhodnike koji su završili neslavno, ne mogu očekivati da će im ta vožnja biti tek puka avantura. Vožnja, a da se ne „plati karta“, uz to radeći sve gadosti koje mitološka zadojenost može proizvesti, na pomen revizora stvara odveć nervozu kod „putnika“. Nepobitna je činjenica, da su revizor i revizija pravno valjan čin, čak i onda kada je hajdučija klijentela u tramvaju. Na kraju, pade mi na um rečenica iz biografske knjige Muhameda Asada, nekad Leopolda Vajsa, koju ću parafrazirati za našu državu. Bosna i Hercegovina je stara, ali nipošto nije spremna da umre. Zasigurno je da će daleko prije umrijeti oni koji zagovaraju načertanijsku ideju, jer Srbija nije bila ni spermatozoid u državničkom pogledu kada je Bosna bila država, prije ravno milenij. Njihov će tramvaj zasigurno pojesti šinu, a onda sve u p.m. (nisam mislio na „post meridiem“ op.a.)

Zapamtite vi u tramvaju, i prije nego li vam dođe revizor.