POPIS POKAZAO, BOŠNJACI SU FAKTOR I LIDERI U DRŽAVI BIH
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 01. Jul 2016. 14:07:41
Elmedina MUFTIĆ: Posebna poruka rezultata popisa stanovništa leži u činjenici da je genocid bilo moguće izvršiti jer niko nije imao želju da ga spriječi. Statistički podataci agencije najbolje svjedoče, "u Srebrenici sada živi 7.248 Bošnjaka. Prije genocida, u Srebrenici je živjelo 27.572 Bošnjaka. Prema popisu iz 1991. u Srebrenici je živjelo 8.315 Srba. Sada ih u Srebrenici živi 6.028". Ali nije u pitanju samo Srebrenica, javnosti će biti prezentirani statistički podaci i drugih mjesta u BiH u kojima je izvršen genocid nad Bošnjacima: Prijedor, Višegrad, Foča, Bratunac, Ključ, Sanski Most, Vlasenica, Zvornik, Banja Luka, Sarajevo... To je još jedan od ključnih razloga što su Karadžićevi nasljednici u genocidnoj tvorvini mjesecima vršili lobiranje i pritisak na međunarodne institucije, kao i prijetnje državnim institucijama BiH i Agenciji za statistiku da se ne objave razultati popisa, pa iako je učinak velikosrpskog i crnogorskog fašizma u BiH i genocidu nad Bošnjacima itekako poznat.
I pored toga što su političari iz genocidnog enititeta (čitaj Republika Srpska) činili vanzločinačke napore da osujete odnosno opstruiraju objavljivanje rezultata Popisa stanovništa BiH, Agencija za statistiku BiH je 30. juna 2016.godine obznanila javnosti podatke s popisa.
Ono što je najinteresantnije, pa ako ćemo i najznačajnije jeste etnička pripadnost, gdje je statistika neumoljiva i da pored zakidanja najbrojnijeg naroda u državi za najmnje 5% ipak pokazuje slijedeće: - Bošnjaci 50,11 %; Srbi 30,78% te Hrvati 15,43% čine etničku strukturu BiH stanovništva.

Jezik kojim se govori na teritoriji Bosne i Hercegovine je bosanski i govori ga više od polovine stanovništva odnosno 52,86%, srpski tek 30,76% i hrvatski 14,6%. U ovom kontekstu je jako važno naglasiti da oko 100 hiljada građana BiH govori bosanskim jezikom a koji se nacionalno nisu izjasnili da su Bošnjaci. Što jasno govori, da i pored pritisaka veliko nacionalističkih političara ipak se dio etničkih Srba i Hrvata izjasnio da govori bosanski.

Popis nije tek samo statistika za nas građane BiH, popis je pokazatelj puno čega, pa između ostalog i nepravde koja se implementira na ovim prostorima još od 1878. godine, a najvećim intenzitetom u postdejtonskoj BiH, gdje Bošnjaci kao većinski narod trpe svaki oblik diskriminacije. Što nam stvara zabirnutost u kojem smjeru plovi lađa koja se demokratskim društvom naziva. Podaci o popisu stanovništva daju sasvim drugu sliku od one koja se živi u stvarnosti, statistika neumoljivo pokazuje da Bošnjaci čine više od polovine stanovništva, a da obučeni u ludačku košulju koja se Dejtonski ustav zove sve pozicije u vlasti kako izvršnoj, tako i zakonodavnoj dijele na tri jednaka dijela, što je apsurd - apsurda, što je odavno prešlo i liniju paradoksa. U zemlji gdje više od polovine stanovništva govori bosanskim jezikom, jedna šaka đikana taj jezik osporava, odnosno mijenja mu ime, i provodi najteži oblik diskriminacije nad većinskim stanovništvom, time što u đačke knjižice učenika bošnjačke nacionalnosti koji pohađaju škole u genocidnom entitetu umjesto naziva Bosanski jezik, piše jezik bošnjačkog naroda. Drskost koju pokazuju predstavnici srpskog naroda odavno je prešla granicu zločina nad inteligencijom, u prilog čemu govori i njihovo ne priznavanje rezultata popisa,. Prevedeno u pravo značenje ne odgovara im brojnost Bošnjaka, previše nas je po njihovom genocidnom naumu uspjelo da preživi genocid, previše nas je uspjelo ostati na nogama i koračati Bosnom svjesni da smo svoji na svom, da nismo ni otkuda došli i da nećemo niti imamo kuda da idemo.



Popis stanovništva i broj od 50,11% Bošnjaka je naša obaveza da od sebe napravimo faktor čiji se stav poštuje, da budemo lideri u prosperitetu Bosne i Hercegovine, da kao većinski narod preuzmemo odgovornost u vođenju i stvaranju što povoljnijeg ambijenta življenja za sve njezine građane. Bošnjaci moraju biti ponosni svojom brojnošću i samim time se tako i ponašati, nikako se ne smijemo uplašiti i u stilu koji nam već serviraju neki s naknadnom pameću da Bošnjaci ne žele da budu dominantni i da popis neće promijeniti ništa. Ovo je zabluda u koju nas guraju dušmani koji čak dolaze i iz naših redova. Nije istina da Bošnjaci ne žele dominaciju. Želimo je! Ko to može reći da Nijemci, Englezi, Srbi, Hrvati, Turci ne žele ili nemaju dominaciju u svojim državama. Bošnjaci moraju preuzeti dominaciju i odgovornost, to nam je emanet popisa. Mi moramo pokazati da naša polovična većina treba da bude garant stabilnosti i mira u državi Bosni i Hercegovni, kao što to pokazujemo vijekovima, kao što smo to pokazali i u vrijeme agresije Srbije i Crne Gore na BiH. Jer tamo gdje su Bošnjaci bili većina tamo su svi osjećali sigurnost tamo je živjela multietničnost, što nije primjer kod druga dva naroda.

Nekako mislim da poslije objave rezultata popisa stanovništva ne smijemo dozvoliti da išta ostane isto. Bošnjaci trebaju da traže za sebe u okviru međunarodnih institucija ono što svi drugi narodi u Evropi, kao većinsko stanovništvo svoje zemlje odavno imaju. Da s punim pravom postanemo faktor odgovornosti i odlučivanja u zemlji gdje smo autohtoni. Ne smijemo se ponašati kao do sada, niti u popuštanju tražiti izlaz, trebamo se ojačati neoborivim činjenicama i u skladu s time jasno dati do znanja svima da je ipak 50,11% daleko više od 30,78%, a nesagledivo više od 15,43%, te strukturu vlasti praviti na osnovu popisa, a ne nečijih želja i apetita.

Posebna poruka rezultata popisa stanovništa leži u činjenici da je genocid bilo moguće izvršiti jer niko nije imao želju da ga spriječi. Statistički podataci agencije najbolje svjedoče, "u Srebrenici sada živi 7.248 Bošnjaka. Prije genocida, u Srebrenici je živjelo 27.572 Bošnjaka. Prema popisu iz 1991. u Srebrenici je živjelo 8.315 Srba. Sada ih u Srebrenici živi 6.028". Ali nije u pitanju samo Srebrenica, javnosti će biti prezentirani statistički podaci i drugih mjesta u BiH u kojima je izvršen genocid nad Bošnjacima: Prijedor, Višegrad, Foča, Bratunac, Ključ, Sanski Most, Vlasenica, Zvornik, Banja Luka, Sarajevo... To je još jedan od ključnih razloga što su Karadžićevi nasljednici u genocidnoj tvorvini mjesecima vršili lobiranje i pritisak na međunarodne institucije, kao i prijetnje državnim institucijama BiH i Agenciji za statistiku da se ne objave razultati popisa, pa iako je učinak velikosrpskog i crnogorskog fašizma u BiH i genocidu nad Bošnjacima itekako poznat. Također, unatoč stotinama hiljada u genocidu ubijenih i raseljenih Bošnjaka kao narod smo opstali, tu smo da svjedočimo da je Božije određenje iznad ljudske zlobe, da je nemoguće istrijebiti jedan živi narod, njegovu vjeru, kulturu i tradiciju, iskorijeniti njegov jezik. Nemoguće je istrijebiti autohtonost, posebno kad to čine oni koji su kao čivčije doselili, odnosno stranci (vlasi) koji ne znaju sastav i plodnost tla koje žele da zakorove...



Kao utješnu nagradu vice narodu bi poručili, da se silom, genocidom i zlom ne postaje prvi. Ljubav je ta iz koje se rađa čovjek. I popis stanovništva je dokaz da Bošnjaci upražnjavaju ljubav kao stil života.

Priznali vi popis ili ne priznali to ne mijenja ništa. Matematika je prirodna nauka, brojevi su jasni pokazatelji stanja. Mozda vam se ne sviđa ni što su Kinezi najbrojniji narod na svijetu, pa eto bavite se Kinezima, a kad pogledate podatke popisa samo recite - maša-Allah!