Elmedina MUFTIĆ: Uručiti „Mostarsku povelju mira“ crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću znači samo jedno: pljunuti žrtvama genocida u lice, zatiranje sjećanja, kao i pucanj u čelo kulturi pamćenja. Nagraditi zlikovca iz Miloševićevog genocidnog ešalona je ubijanje žrtava po drugi put, kao i civilizacijska sramota i brutalno gaženje svetosti istine, odnosno gaženje prava žrtve. Pitamo se, koliki je stepen emotivne amputiranosti u ličnosti Denisa Zvizdića kad je spreman na ovakve korake samoponiženja i poniženja žrtava genocida naroda iz kojeg potiče? Kakve su to političke igre u kojima se zaigraš do te mjere da zaboraviš agresiju i genocid? Šta je to Crna Gora osim agresije i genocida učinila za Bosnu i Hercegovinu, pa smo mi prema istoj toliko naklonjeni, pa joj poklonismo Sutorinu, a na tragu jada i zlikovca proglasimo mirotvorcem?

Znate šta je gore od samog zla? Legalizacija zla! Nagrađivanje zla! Najgore stanje jednog naroda se ogleda u tome, da zvaničnici tog naroda odaju priznanja i daju nagrade ubicama naroda svog, što je civilizacijski nonsens ne tako često viđan.

Ali, kako je Bosna i Hercegovina sinonim za misao „gdje prestaje logika tu počinje Bosna i Hercegovina”, tako nismo pošteđeni ni civilizacijske bljuvotine u vidu poziva predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću za prisustvovanje manifestaciji „Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje“ i potpisivanju „Mostarske povelje mira“. I ne samo to, već će mu „Mostarska povelja mira” biti zvanično uručena.

Paradoks koji vrišti do neba i nazad, ibreti se stid jer više nema obraza da se crveni od tolikog jada i čemera onih koji su zaboravili šta se dešavalo samo dvadeset godina prije, i ko je bio agresor i ko je kršio sve konvencije o ljudskim pravima, o pravima ratovanja, ko je bio sudionikom u izvršenju genocida.

Uručiti „Mostarsku povelju mira“ crnogorskom premijeru Milu Đukanoviću znači samo jedno: pljunuti žrtvama genocida u lice, zatiranje sjećanja, kao i pucanj u čelo kulturi pamćenja. Nagraditi zlikovca iz Miloševićevog genocidnog ešalona je ubijanje žrtava po drugi put, ako i civilizacijska sramota i brutalno gaženje svetosti istine, odnosno gaženje prava žrtve. Pitamo se, koliki je stepen emotivne amputiranosti u ličnosti Denisa Zvizdića, kad je spreman na ovakve korake samoponiženja i poniženja žrtava genocida naroda iz kojeg potiče? Kakve su to političke igre u kojima se zaigraš do te mjere da zaboraviš agresiju i genocid? Šta je to Crna Gora osim agresije i genocida učinila za Bosnu i Hercegovinu, pa smo mi prema istoj toliko naklonjeni, pa joj poklonismo Sutorinu, a na tragu jada i zlikovca proglasimo mirotvorcem?

Očito je naše političko vodstvo oboljelo od stockholmskog sindroma, bolesti u kojoj se žrtva zaljubljuje u agresora, pa tako zaraženi i narod vuku u propast.

Denis Zvizdić i ostala vrhuška ako je obolila neka se liječi, umjesto što svakodnevno narod izlažu poniženju i ismijavanju. Neka se podsjete na događaje iz perioda 1992.-1995. godine i vidjet će za kakva (ne)djela oni „Mostarsku povelju mira“ daju u ruke onome kome za sve učinjeno jedino treba staviti lisice na ruke i put zatvorske ćelije. Čisto podsjećanja radi navodimo samo par događaja iz skorije prošlosti, u kojima je politički sudjelovao i „mirotvorac“ Đukanović: hapšenje Bošnjaka na crnogorskom primorju te likvidacija jednog broja njih u Crnoj Gori, dok je većina deportovana Karadžiću na nož, među njima i tri brata iz Foče, Mithad, Zaim i Hidajet Rikalo, koji su po deportaciji zaklani na Željeznom mostu u Foči. Zatim, zločin u Bukovici, hapšenje sandžačkih prvaka u spektakularnoj akciji “Lim” koju je izvela crnogorska policija… A orgijanja Đukanovićevih Crnogoraca po gradovima u istočnoj Hercegovini kada su sa zlikovcem Radovanom Karadžićem sa Durmitora gradili genocidnu tvorevinu Repbliku srpsku, nadajući se da će Neretva teći kroz Crnu Goru.



Sem što ovakvim bestijalnostima ponižavaju svoj narod, bošnjački politički predstavnici ujedno sramote civilizaciju, remete normalan poredak, narušavaju značenje humanosti, izruguju se Konvenciji o ljudskim pravima, a o žrtvama nećemo ni da govorimo. Ostavljamo ih njihovom sudu, njihovom preziru, njihovoj optužbi...

Ova vijest u BiH je nezapažena, što govori da je i bosanskim medijima postalo svejedno, nagradili zločinca ili heroja.

Međunarodna nagrada za mir "Mostar peace connection“ bit će uručene bivšem francuskom predsjedniku Žaku Širaku, evropskim administratorima Martinu Garodu, Hansu Kosčniku i Rikardu Perez Kasadu, bivšem generalnom direktoru UNESCO Federiku Majoru i glavnom tužiocu Tribunala u Hagu Seržu Bramercu.

Uz njih "jako" zaslužnom i zlikovcu Đukanoviću, i uz njega još četverici premijera iz državica ex-YU.