NAROD I VELIKANI
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 29. Jan 2016. 13:01:35
Narod je hajvan iz vrste ljudi
što slijepo prati velikane.
Pa se na kraju čudom čudi
šta im u obraz može da stane.

Velika glava, prava gromada
iz perspektive žablje se vidi.
Na njoj se dulumu obraza nada
a ono da se, kurva postidi.

Ali im prašta, stidljivo krivi,
u svoja njedra psovku istrese.
Za velikane narod živi
prepunog srca i prazne kese.

I poput rijetko, drugog hajvana
dole na cesti traži se hrana.
Uz lijepu priču od velikana
i za poslušnost slijedi banana.

Samo visoko, gore na grani!?
Dole u blatu želja je more.
Suosjećajni su i velikani,
-Narode uvijek može gore!-

A velikane Bog stvori male
svakome od njih metar je treb'o.
Kud bi sa pedalj više budale
kad mali nosom oru nebo.

K'o gazivode zemljom hode
oholi, pohlepom srca pune.
Usranom kasno doći do vode
i narod tako svodi račune.

Kad u hapsanu velikan pade
da mu vagaju grijehe teške.
Narod i tada zakletvu dade
nevinost njemu, narodu greške.

Diže ga svojom rukom do neba
do zadnjeg daha, duša izvarana.
Taj narod živi za koru hljeba
umire dostojan svog velikana.