Bajramska hutba sa mnibera Gayis Husrev begove džamije
REISU-L-ULEMA KAVAZOVIĆ: NEPRIHVATLJIVO JE DANAS DA U BOSNI OSLUŠKUJEMO ISTE PRIJETNJE I FANFARE ZLA I DA ZANOĆIVAMO U STRAHU
Autor: Dr. Husein ef. Kavazović, reisu-l-ulema
Objavljeno: 13. Sep 2016. 13:09:14

REISU-L-ULEMA MR. HUSEIN EF. KAVAZOVIĆ: Danas, nažalost, ima onih koji bi ugasili svjetlo i koji bi voljeli da zavlada mrak. U našoj domovini se to dogodilo prije dvadeset i nešto godina: stotine hiljada ljudi je stradalo, rat je ovu zemlju opustošio, a narod zavio u crno. Neprihvatljivo je danas da osluškujemo iste prijetnje i fanfare zla i da zanoćivamo u strahu i zlim slutnjama.
Ovo je zemlja svih nas. U njoj smo ponikli, ona nas je odhranila. Drugi nas nikada neće razumjeti, kao što mi možemo razumjeti jedni druge. Inatom se mogu potkopati njeni temelji, unijeti nepovjerenje, udariti na njen poredak, sutra možda i na život, imetak i čast ljudi. Može se srušiti i vlastita kuća, a potom u tuđoj živjeti, kao stranac. Muslimani u tome neće učestvovati. Nećemo dati legitimitet onima koji ugrožavaju mir i dovode u opasnost naše živote, koji nas ponižavaju i na svaki način pokušavaju posijati zlo. Sve što rade mogu raditi na svoj račun, a kakav će on biti vidjet ćemo.


Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Milostivi Allah je zadužio Muhammeda, a.s., da ljudima dostavi Knjigu na čijim stranicama je sama istina, koja je uputa bogobojaznima i spas zalutalima. On poziva ljude miru, dobroti, pobožnosti i predanosti. To je suštinsko i opće značenje naše vjere. U njoj su poruke za čovječanstvo, ne samo one koje su Muhammedu, a.s., objavljene, već i one koje su preko svih poslanika, neka je na njih Božiji mir i spas, dostavljane ljudima.

I ovoga dana, u kojem klanjamo bajram namaz i prinosimo žrtvu kurbana, svjedočimo našu privrženost putu Ibrahima, a.s., i njegovih sinova. To je velika vjerovjesnička loza, koja vodi sve do Muhammeda, a.s.

U Svojoj Knjizi Allah kaže:

On (Allah) vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima, Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu da bi Poslanik bio svjedok vama, a da biste vi bili svjedoci ostalim ljudima (22:78).

Kada Muhammed, a.s., govori o vjerniku, on ga opisuje riječima: Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni drugi ljudi, drugi vjernici, muslimani. On se bezuslovno i u potpunosti predaje slušanju i slijeđenju Allahove riječi, po kojoj se upravlja i postupa svakodnevno.

Mir sa sobom i svijetom je ono što Allah od nas traži: Gospodaru moj, Ti si mir i od Tebe je mir, blagoslovljen neka si Ti u Svojoj veličini i plemenitosti, dova je vjernika na svakom namazu.

Allah kaže:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći, i sjedeći, i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi... (3:190-191).

Braćo i sestre.

Ovo su mjeseci ešhuru-l-huruma, mjeseci mira u Allahovom kalendaru, u kojima On poziva ljude u kuću mira i neprolijevanja krvi. U ovim mjesecima je propisao obavljanje hadža, krune svih ibadeta, u kojem se djeca Ademova vraćaju Božijoj kući, da u njoj nađu smiraj i sigurnost, nakon teških životnih iskušenja. Na hadžu nema odvajanja; svi se trude da ostanu zajedno i da se ne izgube, a čovječanstvo je jedna porodica koja slavi Jednoga Boga.

Moral kojega su zagovarali i provodili vjerovjesnici održao je ljudski rod. To nije apstraktni moral, sklonjen u neku dobro razrađenu teoriju. To je najkonkretniji odnos poštovanja, ljubavi i uvažavanja prema čovjeku, prema najbližem saputniku u ovome životu. Nikada se u vjeri nije zagovarala ideja apstraktne ljubavi, u ime koje bi se žrtvovao živ čovjek. To jasno vidimo u kazivanju o Ibrahimu i njegovom sinu Ismailu.

Niko od vas neće vjerovati dok ne bude želio svome bratu ono što želi sam sebi, riječi su vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koje dopunjuju ovo kur'ansko kazivanje. Mi jedni drugima jesmo kušnja, ali nas vjera uči da je prevladamo ljubavlju i dobrotom prema najbližem.

Vjera je nada stotina miliona ljudi u svijetu u kome je razum potčinjen golom interesu bogatih i sebičnih. Danas on služi za opravdavanje pohlepe onih koji gomilaju ovozemaljska dobra u svoje ruke, dok se bodljikava žica širi oko siromašnih, ratom unesrećenih i napuštenih. Razum ne obuhvata patnju čovječanstva, moralna načela blijede, a čovjek se pretvorio u veliku ranu koja ne zarasta.

Ne živimo samo jednu krizu, već nekoliko njih zajedno. Najveća od njih je kriza duhovnosti. Njene posljedice su sasvim očite. One se manifestiraju u ratovima, političkim sukobima i strašnoj provali bezakonja. Mnogi ljudi ili umiru od gladi i zagađenosti vode, ili žive u krajnjoj bijedi i siromaštvu. Razlog tome nije manjak hrane i vode na Zemlji; naprotiv, čovječanstvo proizvede jednu trećinu hrane više od potreba. Svjedočimo nestanku morala i odgovornosti pred Bogom i porastu sebičnosti, zloupotrebe vjere, znanja, zakona i moralnih normi.

Elitističke grupe upravljaju svijetom. To se modernim jezikom zove upravljanje krizama, što nije ništa drugo do li glad i želja onih koji imaju više nego što im treba da imaju još više.

O njima Allah ovako govori:

Kada im se kaže vjerujte kao što vjeruju obični ljudi (to jest ponašajte se kao što se ponašaju obični ljudi) kažu: “Zar da vjerujemo (da se ponašamo) kako se ponašaju glupaci?“ A zar?! Ne! oni su glupaci samo to ne uviđaju.

Gdje nema ljubavi nema ni dobra, jer onaj ko drugome čini dobro s ljubavlju ne očekuje nagradu; ljubav mu je nagrada. Tome su nas učili svi vjerovjesnici, od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s.

Braćo i sestre.

Pet je temelja na kojima počiva naše služenje Bogu. To su minimalni zahtjevi koje je potrebno ispuniti da bismo za sebe mogli reći da smo muslimani. Vjerovjesnik, a.s., to je ovako kazao: Islam stoji na pet stubova: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljanju hadža ko bude u mogućnosti. Ako imate temelje, to još uvijek ne znači da ste sagradili kuću. Potrebni su zidovi i krov, da biste bili zaštićeni. Bez dobrih djela, temelji će ostati, ali zgrada neće biti sagrađena. Tako je s našom vjerom, ako njome, služeći Bogu ne služimo i ljudima. Žalosno je to što vidimo da se ona zloupotrebljava, da se vjerski simboli koriste kao politička sredstva i kumiri. To je potpuno oprečno duhu vjere i Ibrahimovoj duhovnoj tradiciji na koju se svi pozivamo, i muslimani, i kršćani, i jevreji. Nije vjera u visokim minaretima i tornjevima ili krstovima i križevima po brdima. Ona nikada nije ni bila skrivena tamo u zidovima hramova, već u ljudskom srcu i njegovom milosrđu. Podsjećam vas na riječi velikog sufije Bistamija, koji je jednom bogatom čovjeku kazao: „Očisti svoje srce pa klanjaj gdje hoćeš“.

Vjerovjesnik, a.s., obraćajući se ljudima na Oprosnom hadžu, kazao je: Počinjem ovaj govor s onim što je najvažnije. O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast sveti su (nepovredivi) sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom, baš kao što je svet i ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu u ovom vašem gradu. Ovo su riječi čovjeka koji je vjeru razumio kao odgovornost prema zajednici i vrijednostima na kojima ona počiva.

Život, imetak, čast i sloboda ljudi su emanet u rukama onih koje smo izabrali da brinu o javnim poslovima u zajednici. Sigurnost ljudi, suverenitet i integritet zajednice moraju se čuvati, kako od onih koji bi je ugrozili spolja, tako i onih koji je neodgovornošću, korupcijom, nepotizmom i stalnim nečinjenjem onoga za što su zaduženi ugrožavaju iznutra. Stvari koje su vam date u emanet vratite na vrijeme onome čije su, kazao je Poslanik. Prema tome, emanet kojega smo preuzeli da brinemo o životima, imovini, slobodi i pravima ljudi, dužni smo vratiti narodu u istom ili boljem stanju. O ovome bi trebalo da vode računa oni koji su u ime nas emanet preuzeli.

Braćo i sestre.

Bog je sinovima Israilovim preko Musaa, a.s., nakon dugog lutanja pustinjom, objavio Tevrat, koji im je bio svjetlo i koji ih je uveo u obećanu zemlju. Zakon je svjetlo koje osvjetljava put da u mraku ne bi stradali ljudi. Danas, nažalost, ima onih koji bi ugasili svjetlo i koji bi voljeli da zavlada mrak. U našoj domovini se to dogodilo prije dvadeset i nešto godina: stotine hiljada ljudi je stradalo, rat je ovu zemlju opustošio, a narod zavio u crno. Neprihvatljivo je danas da osluškujemo iste prijetnje i fanfare zla i da zanoćivamo u strahu i zlim slutnjama.

Ovo je zemlja svih nas. U njoj smo ponikli, ona nas je odhranila. Drugi nas nikada neće razumjeti, kao što mi možemo razumjeti jedni druge. Inatom se mogu potkopati njeni temelji, unijeti nepovjerenje, udariti na njen poredak, sutra možda i na život, imetak i čast ljudi. Može se srušiti i vlastita kuća, a potom u tuđoj živjeti, kao stranac. Muslimani u tome neće učestvovati. Nećemo dati legitimitet onima koji ugrožavaju mir i dovode u opasnost naše živote, koji nas ponižavaju i na svaki način pokušavaju posijati zlo. Sve što rade mogu raditi na svoj račun, a kakav će on biti vidjet ćemo.

Budimo strpljivi, budni i mirni i bdijmo na granicama, kako nam Allah zapovijeda. Niko nije iznad zakona i, s Božijom pomoću, zakon će sve stići.

Bajram je prilika da pokažemo našu bratsku i komšijsku ljubav i pažnju, lahkoću življenja s drugima i drukčijim, koja je u našem habitusu ukorijenjena. Dužnost nam je žrtvovati sebične želje i potrebe i razuvidjeti želje i potrebe drugih. Dužnost nam je i zajednici se posvetiti, učiniti sve što možemo da ona bude složnija, čvršća, humanija i osjetljivija za najtanahnije potrebe svakoga svog člana. Čuvajmo živote, imetke i čast jedni drugima. Mi smo jedni drugima najpreči. Učimo svoju djecu da se međusobno paze, poštuju i čuvaju jedni druge. Naša domovina je lijepa zemlja; nastojmo i mi biti čestiti ljudi, ličiti na nju. Gradimo je u slozi i ljubavi. Mir i povjerenje među nama je naša najveća vrijednost. Osokolimo naše prvake da razgovorima i dogovorima, zajedno s nama, grade naš zajednički dom. Odbacimo uskogrudost i ponašajmo se u duhu vjerovjesničke tradicije: Ne čini drugome ono što ne bi volio da drugi tebi učini.

Ne dozvolimo da nas razlike udaljavaju od naše primarne potrebe da budemo ljudi. Pozivam jevreje, kršćane, muslimane i druge da složno radimo na podizanju naših porodica, odgoju naše djece i očuvanju naših zajednica.

Sklapajmo prijateljstva s ljudima gdje god nam se ukaže prilika; založimo se za mir, istinu i pravdu kada god se želi izazvati nemir, proturiti laž ili nametnuti nepravda. Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita; praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima. Zamolimo Gospodara svjetova da nam olakša ovodunjalučke terete, poveže naša srca i bude nam milostiv na Sudnjem danu.

Braćo i sestre.

Svima vama u domovini Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedite ih s porodicama, rodbinom i prijateljima. Bolesnim i muhadžirima želim da im Allah podari lijeka i sigurno stanište i učini kraj njihovim mukama i iskušenjima. Neka u srca svih nas Uzvišeni unese nadu u Njegovu milost i dobro u svijetu u kojem živimo.

Bajram šerif mubarek olsun!