Elmina Kulaščić iz Kozarca, izašla je iz Prijedora kada je imala sedam godina. Još kao dijete bila je obilježena bijelom trakom, sjeća se Elmina.

"Danas sam ovdje ispred Udruženja žrtava i svjedoka genocida zajedno sa majkama Srebrenice i Žepe. 31. maj 1992. godine jeste dan kada je srpska vlast u Prijedoru putem radija natjerala svo nesrpsko stanovništvo da se obilježe bijelom trakom."

Ali, tortura Prijedorčana počela je i prije toga, prisjeća se Elmina.

"Mi smo već 24. maja bili u logorima, tako da su nas i prije toga označili, ne bijelom trakom, ali bijela traka je bila zadnji korak da one koje već nisu ubili ili protjerali iz njihovih kuća da ih stave na svoje mjesto i da ih protjeraju. "

"Tako da danas ova traka za mene je jedan način da skrenem pažnju šta se desilo, ali isto tako da počnemo da pričamo o zločinima koji su se desili prije i poslije 31. maja 1992. godine. "

Elmina je svoju poruku o zločinima u Prijedoru napisala na postavljenim bijelim pločama ispred BBI centra u Sarajevu, koje simboliziraju bijele čaršafe, koje su Prijedorčani, nesrpskog porijekla, morali stavljati na prozore.
- See more at: http://vijesti.ba/clanak/311705/bijela-traka-bila-je-zadnji-korak-pred-ubijanje-i-progone#sthash.sZ9jlRPG.dpuf