Ragip ef. LIČINA govori na dženazi brata rahmetli Iljaza Ličine, koji je ukopan na mezarju Lozna kod Bijelog Polja (16.05.2013.). Iljaz je sa još 19 putnika 27. februara 1993. godine otet iz zloglasnog voza "Lovćen 671" u Štrpcima

Bošnjaci.Net: Uvaženi ef. Ličina, brat ste rahmetli Iljaza, koji je sa još 18 Bošnjaka, jednim Hrvatom i jednom neidenticiranom osobom, otet 27. februara 1993. iz voza smrti “Lovćen 671” u Štrpcima. Iskreno se suosjećamo sa svim žrtvama i njihovim porodicama.
Više od 20 godina tragate za istinom i pravdom. Možete li nam makar djelimično opisati odnos srpsko-crnogorskih državnih vlasti i na kakve prepreke i probleme ste do sada nailazili?
LIČINA: Hvala Vama što ste se bar sjetili da u ovoj našoj zajedničkoj nevolji i sada se upitate kako smo 23 godine proveli u traženju pravde. Teško! Od samog početka bilo je teško. Ono što nas je vodilo bio je dug prema otetima, dug prema dušama otetih i našim dušama. Imali smo obećanja koja su se uglavnom i završavala na tome kako od strane crnogorskih organa, tako i srbijanskih, kako i prije 23 godine, tako i danas. Ni u jednom trenutku nismo nailazili na razumijevanje, ali smo imali obavezu da budemo istrajni.



Bošnjaci.Net: Prema svjedočenjima, putnici su ukazali da je između vojnika koji su bili u vozu i zlikovaca koji su voz smrti “Lovćen 671” zaustavili u Štrpcima postojala je dobra suradnja. Da li to govori da je sve koordinirano s vojnog i političkog vrha, od otmice do odvođenja u selo Prelovo kod Višegrada i njihove brutalne likvidacije, zbog imena, bez oružja, bez ikakvog povoda...?
LIČINA: Prema našim saznanjima i saznanjima rah. Šefka Alomerovića, kao i drugih svjedoka, postojala je informacija još mjesec dana ranije te 1993. godine, da će putnici biti izvedeni i ubijeni. A što se tiče navoda u medijima da je riječ o paravojnim formacijama, to nije tačno jer se radilo o vojnoj jedinici koja je po odobrenju predsjednika Dobrice Ćosića mogla nesmetano kontrolisati putnike i nesmetano ih odvoditi, što po meni govori o jednoj koordiniranoj akciji koja je imala za cilj da se ljudi ubiju isključivo zbog imena.

Ragip LIČINA: Prema našim saznanjima i saznanjima rah. Šefka Alomerovića, kao i drugih svjedoka, postojala je informacija još mjesec dana ranije te 1993. godine, da će putnici biti izvedeni i ubijeni. A što se tiče navoda u medijima da je riječ o paravojnim formacijama, to nije tačno jer se radilo o vojnoj jedinici koja je po odobrenju predsjednika Dobrice Ćosića mogla nesmetano kontrolisati putnike i nesmetano ih odvoditi, što po meni govori o jednoj koordiniranoj akciji koja je imala za cilj da se ljudi ubiju isključivo zbog imena.

Bošnjaci.Net: Prošlo je 23 godine od kobnog dana otmice u Štrpcima i gnusnog zločina, zašto se onda službeni Beograd i Podgorica ponašaju kao da ne znaju šta se događalo ratnih godina za koje imaju potpunu odgovornost?
LIČINA: Zato što ni zvaničnom Beogradu, ni Podgorici nije u interesu da nose još jedno breme na plećima. Crna Gora se oglašava da nije učestvovala u zločinu i pripisuje ga drugoj državi.

Bošnjaci.Net: Kako se Iljazova porodica, odnosno svi vi koji ste iz porodica žrtava uopće uspijevate hrvati u svijetu političkih srpsko-crnogorskih moćnika i nepravde, koji godinama zatiru tragove smrti bošnjačkih žrtava?
LIČINA: Veoma teško. Obećanja i samo obećanja, i sve se završava na tome.

Bošnjaci.Net: Zašto u državama Srbiji i Crnoj Gori još uvijek porodicama nisu priznali status žrtava rata?
LIČINA: Što se tiče ovoga pitanja, pitamo se i mi porodice i tražimo odgovor i tražimo pomoć kako bi nam se odgovorilo na to pitanje. Zato ga trebate i vi postaviti i tražiti kod nadležnih institucija kako Crne Gore, tako i Bosne i Srbije, pa i Hrvatske, jer je jedan oteti bio upravo Hrvat.


Bošnjaci.Net: U Prijepolju, pored Starog mosta na rijeci Lim, 2009., znači nakon 16 godina je otkriveno spomen-obilježje žrtvama otmice. U Bijelom Polju proteklog 27. februara, otkriveno je spomen obilježje uz prisutsvo građevinskih mašina i radnika koji svoj dio pola nisu završili do kraja, što jeste neozbiljno. Nego pitanje je, zašto je crnogorsko rukovodstvo pune 23 godine odlagalo da se izgradi spomen obilježje žrtvama rata, odnosno otmice u Štrpcima?
LIČINA: Iz razloga što je država Crna Gora prikrivala zločin. Jer izgradnja spomen obilježja u Bijelom Polju predstavlja neki vid prešutnog priznanja ratnog zločina u Štrpcima, a Crna Gora je tada bila u zajednici, što bi trebalo da znači da dijeli i odgovornost.


Bošnjaci.Net: Ko nije imao razumijevanja i koje kočio aktivnosti porodica žrtava rata, da konačno dobiju svoje mjesto, odnosno spomen obilježje u gradu?
LIČINA: Pregovori koji su se vodili između porodica i lokalnih vlasti su trajali preko 15 godina i od ponuđenih lokacija, vjerujte da smo izabrali najbolju, kažem od nama ponuđenih. Što se tiče same ponude lokacija, to je pitanje za lokalnu vlast.
Kada smo se konačno dogovorili za lokaciju dobili smo i obećanje da će se i spomenik putnicima u Bioču, kao i ostali spomenici koji se nalaze u parku u centru grada, tačnije biste heroja, biti izmješteni na lokaciji gdje se sada nalazi spomen obilježje otetim u Štrpcima, i da će to biti tzv. Spomen park.


Bošnjaci.Net: Bošnjaci – žrtve genocida pozdravljaju inicijativu podizanja spomen obilježja, to jeste pohvalno da se napokon nakon 23 godine dogodi, ili kako ste rekli nakon 15 godina pregovaranja. Međutim, mnogi Bjelopoljci, kao i iz okolnih gradova, Bošnjaci, Srbi i Crnogorci, povrijeđeni su da su državne i gradske vlasti odredili da se spomen obilježje postavi u jedan bjelopoljski ćorsokak Idrizovića mahale, daleko od očiju javnosti. I da bude još tragičnije da je spomen obilježje postavljeno na zemlji rah. Eminage Idrizovića. Svi čestiti ljudi znaju odnos režima prema toj porodici i otimanje njihove imovine. Molim vas da nam odgovorite i sa aspekta žrtve rata, s obzirom da ste imam, i sa aspekta islama.
LIČINA: Što se tiče same lokacije, predsjednik opštine Bijelo Polje je izašao sa stavom da je u vlasništvu opštine 1/1. Na koji način je opština došla do toga, nije mi poznato, to je pitanje za njih. A što se tiče vjerskog aspekta i ja lično nikada ne bih uzeo tuđe da ga iskoristim u bilo kakve svrhe.

Bošnjaci.Net: Zar su stvarno crnogorske državne i bjelopoljske vlasti čak i nakon 23 godine nisu mnogli odrediti u centru grada pristojnije mjesto za žrtve rata, čije bi spomen obilježje opominjalo buduće generacije da se nikad i nikome ne dogodi zločin zbog imena, odnosno zbog vjere i nacije, baš kako je bilo u vaktu 90-tiha kada su vodili “rat za mir”?
LIČINA: Što se tiče druge lokacije, nismo je mogli dobiti upravo zbog ovog spomen parka kako sam vam prije rekao. To nam je sadašnji gradonačelnik saopštio.




Bošnjaci.Net: Jasno je da ste vi prodice žrtava sve ove godine u traženju vaših najmilijih prolazili i prolazite kroz veliku nepravdu i šikaniranje. Recite nam odnos bošnjačkih institucija prema porodicama žrtava, koliko su brinuli o njima, da li im neko pomaže ili odmaže?
LIČINA: Nismo osjetili ama nikakav vid pažnje, niti saradnje sa nama.

Bošnjaci.Net: Da li su institucije države BiH ili bar predstavnici Bošnjaka u toj zemlji pokazali brigu prema porodicama žrtava?
LIČINA: Ne, čak nas niko nikada nije ni kontaktirao.

Bošnjaci.Net: Koliko su državne institucije prije zajednice a sada odvojenih država Srbije i Crne Gore pokazali bilo kakav respekt i brigu prema žrtavama rata i porodicama žrtava rata?
LIČINA: Nikoliko, a najbolje u odnosu na Crnu Goru pokazuje činjenica da su porodicama obećavali zaposlenje, a vi provjerite koliko ih radi. O drugim pomoćima da i ne pričam.


Bošnjaci.Net: Šta je sa NVO sektorom u tim država, da li su vam oni bili od pomoći?
LIČINA: Ne!

Bošnjaci.Net: Do sada su identificrani posmrtni ostaci samo četiri oteta putnika: Iljaz Ličina, Halil Zubčević, Rasim Ćorić i Jusuf Rastoder. Hoćete li iskoristi ovaj momenat i pozvati, ako je to uopće moguće, na ljudsku savjest sve one koji bilo šta znaju da se jave i otkriju mjesta ili masoven grobnice gdje su pokopani ostaci ostalih žrtava.
LIČINA: Da, apelujem na sve ljude koji bilo šta znaju da kažu kako bi ih bar moglu dostojno i na vjerski način ukopati.

Rah. Iljaz Ličina sa sinom Demirom

Demir, danas

---

Među otetim i likvidiranim putnicima bilo je 18 Bošnjaka sa teritorije Crne Gore i Srbije, jedan Hrvat i jedna neidentificirana osoba.
Osamnaest godina kasnije, u jezeru Perućac, među 162 žrtve, u masovnim grobnicama pronađeni su ostaci dvojice otetih putnika iz Štrbaca – Rasima Ćorića iz Prijepolja i Jusufa Rastodera iz Berana, Ilijaz Ličina, Lozna kod Bijelog Polja. Ranije su pronađeni ostaci Halila Zupčevića.
Pored njih, iz voza 671, 27. februara 1993. godine odvedeni su Esad Kapetanović, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, šesnaestogodišnji Senad Đečević, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvezdan Zuličić i Toma Buzo.

---