U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.

Edin PRELEJVIĆ: Jezik je, uistinu, mali organ u našem tijelu, ali ima izuzetno važnu ulogu u našem životu. On je vjesnik vjere ili nevjere, istine ili neistine, dobra ili zla. Nema ništa na ovome svijetu a da jezik o tome ne govori, bilo tačno ili netačno, provjereno ili neprovjereno, konstruktivno ili destruktivno, afirmirajuće ili devalvirajuće. To je prepoznatljiva odlika i kvalitet koji ne posjeduje nijedan drugi organ u ljudskom tijelu.

Zahvala pripada Allahu džellešanuhu na svim blagodatima koje nam Je podario, neka je salavat i selam na Božijeg Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we sellem.

Jezik je, uistinu, mali organ u našem tijelu, ali ima izuzetno važnu ulogu u našem životu. On je vjesnik vjere ili nevjere, istine ili neistine, dobra ili zla. Nema ništa na ovome svijetu a da jezik o tome ne govori, bilo tačno ili netačno, provjereno ili neprovjereno, konstruktivno ili destruktivno, afirmirajuće ili devalvirajuće. To je prepoznatljiva odlika i kvalitet koji ne posjeduje nijedan drugi organ u ljudskom tijelu. Tako oko obuhvata boje i likove, uho osluškuje i prepoznaje tonove, ruka opipava i dodiruje, a jezik ne trpi bilo kakve ograde i ograničenja, nego zadire i prodire u neslućene visine i dubine i pokušava sve definirati i svaku pojavu odgonetnuti.

Opasnost jezika uistinu je velika, ali mi, nažalost, većinom nismo ni svjesni te opasnosti. Najviše problema koji snalaze muslimane dolazi upravo zbog njihovih jezika. Bolesti i pogubne posljedice jezika zaista su brojne. Još brojnija su predavanja, savjeti, vazovi i upozorenja na njih, međutim, većina muslimana nije u stanju da se sačuva tih posljedica. Zašto? Zato što su navikli da ne vode brigu o svom jeziku, da ga ne kontroliraju i ne nadziru.

Čovjek svojim govorom naprosto otvara džennetska ili džehennemska vrata. Uz čuvanje spolnog organa, čuvanje jezika najveći je jamac za uspješan čovjekov svršetak na Sudnjem danu. Sehl b. Sa'd, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko mi garantira za ono što je između njegovih vilica i ono što je između njegovih nogu, ja mu garantiram Džennet!“
Kaže Poslanik alejhisselam: „Uspio je ko šuti“ (Tirmizi)

Nikada nećete čuti čovjeka koji šuti da se pokajao, već ćete često čuti: „Eh da to nisam rekao.“

Između vjerovanja i činjenja dobra, odnosno između srca i naših djela je jezik. Allah, dž.š., odlikovao je i uzdigao čovjeka sposobnošću govora. Ljudi govorom komuniciraju, izražavaju svoje emocije, uče i razmjenjuju mišljenja. Govor je jedna od najvećih blagodati koje su date čovjeku.

Časni Kur'an nas upozorava: „Reci robovima Mojim neka govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima! Šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj!“ (Isra, 53)

Od Ebu ed-Derda'a, r.a, se prenosi da je rekao: „Neka ti uši dobro slušaju šta usta govore, jer su ti data dva uha, a jedna usta, kako bi više slušao nego govorio!“
„Jezik je kutlaca a srce je lonac, pa kutlaca uzima ono sto je u loncu.“

Ovaj svoj govor završavam najljepšim i najčišćim govorom – Kur'anom, podsjećajući sebe i vas kako nas Kur'an savjetuje da govorimo li ne govorimo. Na 16 različitih mjestau Kur'anu stoji:

Govori dobro!
Ne govori bez dokaza!
Govori časno!
Govori istinu!
Govori ljubazno!
Govori ispravno!
Govori učinkovito!
Govori pravedno!
Govori milostivo!
Govori lagano!
Govori na najljepši način!
Govori blago!
Ne govori laž!
Ne govori klevetu!
Stalno govori istinu!
Ne ogovaraj!

Molim Uzvišenog da budemo od onih koji govore samo lijepe riječi. Gospodaru našuputi nas na pravi put, oprosti nam grijehe i Svojom milošću uvedi nas u Džennet. Amin!!!