Željko MILIĆEVIĆ: Bosna je specifična u mnogim pogledima, a pogotovo u činjenici da je u njoj, u zadnja tri vijeka, u prosjeku od svakih trideset godina, počinjen genocid muslimana od ruku kršćana. Na toj se povijesnoj činjenici mora temeljiti nacionalni, društveni i vojni plan zemlje i naroda. Tu ne postoje alternative. Tu Ženevska Konvencija ne znači ama baš ništa i tako se treba odnositi.

Crna Gora, jedna od tri susjedne zemlje koje su nedavno još jednom počinile zločin genocida Bosne i Bošnjaka, se je nekako tiho i brzo pridružila NATO paktu i to sa polovicom Sandžaka i cijelom Sutorinom. Ovdje je potrebno stati i razmisliti, ako se već nije davno prije o tom razmišljalo. Ako se ne razmišlja i ne priprema za slijedeći slučaj, gdje će i Srbija postati članica, uz Hrvatsku i Crnu Goru, u vojnom savezu koji, barem na papiru, štiti svoje zemlje članice, onda bi svi oni koji bi o tome morali razmišljati i pripremati planove trebali ili dati otkaze na pozicije društvenog povjereništva, ili ih treba silom ukloniti i predvesti pred prijeki sud jer je zemlja i dalje u stanju ratovanja i borbe za opstanak. Srbija će, svakako, ući u NATO s drugom polovicom Sandžaka i samo zbog toga bi trebale glave padati u Sarajevu bilo u metafori ili u zbilji.

Genocid Židova je bio počinjen kad nije postojala Ženevska Konvencija i taj je genocid bio uzrok i povod za izradu same Konvencije. Genocid Bosne i Bošnjaka, većinom muslimanske vjere, je doslovno počinjen u okviru Konvencije. Taj, navodno važan dio međunarodnog prava, nije donio nikakve zaštite koje su sugerirane u samom tekstu konvencije. Jedino što se pamti, od stupanja tog dokumenta u važnost, je prazna izreka „...nikad više...“

Te dvije riječi nisu spriječile, niti će spriječiti, genocid Bosne i Bošnjaka muslimanske vjere

Ženevsku Konvenciju izgleda pogrešno uzimamo kao zaštitu i time svijesno ne vidimo opasnost redovnog ponavljanja zločina genocida. To bi trebali uzeti samo kao slovo na papiru i ništa više od toga. Od genocida se štiti i brani samo oružjem i nikako drugačije.

Genocid se spriječi i kazni samo oružjem a ne slovima na papiru. Mi moramo shvatiti i prihvatiti da je opasnost stvarna i stalno prisutna. Bosna je jedina zemlja u Europi u kojoj je genocid muslimana postala uhodana svakodnevnica. Nisam siguran da je to svima jasno, a pogotovo onima kojima bi to trebalo biti jasno. Zbog toga je neophodno potrebno da se zemlja ne uljulja u smrtonosni zagrljaj Euro-atlantskih integracija za koje nije spremna niti su joj potrebne.

Bosna je specifična u mnogim pogledima, a pogotovo u činjenici da je u njoj, u zadnja tri vijeka, u prosjeku od svakih trideset godina, počinjen genocid muslimana od ruku kršćana. Na toj se povijesnoj činjenici mora temeljiti nacionalni, društveni i vojni plan zemlje i naroda. Tu ne postoje alternative. Tu Ženevska Konvencija ne znači ama baš ništa i tako se treba odnositi.

Ulazak Crne Gore, kao i skori ulazak Srbije u NATO, neće baš mnogo dobroga donijeti nikome, jedino će se situacija zakomplicirati što se tiče povratka cijelog Sandžaka i Sutorine matici Bosni. Time se postavlja još jedna obavezna zadaća pred današnju generaciju i nadolazeće generacije Bošnjaka koje je potrebno kako naučiti povijesti, tako i opremiti i pravno i vojno za budućnost.

Uzevši sve ovo u obzir, dobro je imati pozitivan pristup rješavanju problema. Kao prvo treba raditi na tome da mi sami rješavamo probleme jer ih nitko drugi za nas neće riješiti. Druge zemlje i narode ne zanima što Bosni i Bošnjacima treba. Potrebe Bosne i Bošnjaka su problem Bosne i Bošnjaka i nikoga drugoga, prema tome treba se prihvatiti posla i ne gubiti vremena, napora i fokusa drugima objašnjavati naše potrebe. Naše potrebe su, ili bi trebale biti, naše stvari.



Naše stvari su kako se opremiti da se narod zaštiti i da se zemlja obrani. Naše stvari su kako koristiti postojeće međunarodne konstrukcije za dobrobit Bosne i Bošnjaka. Tu bi već odavno trebali postojati detaljno izrađeni planovi za slijedećih stotinu godina.

Pošto se zna kako se u nas planira i priprema, drznuo sam se ovdje samo napomenuti nekoliko mogućnosti odrađivanja povijesnih zadaća u interesu Bosne i Bošnjaka.

Očito je da je tužba protiv Sjedinjenih Država, i njihovih agenata i surogata, za suučesništvo u genocidu Bosne i Bošnjaka muslimanske vjere kost u grlu svim faktorima od ikakvog značaja u Bosni iako je takva tužba jedini pravni temelj za ukidanje srpskih i hrvatskih genocidnih područja u Bosni. Dayton je nametnut u okviru Ženevske Konvencije - ne vidim da je još ijednome pravniku to sinulo.

Članstvo Hrvatske, Crne Gore i Srbije u NATO paktu može biti kobno za Sandžak i Sutorinu ali i ne mora. Na nama je da svaku slabost preokrenemo u snagu.

Od postojanja NATO pakta još niti jedna zemlja članica nije bila predvedena pred Međunarodni sud pravde za počinjenje zločina genocida, odnosno za suučesništvo u zločinu genocida.

Postoje osnove za utemeljenje pravnih zahtjeva protiv Hrvatske, Crne Gore i Srbije, gdje se ih može dodatno okriviti i za sam zločin a i za suučesništvo u zločinu nakon počinjenja (Dayton).

NATO je vojni pakt i nije u stanju vojno braniti zemlje članice od pravnih zahtjeva pred Međunarodnim sudom pravde.

A vrhunac jednog takvog pravnog zahtjeva bi bio da se i sam NATO, zajedno sa svim članicama u periodu 1992.-1995., nađe okrivljen i prisiljen braniti se, jer je to jedino pravedno s obzirom na postojanje Ženevske Konvencije, i uz činjenice da je većina zemalja pakta imala svoje vojnike na tlu Bosne, te da je Međunarodni sud pravde u Septembru 1993. izdao „a motu proprio“ naredbu Srbiji da zaustavi genocid.

Kad bi mi imali petlje NATO pakt bi potonuo na dno Atlantika zajedno sa svim svojim izmišljenim Euro-integracijama.

Imamo li mi petlje postaviti pravni presedan i izazvati jedan takav međunarodni šok navodno najjačoj vojnoj udruzi na svijetu, u istjerivanju i utjerivanju istine i pravde?