Kemal MUJEZINOVIĆ: Od tebe sve počinje, ti si pojedinac, a zajednica opstaje na pojedincima. Kako ćemo promijenit zajednicu ako se mi kao pojedinci ne mijenjamo, ili ako možemo a nećemo da pomognemo u promjeni iste?! Nastojimo da budemo od onih koji pozivaju na dobro, a odvraćaju da se čini zlo. Slijedimo ovaj kur'anski imperativ da bi naše društvo vratili na put bez nasilja, kako bi mu ukazali na greške koje čini i nastojali da te greške prevaziđe.

Nasilje, zlo koje hara ulicama, školama, javnim mjestima, pa čak i domovima….
Pitanje je kako se zaštititi od tog zla? Jer ne postoji doktor koji bi nas uputio na lijek, već mi sami moramo pronaći štit od toga.

Koliko god da pokušavamo da opovrgnemo tu činjenicu i mi smo bili učesnici nasilja direktno ili indirektno, kako to? Tako što smo učestvovali u konfliktu ili smo posmatrali sukob naših roditelja, vršnjaka ili nekog iz naše okoline.

Koliko puta smo čuli plač majke i njenog djeteta u situaciji kada ih neodgovorni otac tuče a oni bespomoćno dozivaju pomoć; koliko puta smo takvu situaciju propratili okretanjem glave i ne želeći da bilo šta preduzmemo kako bi im pomogli?

Koliko puta smo se našli u situaciji kad naši vršnjaci stupe u sukob a mi umjesto da ih odvratimo od toga, uživamo u njihovom konfliktu, smijemo se i još više dolivamo ulje na vatru?
Razlog je većinom strah miješanja u tuđe probleme pod izgovorom “ne tiče me se”.

“Ne možeš reći da te se ne tiču brige drugih muslimana! Tiče te se - isto kao što te se tiče požar u komšiluku, na metar od tvoje kuće!” (Muftija)

Koliko nas praktikuje hadis Poslanika s.a.w.s u kome kaže: "Kada neko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, ako ne može tako onda jezikom a ako ne može ni tako neka ga prekori srcem, a to je najmanji vid imana".

Da li smo uopšte svjesni ovog hadisa; da li ikad uočimo da se čini zlo (u ovom slučaju nasilje) reagujemo po hadisu ili samo stojimo sa strane iako možemo pomoći ili uz pomoć ruku ili uz pomoć riječi?

Imamo više oblika nasilja, pomenut ću samo neka:
Fizičko nasilje manifestuje se kroz različite oblike fizičkog zlostavljanja, a za posljedicu ima nanošenje ozljeda. Uključuje ponašanje kao što su šamaranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, guranje, čupanje kose, ugrizi i opekotine, zaključavanje i ugrožavanje slobode kretanja, izlaganje opasnostima itd.

Psihičko ili emocionalno nasilje očituje se kroz verbalne i emocionalne prijetnje i ucjene, govorenje pogrdnih riječi, izolaciju od prijatelja i/ili obitelji, nazivanje pogrdnim imenima, kontroliranje nečijeg ponašanja, kretanja, govorenja i odijevanja.



Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj i religiskoj osnovi.
Sve ove kategorije nasilja su zastupljene u našem društvu. Posebno možemo ukazati na fizičko i kulturalno nasilje koje je kod nas dosta rasprostranjeno.

Posebno u školama nailazimo na nasilje i čak 80% učenika po završetku škole prijavljuje jedan oblik nasilja. Ako to nasilje nije fizičke naravi onda to je vjerska mržnja i netrpeljivost.

Sandžak kao pogodno tlo za izazivanje prije svega vjerske i nacionalne netrpeljivosti ima možda i najveći procenat vršnjačkog, nasilja u porodici i nasilja na ulici.

Pitam se šta su vlasti i nadležni organi uradili kako bi smanjili veliki procenat nasilja. Po svim anketama apsolutno ništa, čak se i procenat u proteklih pet godina znatno povećao, ali ne smijemo reći ako vlast ne može pa ne mogu ni ja. Ne!

Od tebe sve počinje, ti si pojedinac, a zajednica opstaje na pojedincima. Kako ćemo promijenit zajednicu ako se mi kao pojedinci ne mijenjamo, ili ako možemo a nećemo da pomognemo u promjeni iste?!
Nastojimo da budemo od onih koji pozivaju na dobro, a odvraćaju da se čini zlo; slijedimo ovaj kur'anski imperativ da bi naše društvo vratili na put bez nasilja, kako bi mu ukazali na greške koje čini i nastojali da te greške prevaziđe.