Bosnjaci.Net

Padali su po zidu uzdasi

podstanarske sobe u predgrađu

k'o sjaj svica s ljetom što se gasi

da se opet s drugim ljetom nađu

Voljeli smo noći boje maka

tek pred zoru da se oko sklopi

i drhtali s dodirima mraka

što nam strasti k'o kap vode popi

Sad nad gradom crni oblak stoji

ni sunce se grohotom ne smije

k'o minute, srce kuca, broji

još sjećanje dušu mi ugrije

Još koračam sa zakrpom na koljenu farmerica

sijede kose, dogorio kao svijeća

a ti bježiš iz sjećanja kao osmijeh sa mog lica

Kako li je tvoje ime? Mora da se zoveš sreća!