AMERIKA NEĆE BITI CRNO-BIJELI SVIJET !
Autor: Muhamed Fazlagić
Objavljeno: 07. Nov 2016. 01:11:47
Muhamed FAZLAGIĆ: Pitanje bezbjednosti u ovom izbornom ciklusu američki građanin tretira u dva dijela. Prvi, onaj koji je građanima SAD svakako bitniji, je bezbijednost kod kuće. Taj dio implicira borbu protiv opšteg kriminala i borbu protiv terorizma u zemlji. Po ovom pitanju, supstanca borbe protiv ovih devijacija je slična, ali je forma drugačija. Clinton preferira, uključenje svih društvenih segmenata u ovu borbu. Na drugoj strani, Trump pokušava za ovo pitanje vezati slučaj nedokumentiranih emigranata uopće i izbjeglica iz muslimanskih država.
U utorak, 8. novembra, preko 200 miliona registrovanih glasača imat će priliku da odrede kojim pravcem će ići SAD, a konsekventno tome, s obzirom da se radi o najvećoj svjetskoj sili, u mnogome odrediti i globalni diskurs za naredne četiri godine. Uzimajući u obzir da SAD imaju specifičnu formu demokratskog uređenja, za razliku od europskih i drugih parlamentarnih demokratija, američki birač je primoran da bira obično izmedju dvije dijametralno suprotne vizije.
Međutim, s obzirom na kompleksnost i segmentiranost biračkog tijela, to i baš nije jednostavno. Američko društvo nije društvo koje je podijeljeno na kompaktne, velike društvene blokove. Upravo suprotno, ono je isjeckano na veliki broj društvenih kategorija koje se formiraju na osnovu široke lepeze identiteta i interesa. Društvene i kulturne kategorije kao što su rasa, etnički, vjerski identitet, ekonomska klasa, potencijal, seksualna orijentacija i druge osovine različitih identiteta, na više nivoa i to često simultano, doprinose sistematskoj društvenoj nejednakosti.
Ovakva isprepletenost različith formi društvenog ugnjetavanja, bez obzira da li se radi o rasizmu, seksizmu, homofobiji, ekonomskoj eksploataciji ili religioznoj diskriminaciji, ne funkcioniraju neovisno jedna od druge. Ove forme ugnjetavanja, zapravo se isprepliću, kreirajući sistem diskriminacija koji reflektira ovo ispreplitanje više formi diskriminacije. Birači, odnosno građani u pokušaju konceptualiziranja ovakvog stanja, pokušavaju odgonetnuti, koji kandidat na ovim izborima može riješiti najveći broj problema, odnosno sa kojim kandidatom se birač može identificirati ili pronaći zajednički sadržilac u ovom komplikovanom matriksu.
Kada svemu ovome dodamo i način na koji se vodi kampanja, gdje dominira slogan umjesto konteksta, gdje se glorificira negativna vijest koja opisuje karakter kandidata, u kampanji gdje forma definira supstancu, sa pravom možemo reci da američki birac nema nimalo lagan zadatak.
O čemu razmišlja obican američki građanin?
Ogroman broj naučnih ispitivanja potvrđuje da u suštini, običan američki građanin je okupiran problemima o kojima svaka porodica najčešće razgovara za kuhinjskim stolom. To su pitanja školstva, zdravstva, ekonomije i pitanja sigurnosti.
Po ova četiri pitanja Trump i Cinton imaju dijametralno različite vizije koje nude američkom biračkom tijelu. Trumpov koncept je na liniji višedecenijskog republikansko konzervativnog pristupa ovim problemima. On se zalaže da pitanje upravljanja obrazovnim sistemom bude prebačeno na lokalni nivo, nadajući se da će na taj način, u praksi biti moguće, anulirati odluke Vrhovnog suda SAD, po kojima Bog, religija, segregacija i diskriminacija nemaju mjesta u obrazovnom sistemu.
Po ovom pitanju Clinton ima blagu prednost, koja bi bila vjerovatno i veća, da nije opterećena decenijskim, više nego prijateljskim odnosima između nastavničkih sindikata i demokrata. Američka javnost se slaže da je koncept obrazovanja koji nude demokrati progresivniji i tretira kompletnu populaciju na jedan humaniji i pošteniji način, ali zamjeraju nedostatak odgovornosti onih loših nastavnika, koji bez ikakvih konsekvenci ostaju u sistemu iako ne mogu odgovoriti zadacima posla koji obavljaju, a nemoguće ih je odstraniti upravo zbog snage sindikata, koji je integralni dio koalicije koja može demokrate i Clinton zadržati ili dovesti na vlast.
Pitanje zdravstvenog osiguranja je fenomen koji je američku javnost podijelio na dva dijela. Birače koji su zahvalni Obami, jer je omogućio da novih 17 milijuna građana uđe u sistem, da ženska preventivna medicina bude besplatna, da osiguranja nemaju pravo odbiti nikoga sa bolešću ili predispozicijom na iste i jer je omogućio da građani od 18-26 godine imaju pravo biti osigurani od strane roditelja.
Nasuprot njima su oni koji su nezadovljni konstantnim rastom cijene osnovice osiguranja ili oni koji imaju ideološki problem sa približavanjem konceptu socijalne medicine kako se aplicira u zemljama Europe ili Južne Amerike.
Ekonomija kao esencijalno pitanje svakog društva, na ovim izborima, ima važnu ali ne i presudnu ulogu. Ovo pitanje dominira najviše u državama koje su najteže podnijele ekononomsku krizu na kraju administracije George W. Bush-a.
Iako je sa uspjehom zaustavio negativni trend, spasio automobilsku industriju, smanjio nezaposlenost i kreirao stanoviti broj poslova u tercijarnim ekonomskim djelatnostima, Obama i njegova administracija nisu u potpunosti uspjeli zadovoljiti apetite onih koji su svoju egzistenciju osiguravali u rudarskoj, čelicnoj i sličnim industrijama. To se prvenstveno odnosi na države Ohio, Pennsylvania, West Virginia i Michigan.
Republikanci su do sada vrlo uspješno artikulirali ovaj problem državama Ohio i West Virginia, pronalazeći glavnog krivca u Bill-u Clintonu, koji je tvorac slobodno-trgovinskog ugovora NAFTA.


Ko će biti novi predsjednik: Hillary Clinton ili Donald Trump


NAFTA je omogućila industrijalcima da koristeći pogodnosti u osiguravanju jeftinije radne snage, mnoge industrijske poslove preseli u Mexico, pa je to i razlog zašto će Ohio, za razliku od predhodnih izbora otići u “crvenu-republikansku” rubriku.
Pitanje bezbjednosti u ovom izbornom ciklusu američki građanin tretira u dva dijela. Prvi, onaj koji je građanima SAD svakako bitniji, je bezbijednost kod kuće. Taj dio implicira borbu protiv opšteg kriminala i borbu protiv terorizma u zemlji. Po ovom pitanju, supstanca borbe protiv ovih devijacija je slična, ali je forma drugačija. Clinton preferira, uključenje svih društvenih segmenata u ovu borbu. Na drugoj strani, Trump pokušava za ovo pitanje vezati slučaj nedokumentiranih emigranata uopće i izbjeglica iz muslimanskih država.
U tom procesu, Trump je uspio povrijediti osjećaje hispanika i muslimana, koji će zbog toga u enormnom procentu podržati Clinton. Također je uspio probuditi osjećaje onih, kojim politička korektnost, multikulturna integracija i tolerancija nisu najjače osobne karakteristike. Taj segment drustva, plebiscitarno podržava Donalda Trumpa.
Onaj drugi dio se bavi pitanjem opšte svjetske sigurnosti, ulogom SAD i NATO-a u svjetskim oružanim konfliktima i kriznim situacijama. Ovo pitanje bi moglo biti od velike važnosti za Hrvatsku, BiH i ostale zemlje u okruženju. Naime, Clinton glorificira i afirmira vojnu, političku i simboličku ulogu NATO-a, za razliku od Trumpa koji ulogu NATO-a banalizira i svodi je isključivo na pitanje iminentne ekonomske opravdanosti. On traži veću finansijsku participaciju clanica NATO-a, što bi svakako imalo uticaj na ekonomiju Hrvatske.
Za razliku od Trumpa, Clinton je jasno artikulirala strategiju proširenja ovog vojnog saveza. U situaciji u kojoj se nalazi region Zapadnog Balkana, povećanja pritisaka od strane Ruske Federacije na BiH, Srbiju i Crnu Goru protiv pristupanja ovom vojnom savezu, na prilično logičan način se može izvući zaključak kojim politikama bi odgovarala Clinton, a kojim Trump administracija. Ovome moramo dodati i činjenicu da je tvorac Dejtonskog Mirovnog Sporazuma, suprug Hilary Clinton.
Pretpostavka je da će štićenjem i možda nekim unapređenjem ovog mirovnog sporazuma, Clinton pokušati zaštiti historijski legitimitet administracije koju je devedesetih predvodio njen suprug. Razlog više za ovakvo razmišljanje daje nam i proslosedmična vijest da će u mogućoj Clinton administraciji mjesto državnog sekretara biti ponuđeno trenutnom potpredsjedniku Joseph-u Biden-u, koji u diplomatskim krugovima slovi kao vanjskopolitički ekspert, a posebno stručan za pitanje Balkana.
U konačnici, kao dodatak ovim egzistencijalnim pitanjima za Amerikance, iz vida ne smijemo ispustiti niti pitanja demografije i kulturnog trenda jednakosti spolova u SAD-u. Ova dva aspekta se pokazuju kao veoma važne varijabile u rješenju ove jednačine sa više nepoznatih. Evidentno je da demografska slika SAD-a svakim danom sve više liči na poster Benetton reklame. Tu i takvu Ameriku u pozitivnom svjetlu vidi i artikulira Hilary Clinton, za razliku od Donalda Trumpa, čija je Amerika jos uvijek crno-bijela. Mnogi, uključujući i bivšeg predsjednika Clintona, sugeriraju da je Trumpov izborni slogan “Napravi Ameriku ponovo sjajnom” u stvari kodni jezik, koji pokazuje koju i kakvu Ameriku zapravo on preferira.
Onu u kojoj bijeli, protestantski, anglosaksonski i sredovječni muškarac drži sve poluge vlasti i moći. Moramo priznati da u definiranju Trumpa kao šoviniste, nacionaliste, pa čak u nekim slučajevima rasiste ili fašiste, najveću pomoć demokratama je pružio Trump osobno. Negativni epiteti koje je u ovom izbornom procesu dijelio Meksikancima, muslimanima, imputirajući predsjedniku Obami nevjerdodstojnost rodnog lista, a posebno šovinistički i patronizirajući odnos prema ženama, zasigurno mu nisu pomogli.
George W. Bush je znao da bez supstancijalnog broja glasova iz ove četiri kategorije, republikanac jednostavno ne može polučiti izborni uspjeh na predsjedničkim izborima. Trump očigledno ne razmišlja tako. Kad ovome dodamo i stanovitu prednost u broju i kvalitetu surogata koje učestvuju u kampanji, Trumpov zadatak izgleda sve teži. Naime za Hilary Clinton na dnevnoj bazi, a na različitim lokacijama agitiraju predsjednik Obama, njegova supruga Michelle, potpredsjednik Biden, bivsi kandidat Al Gore, vođa lijevog krila demokratske stranke Bernie Sanders, Bill Clinton i mnogi drugi.
Za Donalda Trumpa agitiraju rijetki, kao što su bivši gradonačelnik New York-a Rudi Giuliani i nekadašnji vodja Kongresa Newt Gingrich, koji istini za volju uživaju ugled u veoma limitiranom dijelu biračkog tijela. Analitičari kažu premalo i nedovoljno kvalitetno da bi se očekivalo puno. I pored svih ovih indikatora, nama ostaje da sačekamo srijedu ujutro i vidimo kojim putem kreće SAD i ostatak svijeta.
Ako je vjerovati kladionicama, a one rijetko griješe, izgleda da će razglednica Amerike ipak više sličiti onoj sa Benetton reklame, da će po prvi put u istoriji i osoblje Bijele Kuće oslovljavati svog pretpostavljenog sa Madam President i da će po prvi put SAD umjesto prve dame imati prvog džentlemena. Ukoliko kladionice i anketari pogriješe, imaćemo novi Brexit i novu dinamiku odnosa u svijetu. Bez obzira na ishod, zemaljska kugla će nastaviti da se okreće. (Slobodna Dalmacija)