Avdo METJAHIĆ: Ono što zaokuplja mnoge muslimane, u CG i Serviji, jeste, nažalost, ponašanje nekoliko islamskih vjerodostojnika, odnosno hodža, koji ne mare za jedinstvo u islamu, i ne birajući načina da se nametnu vjernicima, pa makar to bilo uz pomoć intriga, laži, podvala i obmanjivanjem vjernika. Oni dobro znaju da u islamu nema granica, te da ne postoji teritorijalni pa ni državni islam, ne postoji bosanski, turski pa ni arapski islam nego jedan uneverzalni, a oni koji bi da to odvoje, plaćenici su fašističkih režima i islamofoba, jer takve najmanje interesuje vjera islam i jedinstvo muslimana, nego titule i i interesna sfera.

Još 1999., crnogorski dnevnik Vijesti objavio je djelove iz knjige pisca, publiciste i analitičara Ive Žonjića koji u knjizi “Prevarena povijest”, analizira učinak medija i propaganda, a s druge strane “tradiciju i epsku svijest” srpsko-crnogosrkog podneblja gdje se osvrće na kukavičko ubistvo Smail-age Čengića koje je naručio vladika crnogorski Njegoš. Kaže, bila je to osveta za mlađeg barata koji je poginuo u borbi sa “bosanskom vojskom” na Grahovu, tako to kaže srpsko-cnogorska historija. Da li je na Grahovu bio boj ili prepad hajduka, nećemo ulaziti u detalje, ali sa pravom možemo reći da je takvih slučajeva prepada iz busija bilo na svakom koraku, i to na karavane ili pak prepad na mali pokret turske vojske, do tridesetak vojnika, pa dokoni guslari od svega toga naprave boj i velike pobjede. Pisac Žonjić je imenom svog rada, odnosno knjige rekao sve, jer drugo i nijesmo naučili sem neistina, obmanjivanja, laži i prevara. Što se tiče Njegoša, mislim da se dosta reklo posljednjih godina, posebno u medijima koji nisu dozvolili da ih cenzurišu srpsko-crnogorske režimi, udbe… Demokratija je bar na neka vrata ušla u taj dio svijeta, a isto zahvaliti treba i savremenoj tehnologiji i razvitku interneta. Srpsko-crnogorski zloglasni pjesnik Njegoš, mrzitelj svega drugačijeg od njega, i sve što je za sobom ostavio je zlikovačko genocidno djelo, tako da njegovi sunarodnici, guslajući i naricući stihove, i dandanas proganjaju druge i drugačije sa balkanskog podneblja. Posredstvom njegovih zlodjela nad Bošnjacima činjen je imamo genocide za genocidom, u koje su ubijani i proganjani nevini ljudi, zato što se drugačije mole Svevišnjem Bogu i što je pošteniji i iskreniji od njega i njegovog ‘stada’ koje je genocidnim pjesništvom zaveo. Danas Njegoševi nasljednici nijesu možda toliko vični pjevanju, bar javno, ali su usavršili kamu i intrige, na koju ih je uputio taj veliki šovinista, do podne Srbin od podne Crnogorac.

Jedan od mutivoda “savremenog” srpstva odnosno svetosavlja na tim prostorima u dvadeset i prvom vijeku je metropolit Spske pravoslavne crkve u CG, po zlu čuveni Amfilofije ili kako ga zovu Risto sotona, koji je podsticao i huškao na rat na Balkanu a specijalno u Bosni, protiv muslimana od 1992. do 1995. godine, i sa sljedbenicima njegove crkve bio učesnik u genocidu nad autohtonim stanovnicima RBiH, Bošnjacima.

Srpski nacionalizam od uvijek je bio obojen vjerskim fanatizmom, a vrh SPC odivijek je podržavao vođe koji nikad ne bi prošli mentalni ispit, uz to su blagosiljali, ubice, pljačkaše, silovatelje i palikuće, koji su harali Balkanom! Posredstvom SPC taj narod već dvije decenije plaća “piromanski ceh” vođa koje podržava svetosavlje i koji ih bacaju iz provalije u provalije, i iz poraza u poraz.

Svetosavlje koje promovira Srpska pravoslavna crkva u današnjem dobu, nije ništa drugo do fašizam nove ere ili divljaštvo iz Srednjeg vijeka, a dokaz je o kakvim se ljudima radi, da jednom metropolitu i vjerskom poglavaru nije dozvoljen ulazak u zemlje evrolske unije

Umjesto da bar vjerski dostojanstvenici rade, da ovaj svijet postane boljim i snosnijim za život i suživot čovjeka, oni se ponašaju mnogo gore nego političari koji su ovaj svijet mnogo puta doveli na ivici propasti. Jest, Amfilofije je proklasao i valjda bi trebalo da mu niko ne pridaje veliku važnost, jer djeluje kao dvorska luda, pa i neka tako i ostane. Skandali koji su česti a izlaze svi do jednog iz SPC, i u CG, dokazuju da je Srpaska pravoslavna crkva ekstremna i teroristička organizacija, te da je samo obavijena crkvenim ruhom, da bi bolje djelovala i bila što više ubjedljiva kod vjernika, koji vjeruju u nešto nepostojeće. Složit će te se, pisati o poglavarima SPC na Balkanu je gubljenje vremena, jer ta vjerska ustanova dosad je pokazala bezbroj puta, da nema namjeru da se mijenja i da se okrene Bogu i Božjim zapovjestima.



Ono što zaokuplja mnoge muslimane, u CG i Serviji, jeste, nažalost, ponašanje nekoliko islamskih vjerodostojnika, odnosno hodžica, koji ne mare za jedinstvo u islamu, i ne birajući načina da se nametnu vjernicima, pa makar to bilo uz pomoć intriga, laži, podvala i obmanjivanjem vjernika.
Oni dobro znaju da u islamu nema granica, te da ne postoji teritorijalni pa ni državni islam, ne postoji bosanski, turski pa ni arapski islam nego jedan uneverzalni, a oni koji bi da to odvoje, plaćenici su fašističkih režima i islamofoba, jer takve najmanje interesuje vjera islam i jedinstvo muslimana, nego titule i i interesna sfera.
Danas u vremenu kad čovjekov opstanak zavisi od istine, kad vjerski dostojanstvenici bi trebali da rade na međureligiskoj saradnji i povezanosti. Čovjek je čovjek, samo ako se tako ponaša, pa sve religije bi trebalo da se drže Božje riječi i zapovjedi, mada i religije su vođene ljudima sa različitim mentalitetima, pa zato imamo Amfilofija i sličnim njemu.

Posljednjih dana svjedoci smo događaja, gdje je u nekoliko gradova Sandžaka prikazan dokumentarni film o genocidu nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Na svim projekcijama bili su prisutni građani i vjerski predstavnici, što je isto bilo i u Pljevljima, gdje je bio prisutan i sandžački muftija hafiz Abdurahman ef. Kujević, koji je bio učisnik u programu na premijeri i svim projekcijama. Ali, prema izvještajima crnogoskog dnevnog lista “Pobjeda”, doznajemo da je hafiz Kujević i ovog puta bio “bahat” i “neposlušan”, bar tako javlja Pobjeda. Jasno je da pojedinci ovakve prilike koriste da se dokažu svojim šefovima i udbaškim krugovima u kojima se nažalost pominju i službenici IZCG, poput pljevaljskog glavnog imama, kojem baš sve pristoji ali ne da je imam i da nosi ahmediju; koji tek onako slučajno fino izrežira da se dodvori šefovima, a u čemu im u pomoć dobronamjerno pritekne Pobjeda, dnevni list koji ima i te kako veliku praksu u forsiranju i izmišljenih antibošnjačkih scena. List “Pobjeda” na isti način je postupala baš kao u vremenu srpsko-crnogorskih genocidnih ratova na Balkanu, odnosno, Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu.
Intrige i antimuslimanstvo je na dugo i široko poznato kod ovog medija i novinarskih piskarala, te da je uvijek bio režimski medij ili pak partijski bilten, pa nije čudo da se nešto ovako nađe i ovaj put na stranicama Pobjede. Prepredavanje nečega od ničega, bilo je prisutno u Pobjedi oduvijek, gdje su neki događaji pretvarani u običnu farsu, ili pak izrežirati događaj koji se desio kod muslimana, a ne obraćajući nikakvu pažnju na događaje unutar SPC i njenog metopolita Anfilofija.

Zar dobrota i plemenitost nikad da prevlada na tim prostorima, i kako to da uvijek neko na tim prostorima, iskorištava muslimanski merhamet. U sto godina, jedanaest genocida prebrodiše ovi muslimani od istih naroda, odnosno istog naroda, koji ne osjeti do dan danas ni trunke grižnje i savjesti za sve nesreće i nepravdu učinjenu muslimanima.

Ono što će svakoji svjestan čovjek zapitati je: Čija je ovo država? Političara ili naroda koji žive u njoj? Poznato da je veći dio svijeta podijeljen na budale i one koji se još nijesu opredijelili, nažalost.

Negdje pročitah, pa ću parafrazirati: Čovjek treba izraziti svoju bol riječima i neslaganje sa nepravdom! Bol koja ne govori, guši dušu i srce, pa jednog dana i pukne.