Evropo, stidi se
HAŠKA PRESUDA ZLOČINCU ŠEŠELJU PORAZ ISTINE I PRAVDE
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 31. Mar 2016. 16:03:36
Elmedina MUFTIĆ: Još jednom je pravda izgubila bitku, ali nadam se ne i rat. Maske su pale. Zločinac je oslobođen otužbe, ali ne i tereta zločina kojeg nosi i kojeg će nositi na leđima do Dana sudnjeg. Može sud da oslobodi, ali žrtva ne oprašta. Istina ostaje neizbirsivi trag na obrazu srpskog naroda u čije ime Šešelj i ostali zlikovci počiniše genocid nad Bošnjacima. Ostaju tragovi koji svjedoče i koji nisu izbrisivi, a koje su zločinci u službi izvršenja genocida ostavili iza sebe. Ostaje na hiljade masovnih grobnica, ostaju imena logora, krici užasa, ubijena djetinjstva, spaljeni snovi, tupi pogledi silovanih djevojčica, djevojaka, žena i muškaraca, kamom prekinuti plač tek rođene bebe, kojoj tek nakon iskopavanja sičušnog skeleta iz jedne od masovnih grobnica dadoše ime Fatima.
Haški tribunal je donio prvostepenu presudu u slučaju ratni zločinac Vojislav Šešelj, u kojoj je istog oslobodio po svih 9 tačka optužnice.

Ma koliko god da pravni eksperti tvrdili da je uloga Haškog tribunala nemjerljiva, odnosno da je doprinjela promicanju istine, mislimo da je Haški tribunal svjetlosnu godinu daleko od osnovnog zadatka, a to je pravda, odnosno kazna za zločince i djelimična satisfakcija za žrtve.

Osloboditi zločinca Šešelja je udar na čovječanstvo, na zdrav razum i na dostojanstvo čovjeka. O žrtvama i njihovim osjećanjima ne možemo ni da pišemo, jer osjećamo takav stid pomiješan sa tugom i bolom zbog nanešene nepravde, odnosno ponižavanja kojem su izloženi od strane sudija Haškog tribunala.

Haški tribunal je ovom prvostepenom presudom zločincu Šešelju potvrdio da nije pravosudna nego politička ustanova. Da ne igra na terenu pravde nego politikanstva, odnosno da je u službi visoke politike velikih sila, a ne u službi žrtve i promicanja istine kao i dosezanja pravde u njenom najvećem obliku na osnovu relevantnih i neoborivih dokaza, a ne na osnovu političkih interesa.

Kao pripadnica naroda nad kojim je počinjen genocid presudu doživljavam i kao poziv i davanje zelenog svjetla Svijeta za novi genocid nad Bošnjacima. Ovom sramnom oslobađajućom presudom se Evropa stavila na stranu genocida i pokazala da je i ona učesnik i kreator istog. Da su veliki svjetski moćnici zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom planirali agresiju na BiH, kao i uništenje Bošnjaka, očito da je muslimana bilo previše na jednom mjestu. Jasno je poslata poruka da Bošnjaci treba da služe kao janjad za klanje kad god se krvožedni Srbin zaželi klanja.

Opet me i ne čudi što su ovako niski u presudama za zločine i genocid, jer su bili u onolikoj mjeri dehumani kad su Bosnom i Hercegovinom proticale rijeke bošnjačke nevine krvi koju su prolili Šešelj i njegova genocidna bratija, a Svijet je uz aplauz to sve promatrao.



Da, to je ta Evropa kojoj težimo. Evropa po mjeri jednih i skučenost za druge. Evropa kao životinjska farma u kojoj su svi jednaki, ali uvijek postoje jednakiji. Evropa koja se zaklinje u humanost, pravdu, ljudska prava i demokratiju, a dozvolila je da se u njenom srcu izvrši genocid. Evropa koja ni poslije dvadeset godina od genocida u kojem je i sama učestvovala (ne) činjenjem da se zaustavi agresiju i genocid, nije smogla snage da se suoči sa istinom i u formi pravičnih presuda opere obraz koji joj je uprljan isto onoliko koliko je prljav i krvav obraz Šešelja kojeg oslobađa odgovornosti za zločine. Oslobađajuća presuda za Šešelja znači slobodu, ali za Evropu znači ropstvo, odnosno Haški tribunal je ovom presudom zatočio, istinu, oslobodio laž, zatočio pravdu i dao krlila nepravdi, ubio humanost i oživio zlo, potvrdio da je genocid dio tala i plana Evrope i Srbije i Crne Gore.

To je Svijet koji hapsi Florence Hartmann jer dokazuje istinu i oslobađa dokazanog zločinca Vojislava Šešelja koji je tokom čitavog sudskog postupka sam sud izvrgavao ruglu i pokazivao nepoštivanje, kao što je koristio sudnicu da propagira fašističku ideologiju o velikoj Srbiji i pretenziju na teritorij država Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok je korumpirano Sudsko Vijeće, ‘nako politički zaključilo, da sama ideja Velike Srbije po sebi nije krivično djelo već politički program. I tako zlikovac koji je širio je mržnju na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, i sa svojim paravojnim formacijama mnoge porodice je zavio u crno, i takavu spodobu oslobođaju krivice ratnog zločina (i na slobodi je), a Hartmann uhapšena?!

Dok Haški tribunal na uštrb istine i pravde donosi presude u korist Srbije kojoj ne smije ništa da stoji na putu evropskih integracija, odnosno gumicom laži treba da se obriše agresorska i genocidna prošlost iste, i da se zaboravi sve što je učinila u prošlosti od Slovenije, Hrvatske, BiH do Kosova. Dok Vučić u stilu malipulatora kakvog svijet nije vidio dobija bitke na svim poljima, dotle naši političari gube svaki smisao postojanja i djelovanja. Tako je i Dragan Čović u nastavku Bobanove ustaške politike i kolaboracije sa Dodikom i bratijom četnicima, sanjajući san o trećem entitetu gazeći preko žrtava, ne samo bošnjačkog nego i hrvatskog naroda, koji je žrtva veliko-srpske politike, dobrano doprinio ovakvoj situaciji i odnosu Svijeta spram nas, odnosno zauzimanja političkog stava sudija Haškog tribunala. Ko je s đavolom tikve sadio o glavu su mu pucale, a Čović ih se baš potrudio, tako je u posjetu 14. aprila pozvao Šešeljevog učenika Vučića u Mostar, da tamo zaliju tikve koje će se obiti o našu glavu.

Još jednom je pravda izgubila bitku, ali nadam se ne i rat. Maske su pale. Zločinac je oslobođen otužbe, ali ne i tereta zločina kojeg nosi i kojeg će nositi na leđima do Dana sudnjeg. Može sud da oslobodi, ali žrtva ne oprašta. Istina ostaje neizbirsivi trag na obrazu srpskog naroda u čije ime Šešelj i ostali zlikovci počiniše genocid nad Bošnjacima. Ostaju tragovi koji svjedoče i koji nisu izbrisivi, a koje su zločinci u službi izvršenja genocida ostavili iza sebe. Ostaje na hiljade masovnih grobnica, ostaju imena logora, krici užasa, ubijena djetinjstva, spaljeni snovi, tupi pogledi silovanih djevojčica, djevojaka, žena i muškaraca, kamom prekinuti plač tek rođene bebe, kojoj tek nakon iskopavanja sičušnog skeleta iz jedne od masovnih grobnica dadoše ime Fatima.

Ostaje naša istina i njihova laž. Ostaje da im kažemo STIDI SE EVROPO jer ste legalizirali zlo, jer ste dozvolili da se počini genocid, pa ste taj isti genocid osporili u sedam Općina BiH, priznavajući ga samo u Srebrenici, jer ovakivim presudama dajete vjetar u leđa scenaristima genocida da nastave pripreme za novi scenarij, dozvolili ste i legalizirali genocid.

Zločincima ukazali čast, a žrtvama poniženje. Srbija će kao agresor u EU, a BiH kao žrtva agresije će da čeka Godooa.