Said ŠTETA: Umjesto demantija i saopćenja, plakanja za prolivenim mlijekom, konačno bi se trebao napisati opoziv, ili još bolje otkaz, spavačima koji ubiru enormno visoke plate, u organima, službama i javnim preduzećima, jer ne rade ništa. Tamo su zaposlili sve rođeno, možda i kućnog ljubimca, a zauzvrat nisu dali ništa. Niti za stranku, niti za ovaj grad i građane, niti za državu. Njima je lijepo! Ušuškani na sofi namještaja „Haznadarević“, listaju slike na tabletu i gledaju, kako su se duškali sa svojim konkubinama (prevedeno suprugama, op.a.) po egzotičnim plažama, dok nije bahn'o bombaš, gluho bilo.

Odavno nije proliveno više žuči iz mastila najbrojnije bošnjačke stranke, kako se redovno deklariše, kao što je u zadnjih mjesec-dva. Nema dana, a da ne pročitamo demanti već spomenute stranke, na izjave dojučerašnjih jastrebova. Ona se od stranke akcije u demokratskim nastojanjima, pretvorila u stranku reakcije, čime nalikuje na kapislu koja izaziva eksploziju, ali samo onda kada se udari. Inače, izvan toga ništa! Tako u Zenici, nakon lokalnih izbora, ne prestaje hajka na bivšu perjanicu, danas u najmanju ruku izdajnika stranke, Fuada Kasumovića, koji je u utrci za mjesto gradonačelnika, naprosto pokosio protivkandidata, pionira politike i agencijskog činovnika, bez ijedne utakmice u nogama. Ne navijam za novoizabranog gradonačelnika da se zna!

I želim izbrisati sve nedoumice. Jer on još uvjek, kod mene ima bukadar mahana, prije nego li prevladaju njegove vrline. Ako ih uopće bude! Ali je neoboriva činjenica, da je izabran voljom većine građana koji su izašli na izbore, što ja kao građanin i legalista apsolutno poštujem. Neću poreći da je Fuad Kasumović gradonačelnik moje Zenice. No, vratimo se pobijeđenoj ekipi! Čini se da je talas nezadovoljstva, gubitnički bezbeli, zahvatio stranku od lokalnog do najvišeg nivoa u Sarajevu. Njega najviše! U hefti koja je iza nas, moglo se čuti kako četiri mladića ne idu s Trebevića, (kako to u vakat opjeva Fazla, op.a.) nego odlaze iz kluba, u kojem su već duže nešto kao rezerva rezervi, dok neki drugi momci istrčavaju na teren. Često gologuzi, da ne kažem nespremni. Nije slučajno da „četvorka“ dolazi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Mehmedović iz Tešnja, Šepić iz Bihaća, Sokolović iz Konjica, i Ahmetović iz Srebrenice. Nekako geografski oslikavaju i regije, gdje stranka reakcije već godinama, a sa zadnjim izborima posebno, bilježi negativan saldo. Hoće li iz vrha ove stranke, poslušati savjet dobronamjernih, pa konačno dati šansu ljudima sa vizijom, kakva su makar dvojica prvonabrojanih mladića, kojima vjerujem. S razlogom! Da stranku povuku na površinu, iz potonuća u baruštini skorojevićkih strasti i samozadovoljenja. Sebičnost, egoizam, pohlepa do neslućenih srazmjera, dovela je stranku u stanje, da je pobjeda u općini Centar, u glavnom gradu BiH, važnija od svih drugih gradova gdje su doživjeli katastrofalan poraz, ili tijesnu pobjedu. Mladići, koje iz poštovanja tako zovem, jer i svojim godinama, ali i gordošću koju imaju to zaslužuju, još od kongresa stranke, ukazivali su na niz pogrešaka, koji ne samo da su koštali stranku, nego i državu Bosu i Hercegovinu. Državu, kojoj tandem Dodik i Čović, pjevaju posmrtni marš klovnova, zajedno sa svojim trabantima, popraćeno kurvanjskim kesom, onog drugog. Njima su i narasla krila, zahvaljujući potezima stranke reakcije, sa njenim predsjednikom na čelu. Lošim bezbeli!

Zenica u tri slike

Posmatrajući to lokalno, svaka iglica sa ogromne jelke na Trgu Alije Izetbegovića, trn je u oku gubitnika, pa se smišljaju spletke i rečenice, kako bi se novi gradonačelnik omrazio građanima Zenice. Kako sam vječiti šetač, možda je cjelokupni pretpraznični dekor, ali i stanje našega društva uopće, najbolje definisao jedan „alkos“ sjedeći na zidu pored sa dvolitrom piva, reče: „Jebeš jelku, kad su ispod nje cuke.“ Što će reći, ništa se bitno nije promijenilo. Na asfaltu je i dalje jad, čemer i bijeda. Umjesto demantija i saopćenja, plakanja za prolivenim mlijekom, konačno bi se trebao napisati opoziv, ili još bolje otkaz, spavačima koji ubiru enormno visoke plate, u organima, službama i javnim preduzećima, jer ne rade ništa. Tamo su zaposlili sve rođeno, možda i kućnog ljubimca, a zauzvrat nisu dali ništa. Niti za stranku, niti za ovaj grad i građane, niti za državu. Njima je lijepo! Ušuškani na sofi namještaja „Haznadarević“, listaju slike na tabletu i gledaju, kako su se duškali sa svojim konkubinama (prevedeno suprugama, op.a.) po egzotičnim plažama, dok nije bahn'o bombaš, gluho bilo. Direktor iz tog ešalona, primio je nagradu u desetinama hiljada BAM, na platu koja je bezobrazno velika. I svako veče, kaubojskim intermecom „Dobar, loš, zao“ pozdravlja nas na lokalnoj televiziji, redovno ubirući do čak 46 paušala na jedan vodomjer. Još jedan efendija veli: „Ma istina je da je on primio, samo nije baš toliko.“ Puno je efendija, da je koliko crno ispod nokta, ako je haram. A cijeli grad zna, da je primio više! Samo ti tako govoriš jer je i tebi lijepo. Ili više nije?

Iako još čuvam sliku rock grupe moje mladosti, romantičar i pjesnik, kome su „Divlje jagode“ metafora prirodnosti i čednosti emocije koja nam tako nedostaje, neću izaći da ih čujem na trgu. Neću iz poštovanja spram načelnika Kaknja, gospodina Nermina Mandre, koji je također iz prozvane stranke, ali je insan. Neću zbog načelnika Olova, Đemala Memagića, koji svoju platu daje za stipendije djeci. Neću zbog načelnice Visokog, Amre Babić, koja napusti spomenutu stranku zbog loših momaka. Fina žena! Neću zbog načelnika Jablanice, mog generacijskog druga iz srednje škole, Salema Dedića. Ljudina, kako tada, tako i danas. On je član spomenute stranke, ali nije iz općine Centar. Neću zbog neizabranih načelnika Mostara i Stoca. Neću! Jer umjesto pjesme „Krivo je more“ na sceni, sada slušamo nebrojeno krivaca, kako se pravdaju da nisu krivi. Neću, jer želim stvarnu godinu. Komotnu i da nije poderana! Ne mora biti ni sasvim nova! Samo, neću da je tražim ispod jelke! Tamo je iluzija u koju vjeruju oni koji nose pelene. I to je njihovo pravo, svakako! Možda im se pojavi i Fudo mraz! Znate, ti likovi su uvijek nestvarni! Ašićare!