HOĆE LI BOSNA POSTATI SRBIJANSKI VAZAL
Autor: Mr. Ahmed Zubača
Objavljeno: 12. Jan 2016. 02:01:15


Mr. Ahmed ZUBAČA: Bošnjački zvaničnici moraju reagovati. Moraju oštro osuditi ovakav odnos Srbije prema Bosni i Hercegovinia zatim preduzeti i konkretne korake. Smatram da bi primjereno i učinkoviti bilo da gospodin Bakir Izetbegović pokrene inicijativu da Predsjedništvo BiH donese odluku o upućivanju protesne note Srbiji, da upozna Visikog predstavnika i članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira i traži da u skladu sa mandatom koji imaju zahtijevaju od Srbije da se pridržava obaveza Daytonskog sporazuma u pogledu poštivanja političkog suvereniteta i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, te da se Predsjedništvo BiH obrati Vijeću sigurnosti UN sa zahtjevom da u skladu sa članom 34. Povelje UN ispita odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini i konstatuje da nastavak ovakvog odnosa „može da dovede u opasnost održanje međunarodnog mira i sigurnosti.“
Nakon što su fanfare utihnule i svjetla pogašena neophodno je analizirati šta smo to vidjeli i čuli uoči i tokom protivustavne šarade koju je Dodik, u inat zdravom razumu, uprizorio 9. januara u Banjaluci i kakvi su trendovi daljnjih dešavanja u Bosni i Hercegovini i regionu.

Kao doprinos u osvjetljavanju ovih događaja u tekstu koji slijedi osvrnut ću se na izjavu premijera Srbije, Aleksandra Vučića, u kojoj kaže: “...Srbija poštuje Bosnu i Hercegovinu i želi da ima najbliže moguće odnose s njom. Srbija nijednog sekunda neće ugroziti teritorijalni integritet BiH. Da je to htela, i da to hoće, mogla je i može da učini. I u ovakvom stanju u svetu, ko zna na šta bi to ispalo. Ne pada nam na pamet da to radimo, da to hoćemo i da to želim.“

Koliko Srbija, ova u čije ime govori Vučić, poštuje Bosnu i Hercegovinu najviše govori njeno kontinuirano negiranje genocida nad Bošnjacima a dolazak njenog premijera, predsjednice Skupštine i ministara iz vlade na obilježavanje 9. januara kao dana RS, uprkos činjenici da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio presusdu kojom je takvo obilježavanje proglašeno neustavnim, jasno pokazuju da Vučić nije iskren kada kaže da Srbija poštuje Bosnu i Hercegovinu. Potvrdio je to i u svom govoru u Banjaluci u kojem Milorada Dodika, predsjednika niže administrativne jedinice u Bosni i Hercegovini, tretira kao hijerarhijski višeg zvaničnika od člana Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, a RS stavlja na isti nivo sa državom Bosnom i Hercegovinom. Na kraju govora poželio je da žive Republika Srpska i Srbija, dok za Bosnu i Hercegovinu nije izrazio takvu želju.

Odnos Vučića i njegovog establišmenta prema Bosni i Hercegovini nije ništa novo niti drugačije od odnosa njegovih predhodnika ali njegov uspjeh da ubijedi bošnjačke zvaničnike u suprotno jeste nov i jeste opasan za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Ako je neko do sada i mogao iznalaziti opravdanja za iluzije u pogledu Vučićevih namjera, sada, nakon njegovog flagrantnog negiranja institucija Bosne i Hercegovine to više niko ne može i nema pravo. Ne možemo promijeniti činjenicu da premijer susjedne država nema iskrene namjere prema nama ali možemo i moramo pravilno i na vrijeme predvidjeti njegove postupke i zaštiti se.



A nije teško prepoznati Vučiće namjere. U drugom dijelu izjave, manirom bez presedana u diplomatskoj praksi država koje drže do sebe, Vučić očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine stavlja u isključivu zavisnost od želje Srbije poručujući da Srbija, da je to htjela i da to hoće, mogla je i može ugroziti teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Nešto drugačijim riječnikom Vučić isto naglašava i iza govornice na neustavnom skupu u Banjaluci: „Naša obaveza je da čuvamo i da budemo garant teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.“ Zna Vučić da Bosna i Hercegovina ima Oružane snage koje imaju obavezu da čuvaju njen teritorijalni integritet i politički suverenitet te da je obaveza Srbije da to poštuje i da se ne miješa u njena unutrašnja pitanja. Zna, ali ipak poručuje da je obaveza Srbije i „ljudski“ i „pravno“ da štiti i čuva Republiku Srpsku. Valjda je to ista ona „ljudskost“ i „pravo“ na osnovu kojih ima obavezu da negira genocid nad Bošnjacima koji je utvrdio Međunarodni sud pravde a koji su vojska i policija Republike Srpske ugradile u njene temelje.

Bošnjački zvaničnici moraju reagovati. Moraju oštro osuditi ovakav odnos Srbije prema Bosni i Hercegovinia zatim preduzeti i konkretne korake. Smatram da bi primjereno i učinkoviti bilo da gospodin Bakir Izetbegović pokrene inicijativu da Predsjedništvo BiH donese odluku o upućivanju protesne note Srbiji, da upozna Visikog predstavnika i članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira i traži da u skladu sa mandatom koji imaju zahtijevaju od Srbije da se pridržava obaveza Daytonskog sporazuma u pogledu poštivanja političkog suvereniteta i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, te da se Predsjedništvo BiH obrati Vijeću sigurnosti UN sa zahtjevom da u skladu sa članom 34. Povelje UN ispita odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini i konstatuje da nastavak ovakvog odnosa „može da dovede u opasnost održanje međunarodnog mira i sigurnosti.“ Ukoliko ove inicijative ne podrže ostali članovi Predsjedništva BiH gospodin Izetbegović treba ih uputiti individualno u kapacitetu bošnjačkog član Predsjedništva BiH. Nadalje treba pokrenuti inicijativu da se izvrši revizija sigurnosne i odbrambene politike Bosne i Hercegovine i provjeri spremnost Oružanih snaga BiH da, u skladu sa članom 6. Zakona o odbrani BiH, osiguraju suverenitet, teritorijalnu cjelovitost, političku nezavisnosti i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine.

Bošnjački zvaničnici moraju odlučiti ili će čuvati dostojanstvo plaćeno nesebičnim žrtvama najboljih bošnjačkih sinova i kćeri ili će pristati na vazalni odnos prema Srbiji koji Vučić uporno želi uspostaviti. Ukoliko imaju dilema za koju se od ovih opcija trebaju opredijeliti neka pitaju svoje komšije ili prolaznike na ulicama, oni sigurno znaju.