U večeri učestvovali zenički pjesnici dr Smajil Durmišević, Emina Selimović, Safija Vehabović, Zahir ef. Maglić i Said Šteta

Petak je, 3.februar, i još jedan kulturni događaj u organizaciji Kluba paraolimpijskih sportova „Baton“ Zenica, koji okuplja najteže invalide prošlog rata. U Muzeju Grada Zenica „batonci“ su za ljubitelje lijepe riječi, organizovali „Batonovo književno veče sa prijateljima“ okupivši na jednom mjestu pet zeničkih pjesnika, uistinu prijatelja udruženja „Baton“ koje, iako nema stalni izvor primanja novčanih sredstava, za razliku od drugih, radi i djeluje u punom kapacitetu. Pjesnici ove književne večeri bili su: dr Smajil Durmišević, Emina Selimović, Safija Vehabović, Zahir ef. Maglić i Said Šteta, ujedno u ulozi moderatora ove književne večeri. Od lirike u samom uvodu, preko haiku poezije dr Durmiševića, do lepršavih stihova dvije pjesnikinje, Emine i Safije, punih mladalačke apstrakcije i terminološke začarenosti, i konačno produhovljene začinjenosti stihova izvučenih iz religioznih riznica efendije Maglića, te sudbinske doživljenosti utkane u stihove moderatora večeri, redali su se pjesnici i njihove pjesme. Valja spomenuti i dvije priče mladih pjesnikinja koje su ponaosob budile pažnju. Jedna koja nas poziva na nezaborav i druga koja traga za pomirenjem na ovim prostorima, što je i programski cilj „Batona“ kao udruženja.

Publika uz Batonovce

Iako se prilikom pripreme za kulturni događaj u gradu Zenica, strahovalo da poezija neće privući znatan broj publike, s ponosom ističem da je muzejski prostor, koji je koincidencijom bio ukrašen prodajnom izložbom slika zeničkih likovnjaka, bio prepun. Prisutni su na kraju izrazili zadovoljstvo ponuđenim, a jedan ratni vojni invalid mi je prišao i čestitao uz opasku: „Bilo je lijepo, čak sam i suzu pustio,“ što je odagnalo sve naše strahove od prije večeri. Među prisutnima posebno ističem grupu djece iz JU „Dom porodica -Zenica“ koji su sa svojim odgajateljem Halilom uveličali ovaj događaj. Nakon zakuske na kraju uz sokove, slatkiše i jabuke, zahvalili se, i uz osmijeh obećali da će doći ponovo. Ovim su članovi udruženja KPS „Baton“ sa prijateljima pjesnicima pokazali da kultura živi, čak i onda kada joj se ne pruže zaslužena materijalna sredstva.

Ljubitelji poezije i pisane riječi ispunili muzekjski prostor