U Petnjici je održan „IX Festival kratke priče - Zavičajne staze Bihor 2016.“, dok je 12. jula 2016., održana promocija zbirke priča „Bihorska enigma“ grupe autora. Promoteri su bili: profesor filozofije Esad Muratović, književnik Miomir Milo Mišović i Senada Đešević, prof. Ovom pirlikom u nastavku objavljujemo osvrt Senade Đešević na zbirku pripovjetki „Bihorska enigma“.

Umjetničke dometi autora u kratkoj prozi savremene književnosti

Senada ĐEŠEVIĆ: Riječi autora su u stanju da dočaraju i povežu kroz dijaloge moderno i tradicionalno, fikciju i fakte, metaforički pronađu pravu riječ, pa često umjesto brutalnosti i banalnosti subjektivizujući svoju inspiraciju postižu nešto blaži, iskreniji i ubjedljiviji kontakt sa čitaocem, putem istančane analize čovjekovih razmišljanja i međusobnih odnosa.

Zbirka „Bihorska enigma“ sadrži trideset i jednu kratku priču, koje simbolično predstavljaju život, svakodnevno preživljavanje naroda na i van svog ognjišta, zbilje, stvarno i nestvarno, vidljivo i nevidljivo, tugu, bol, besmisao, brutalnost i smrt, kao posljedicu rata, u priči - “Farbanje života“, strepnje i drhtaje, nadanja i očaj nesrećne majke zbog odlaska njenog djeteta u vječnost, u priči - „Put“, jasno naziranje istinske ljubavi, naklonosti i poštovanja prema zavičaju i svom narodu, kako kroz stvarni doživljaj, tako i kroz imaginaciju, oživljena sjećanja, odavanje počasti rahmetli Ćamilu Sijariću putem priče - pjesme - „Vodeni zavičaj, čojstvo i junaštvo u pričama: „Murat i Milorad“ i „Uglješa“, velikoj ostvarenoj i neostvarenoj ljubavi u pričama: Na ime „Slobodanka P“ i "Ljubav različitosti“, patnje bolove i način na koji se otkrivaju stvarnost i sjećanja ljudi sa prostora Bihora, u kojima se ogleda istinski dah čovjekovog bića u traženju i pronalaženju ličnog puta i životnog izbora u priči - „Dukat“.

S perspektive fiktivnog sveznajućeg naratora često nailazimo na distancu između pripovijedača i onoga o čemu se pripovijeda. Takozvanim bezličnim ili dramskim pripovijedanjem postignuta je mirnoća u kazivanju.

Stil autora određen je u zavisnosti od izbora teme, jezičkih sredstava, dominantnim osjećanjima i raspoloženjima, načinom doživljavanja svijeta, stavom prema životu - pesimistički ili optimistički, oblikovanjem likova i slika i sl. Riječi autora su u stanju da dočaraju i povežu kroz dijaloge moderno i tradicionalno, fikciju i fakte, metaforički pronađu pravu riječ, pa često umjesto brutalnosti i banalnosti subjektivizujući svoju inspiraciju postižu nešto blaži, iskreniji i ubjedljiviji kontakt sa čitaocem, putem istančane analize čovjekovih razmišljanja i međusobnih odnosa.

U strukturiranju enterijera i pejzaža duboko su funkcionalni i time jednostavni, te je funkcija jezičko - stilskog izraza u pričama usklađena sa akcentom na naraciju.

U prvonagrađenoj priči „Odabranik“, autorka govori o Ajninoj nesrećnoj sudbini, o njenom životu koji umire Serdarevom prodajom, i nasilnom udajom za infantilnog Galjana, o raskidu sa njenom porodicom i kućom u koju nikada više neće kročiti. Poput Borine Sofke budiće je miris slika novog doma, muža, podsjećajući je na prodaju, prevaru, buđ, trulež.

Kroz dominantne motive ljepote, novca, prihvatanja novog i novonametnutog načina života, straha i borbe za opstanak, upornosti, istrajnosti, propasti i smrti ona prkosi sebi i drugima. Sukob snova izaziva u njoj unutrašnje borbe, želi da jaukne i krikne krijući lični i emotivni poraz.

Kao i mnoge prije nje, ona je poražena one noći u đerdeku, saznanjem za koga je u stvari došla, svjesno pristajući da bude žrtva radi ličnog ponosa povlačeći se i udaljavajući se od svijeta dostojanstveno i stoički.

Istina koju nam autorka donosi namijenjena je podizanju svijesti, prvenstveno mladim djevojkama, koje između sna i jave, sadašnjosti i budućnosti, mogućnosti brzog načina zarađivanja novca, budu često namamljene, prevarene, tučene i na kraju prodate od strane makroa.

Interesuje je moral i psihologija likova, ono emotivno, burno, oporo, mutno, grubo - animalno, što izaziva bol i patnju, dobijajući tamnu stranu ličnosti.

Bogatim leksičkim fondom, je uspjela da sačuva od zaborava mentalitet, običaje, specifičan govor koji taj narod ne želi i neće nikada zaboraviti, niti ga se postidjeti ma gdje bio, idejne vrijednosti koje su predstavljale jedan narod, jedno vrijeme, bihorski kraj, a i mnogo šire.

U priči „Odluka“, uvodnom narodnom izrekom - „Prvoj zulumćar, drugoj hizmećar“, autorka nas takođe upućuje na zlostavljanje i patnju žene, na njenu potčinjenost, na borbu u dostizanju ljudskih ideala. Međutim, u drugoj polovini priče ona je antipod dotadašnje žene, buni se, afirmišući opšteljudske ideale, otvara nadu, prezire apsurd života, traži spas u drugoj zemlji, odbacujući iluziju o vječnoj dominaciji „jakog“ nad nedužnom, na ovim prostorima, i dokazuje da je sila i nadmoć bahatih prolazna, a sa njima i njihovi hirovi i uboga narav. Oslobođena stereotipa i nepisanih zakona, ona će izaći iz hermetički zatvorenog kruga, u kojem nije mogla slobodno da funkcioniše, te uzdižući se na pijedestal pobjednika, postaje ravnopravan član društva, dokazujući da je usud – odlazak mnogih, pa i nje, iz bihorskog kraja.

Ispovijednim tonom priča pokreće unutrašnje damare kod čitaoca. U dijalozima uviđamo spoj tradicionalnog i savremenog načina života.

Jednostavnost dugih rečenica, dinamika i ispovijedni ton odlikuju priču, koja izvire iz savremenog bihorskog i tradicionalnog, bogatog i nikad zaboravljenog jezika nastalog i njegovanog u bihorskoj kulturnoj sehari.

U priči „Ionako je upućeno mrtvacu“, autor nam govori o golgoti u kojoj se našao njegov narod. Otmicu nevinih ljudi iz voza 671, na pruzi Beograd – Bar, autor doživljava ne samo gubitak nade roditelja nesrećnog mladića, već i kao vlastiti gubitak nade. On, kao u kaleidoskop umeće slike užasa i zle sudbine njegovog naroda, koji se već duže vremena kažnjava samo zato što je vjerski, kulturno i civilizacijski drugačije opredijeljen. U ratnom vihoru u konkretnim poetskim slikama, sa jasno izraženim bojama, zvucima i mirisima ratnog ludila, nailazimo na uništene ljudske živote, ogoljene duše, žal za izgubljenim sinom, ali i vjeru i nadu da će se makar putem pisama javiti, i samom pojavom ljepše, potpunije i civilizovanije živjeti. Međutim, uzaludna je njihova svaka nada, realnost je surova, a neodgovaranje njihovog sina na poslata pisma, opomena, da je roditeljska nada trajno izgubljena, te da su i božiji i moralni i ljudski zakoni pogaženi i omraženi, gubeći svaki smisao čovječnosti, elementarnih ljudskih vrijednosti i života, uopšte. Ratno ludilo je u genocodnoj spirali zla uspjelo da pobijedi, i time zadnju nadu nesrećnim roditeljima ugasi.

Bogatim vokabularom, oštrinom pera, jakim emocijama, dominantnim motivima, snažnom intonacijom, figurativnošću i slikovitošću, priča dobija na estetsko - umjetničkoj težini, prvenstveno zbog korišćenja realnih argumenata kao inspiraciju za pisanje ove priče.

U vajanju likova, u oblikovanju situacija, u vođenju i komponovanju priča, u jezgrovitosti i jednostavnosti kazivanja, autori su ostvarili umjetničke domete koji obezbjeđuju visoko mjesto u kratkoj prozi savremene književnosti.